Gangsta Love

Poglavlje 16. - Zadovoljstvo

Koje čudo da pišem prije početka priče, jel da? Da ne duljim, nastavak nisam mogla prije postaviti i sada imam doista puno testova i odgovaranja tako da će idući nastavak najvjerovatnije ići u petak ili subotu. 

I još jedna napomena, na kraju teksta se nalazi detaljniji, intimniji dio pa tko hoće čitati neka čita, tko neće - neka preskoći.

------------------------------------------------------------------------------------------------

Isprva se pomalo prestrašila kada je vidjela svoga prijatelja pred njom u ovome trenutku, a samo nekoliko sekundi kasnije, Taylorove usne bile su na njenima. Onda se pomalo relaksirala kako je shvačala da je u njegovim plavim očima ništa drugo nego li samo briga za njegovu prijateljicu.

''Bryan... Uhm...'' pokušala se zbrojiti i odgovoriti najrealističnije što može, ''Naišla sam na jednu prijateljicu. Nisam mislila da ću se toliko zadržati.'' 

Bryanu su se oči smekšale, a lice i napeti mišići opustili. Bilo mu je jedino važno da je ona u redu. Ali kada bi bar znao pravu istinu. Kud bi cijeli ovaj svijet otišao da se zna istina? Jeste li ikada razmišljali koliko istina, iako ona bila prava i iskreno, zapravo može biti bolna? Koliko smo zapravo prolili suza zbog te istine? Koliko je samo boli donjela?

A koliko bi samo Bryana bolilo da zna da Kiara ne voli njega, već osobu za koju smatra neprijateljem. Neprijatelj, kažem, a ne poznaje ga. Čudno, zar ne?

''Zabrinuo sam se za tebe! Dobro da sam te našao.'' komentirao je Bryan na što mu je Kiara odvratila malenim osmjehom.

''Hajde, idemo se vratiti ostalima.'' Kiari su se oči raširile na Bryanove riječi. Sranje, pomislila je. Kako će se sada izvući iz ovoga kluba, a da ne ostane sumnjiva? 

Bryan se već okrenuo kada je Kiara otvorila usta, izgovarajući njegovo ime. Još uvijek je imala svoje usne zatvorene no nije znala što reći te koju riječ odabrati. Bryan se okrenuo na njen poziv i stao ju je gledati duboko u njene snene, smeđe oči koje su se činili zelenima na trenutke. Čekao je njen odgovor no ona ni sama nije znala što reći.

''Ni-nisam baš najbolja... Mislim da ću otići doma...'' bilo je prvo i jedino čega se sjetila sada, u ovome trenutku. U Bryanovim se očima opet pojavila briga za nju.

''Jesi li dobro?'' uzeo je korak naprijed, primajući ju za ruku no nije napuštao njene oči.

''Jesam... Samo... Samo mi treba malo sna, nisam ni planirala ići ovamo danas.'' nadala se da je Bryan povjerovao jer se doista žurila Tayloru. Htjela je opet otići s njim negdje daleko, daleko od svih i svega. Htjela mu se opet otvoriti i da se on otvori njoj. Htjela je opet osjetiti njegove usne na njenima, kao i njegov dodir na njenoj koži. Htjela ga je. Prokleto ga je htjela.

''Jesi sigurna? Mogu te odvesti doma.'' znala je da Bryan neće biti Bryan, a da nije predložio takvo što. No zašto prijatelji služe?

''Ne, ne. Ostani ovdje. Uzet ću taksi, doista.'' 

''Stvarno mi nije-''

''Znam, Bryan. Rekla bih ti da trebam tvoju pomoć. U redu?'' bila je malo oštra prema njemu i već se grizla sekundu poslije izrečenih riječi. No nije rekla oprosti, nije rekla nisam to tako mislila, iako to stvarno tako nije mislila. Samo je šutila i odvraćala svoj pogled od njegovog.

Bryan je kimnuo glavom te se samo okrenuo i već ga sekundu poslije nije bilo preda njom. Kiara je uzela priliku i brzinom svjetlosti se uputila prema izlazu iz kluba. 

Hladni zrak dodirivao je njenu toplu kožu, čineći da se njeni obrazi zarumene, a dah postade kao kakav gusti dim koji se odmah rasprši kada izdahne. Gledala je lijevo-desno, čekajući onoga kojega je najviše poželjela sada, u ovom trenutku.