Part 48

363 23 0
                                    


,,Eliii! Probudi se!''-neko mi je viknuo u uvo.

,,Gospode, Luka zar nema boljeg nacina da me probudis nego da se deres i drmusas me kao plisanu igracku!?"-vikala sam dok sam pokusavala da sklonim brata sa svojih nogu. Prevrnula sam ga na krevet i pruzila mu dozu golicanja. Vristao je od smeha.

,,Okeej...izvini!"-rekao je pokusavajuci da dodje do daha.

,, Zasto me budis ovako rano? Subota je.''

Sat je pokazivao devet i petnaest.

,,Napravi mi dorucak!''

,,Zar ne znas sam to da uradis?"-upitala sam krenuvsi ka kupatilu.

,,Imam tek 12 godina."

,,Kad sam ja imala 12 godina umela sam i tortu da napravim."

,,Ali jedu mi se przenice."

Bledo sam ga pogledala s cetkicom za zube u ustima.

,,Idi dole. Eto me za pet minuta pa cu da ti napravim przenice."


,,Kada cemo ici kod Darije?"

,,Nemam pojma."-rekla sam odsutno dok sam pokusavala da ispecem hleb. Mast je cvrcala na sve strane.

,, Evo izvoli."-rekla sam i pred njega stavila tanjir sa dve poluraspadnute przenice. I nisam bas sjajna u kuhinji.

,,Tu tortu koju si pravila sa 12 godina...jesi li sigurna da je bila za jelo. Mozda od blata?"

Napravila sam se da cu da ga udarim kasikom.

,,Bolje jedi to i cuti. I budi srecan sto sam ti ih napravila."

,,Hvala ti..."-rekao je pokusavajuci da se ne nasmeje.

Prevrnula sam ocima.

,,Znas, bio si miran kao mali. Sad si bas totalno poblesavio."

Isplazio mi se.

,,Mogli smo otici do Darije u ponedeljak."

,,Vazi."

,, Ja bih sutra trebala da se nadjem s prijateljicama. Secas se Olivere?''

Odmahnuo je glavom.

,,To mi je bila dobra drugarica u srednjoj. Nisam je videla dve godine otkako se preselila u Svajcarsku."

,,Wow Svajcarska."-rekao je odusevljeno.

Nasmejala sam se.

,,Tako i ti kad odrastes otici ces tamo i praviti sir po citav dan. A meni ces da saljes silne cokolade."

Bledo me je pogledao.

,,Salim se bre! Ajmo gledati tv."

Posle odgledanog filma, beskonacno mnogo partija tablica i leskarenja na kaucu, tata je dosao s posla.

,,Sta radite vas dvoje?"-upitao je s vrata.

,,Nas dvoje smo proveli fino prepodne."-odgovorila sam zagrlivsi Luku.

,,Doneo sam picu za rucak!"

,,Nisu mogle biti bolje vesti."-rekao je Luka i potrcao prema tati.


Nakon sto smo odvezli Luku na trening u pola pet, tata me je odvezao do Big-a.

,,Nisi mi ispricala kako ti je bilo kod Sonje neki dan?"

,,U redu. Otisla sam na krov zgrade."

,,Krov?''

,,Aha. Dok sam zivela kod tetke stalno sam odlazila tamo. To je bilo moje tajno mesto. I njegovo. Prvenstveno njegovo a ja sam uskocila."

Nasmejao se.

,,Oduvek si trazila neko svoje tajno skroviste. I dok si bila manja stalno si se penjala na tavan. Niko nije znao sta radis gore."'

,,Verovatno neku svoju politiku."-nasmejala sam se sama sebi dok se tata parkirao.

,,Stigli smo."

,,Vraticu se sama kuci. Hvala sto si me dovezao''-poljubila sam ga u obraz i izasla iz automobila.


Posle sat vremena razgledanja otisla sam do groblja. Polozila sam buket ljiljana i sela na ivicu. Uzivala sam u tisini kad me je prenuo zvuk mobilnog telefona. Odmah sam se setila one grozne situacije od pre pet godina. Nadala sam se da su ovog puta srecnije vesti.

,,Eli, trazio te je neko."-rekao je tata kad sam se javila.

,,Ko."

,,Neki tvoj prijatelj."

,,Jako si mi pomogao, tata. Mozes li da mi kazes broj telefona?''

,,Bio je ovde."

,,Bio?!''

Ni sa jednim momkom nisam ostala u kontaktu i sumnjam da bi mi dolazili na vrata osim ako nije neki psihopata.

,,Veoma je fin. Upoznali smo se. Kaze da se zove Aleksa. "

,,Aleksa?''

Grlo mi se osusilo. Ruke su pocele da mi se tresu. Ali sigurno je neki nesporazum.

,,Eli mislis li da bi to mogao biti onaj tvoj Aleksa?''

Prekrila sam usta rukom.

,,Ne znam, tata. Moram da idem.''

,,Rekao sam mu da nisi kod kuce. Zatim je rekao da zna gde ce te pronaci i odvezao se."

Malo mi je falilo da zaplacem. I dalje sam drzala ruku koja se tresla na ustima.

,,Hvala ti. Moram sada stvarno da idem."-rekla sam i prekinula vezu.

Nisam mogla da se pomerim s ploce. Bila sam kao paralisana. Bila sam preplasena, uzbudjena, ljuta, tuzna, srecna. Sve u jednom. Ali vise nije bilo vazno. Jer zacula sam korake iza sebe. Nisam smela da se okrenem. Tresla sam se.

,,Els..."-dobro poznati glas me je dozvao.

Okrenula sam se.

,,Ovde si."

Her storyWhere stories live. Discover now