Dvadesetprvo poglavlje

3.6K 319 24
                                    

Moja najveća slabost je upravo ovdje ispred mene i uradila sam ono što mi je tijelo toliko željelo, za čim je moja koža vapila, a srce umiralo sa svakim novim otkucajem tražeći još malo ovog. Sebična sam, nepravedna prema sebi, prema njemu, prema svemu, posebno prema mom srcu koje se koprca u grudima plačući za kapima ljubavi koje ga zalivaju kao krvave suze. Sve ono što sam uskratila sebi tokom poslednjih godina vraćalo se u talasima i udaralo po mojoj duši sa svih strana. Bila sam zarobljena u životu bez života, preživljavajući dan po dan samo da bi svako jutro ustala i pregurala dan.

Voljeti znači živjeti... Tada ne živiš samo za sebe, za sad, za sutra, nego za nekog, za budućnost, za sve ono što rukom dotakneš, a srcem poželiš. Nekad su želje surove,  tešne, nedostižne, a moja je tu, ispred mene, okovana prošlošću i strahom, da će se onog trena kad otvorim oči stvarnost obrušiti na mene i uzeti mi sve. On će mi uzeti sve, baš kao što je i obećao, a ja mu ni sekunde neću otežati to. Treba mi da se osjetim živom i da se napokon malo uzdignem iznad sivila i crnila koje kruži oko mene. On je mogao da mi bude put ka vrhu ili pad ka dnu.... Možda i oboje, ali sad mi toliko treba da ću o svemu misliti sutra. Ali samo misliti, neću se kajati, ovo večeras je za mene, dugujem prvo sebi pa onda ostalima...

Mnogo vremena je prošlo od kako mi je koža bila tijesna kao sad, a grudi male za moje srce koje bubnja kao da mu je ovo poslednji trenutak. Njegove usne silovito proždiru moje, jezici plešu skladno, a vazdruh gori kao da je neko prosuo kantu benzina i zapalio šibicu. Strahinja drhti pod mojim dodirom, osjećam kako mu se mišići trzaju ispod odjeće a svaki sekund očekujem da će sve ovo da nestane.

Voljela bih da sva odjeća ispari među nama, da njegova koža dotakne moju, da malo ublaži peckanje koje mili ispod nje. Na meni nema mnogo, samo gaćice i ovaj ogrtač labavo privezan oko mog struka. Iako je tkanina meka, grebe mi kožu i smeta mi.

"Ema.." mogla bih satima, danima, slušati njegov promukao glas kako me doziva, a oči gostiti na njegovom zamamnom tijelu.  Samo mi vrijeme curi, a želja mi razdire utrobu.

"Ne govori... Ništa... Samo me ljubi..." jedva čujno mu govorim i prstima petljam po njegovoj košulji otkopčavajući je.

"Moja si nakom ovog..." nestrpljivo pu svučem košulju sa ramena i začepum usta svojim usnama. Sve ovo je toliko poznato, toliko ispravno da mi se vrti u glavi. Petljala sam oko remena ali ga nisam mogla otkopčati.

"Tvoja sam bila i kad nisam bila tvoja... I biću tvoja i kad ne budem tvoja" preko lica mu je prešla sjena.

"Pričaćemo posle ovog" razvezao mi je čvor na ogrtaču i tkanina  je samo kliznula niz mene. Koža mi je bila osjetljiva na dodir, a Strahinja nije imao milisti prema njoj. Upijala sam ga svakom porom, prisjećala se strarih uspomena i urezivala nove.  Bilo je to kao da sam se vratila kući posle dugo vremena, sve tako poznato, a tako strano i novo. On i ja, mi, bili smo posebni, nikad svoji i uvijek tuđi.

"Prestani da pričaš" nasmješim se i prste zavučem u njegovu kosu. Svukao je sve sa sebe, a odjeća je ostala razbacana po apartmanu. Pored teškog disanja, čulo se samo cijepanje tkanine mojih gaćica i tiho režanje iz njegovog grla. Nikad u mojim venama nije bilo ovokiko želje, imam osjećaj da ključam kao lava. Svaki njegov dodir po mojim leđima i poljubac na vratu, bacali su me u trans. Ljubili smo se kao izgladnjeli i tako smo pali na krevet. Njegove usne su klizile po meni istražujući me kao da je prvi put.

"Nikad mi niko nije nedostajao kao ti..." mumljao je tuho ljubeći mi stomak i rukama dodirivao nježno moje osjetljive grudi. Njegove usne su prešle put njegovih ruku, polako i nježno. Ja sam na ivici pucanja, znam da je i on, ali radi to na svoj način.

"Strahinja..." ruka mu je kliznula niže i samo sam raširila noge. Bila sam besramno mokra i željna, a samo jedan dodir njegove ruke na pravom mjestu me odveo preko ivice. Znam da sam vrisnula, znam i da sam ga ogrebala noktima po bicepsu, ali olakšanje koje me preplavilo bilo je poput raja.

Nikad I Zauvijek - završena Where stories live. Discover now