Treće poglavlje

7K 453 56
                                    

Na podu sklupčana sedim celu noć,

od straha ne mrdam i ne pokrećem,

i čim ustanem od tvoje stvari udaram se i saplićem.

Da sam pijana, otrezlila bih se, da sam poludela izlečila bih se,

al' bez tebe sam nemoćna  da idem a da ne posrćem.

Od tebe ne znam da se oporavim,

što kvario si ne znam da popravim,

pružam ti ruke da ih miluješ,

pre smrti da me još jednom ubiješ.

Odjednom stiže me sve od čega sam

ko luda bježala svih ovih godina,

na glas zovem te da me opet prevariš i ostavis.

Da sam pijana razumela bi al' trezna nesreću dozivam noćas...

Jesi proklet, paganine, toliko da me sa sobom vučeš u ponor i ja ti dozvoljavam to dajući ti ono što želiš, to što trebaš. Dajem ti i ono što ne želim, ali i ja uzimam dozu za dalje, ja sam crnja od tebe i tvoje duše. Ljubim te tako predao kao i svaki put kad mi se nađeš pod kožom i blizu tako željno i tako strasno.

Znam da smo  na ulici ali ne mogu da mu se oduprem, ja bi, ali tijelo mi ne sarađuje i ne mogu da ga gurenm. Mislim da mi je toliko nedostajao da me strah priznati sve sebi jer znam koliko smo pogrešni i koliko mi je sve ovo potrebno.

Odmičem lice od njegovog i dajem sve od sebe da se iskoprcam iz njegovog stiska, ali on me ne puša. Ne želi popustiti ni maalo, samo me stešže jače. Na ulici smo, mogao bi nas bilo ko vidjeti, ali na moju sreću nema nigdje nikog.

-Strahinja, pijan si i pusti me. Napravićeš nam ozbiljne probleme, oboma. Ne treba nam to. Molim te oslobodi me od sebe. Ne samo sad  oslobodi me zauvijek. Zaboravi me i izađi iz mog života. Prekini mi upadati u dane, u noći, u misli i u srce. Pusti me da živim- Preklinjem prokletnika ali on se samo smješka.

-Misliš da ne bi to uradio da mogu. Sve dok si moj udah i otkucaj mog srca ne mogu te pustiti, a dok sam ja živ i ti živiš u meni. Ja živim za tebe, a ti mi iščupaj srce iz grudi i ubij me da ja prestanem osjećati i ja ću te tek onda prestati voljeti. Reci da me voliš- nježno mi dodirne obraz, a ja samo što ne zaplačem.

-Ne volim te- ne može mi pročitati misli i ne može znati da li lažem.

-Ema uozbilji se. Reci da me voliš. Samo jednom- poljubiće me opet. Ne mogu ja ovo.

-Ne volim te- znam da zna istinu, ali neću da mu udovoljim.

-Ti mala lažljivice- smješka se dok nosem mazi moj. Ja drhtim od njrgove blizine.

-Strahinja, pijan si i idi kući. I ja isto moram da idem. Imam još obaveza koje ne znam kad ću da završim i da li ću ako nas neko vidi- neću se samo tako lako izvući. Neće me pustiti. Osjetim to. Nastavi li da me ljubim postaću kao i sve druge žene koje sam proklinjala dok je on bio sa mnom. Neću da mu budem druga.

- Jesam, pijan sam. Pijan od ljubavi za tobom. Lud sam što sam pustio Vladana da stavi svoje šape na tebe. Budala sam što sam bio neviđeni gad i znam da sam proklet tom ljubavlju koju osjećam prema tebi. Sve ja to znam i znam da ću opet sutra da se probudim misleći na tebe, tražiću te po gradu samo da bi te vidjeo na kratko i znam da igram prljavo. Isto tako znam da ovo srce koje ti kuca u grudima kuca samo za mene. Reci mi da me voliš i pustiću te da ideš... Za sad- ja želim da idem zauvijek nije samo za sad.

Nikad I Zauvijek - završena Where stories live. Discover now