Part 15

422 26 1
                                    

______________________________________________________

                                                                                                        10. april

,,Ovaj sladoled je tako dobar."-rekla je Olivera.

Sedele smo u Big soping centru i jele planinu sladoleda od cokolade i vanile prekrivene cokoladnim prelivom.

,,Slazem se.''-Rekla sam uzimajuci veliki zalogaj. Vec tri sata smo setale po trznom centru. Pogledala sam na mnostvo kesa koje su se nalazile na stolici pored nas.

,,Da li ti nedostaje Marina?"

Nisam znala sta da odgovorim na to. Jako mi je nedostajala. Vec dve nedelje nisam ni rec s njom progovorila. Pocela je da bezi s casova, nisam videla nijednu drugu boju osim crne na njoj i postala je veoma drska. Mnogo sam se zblizila s Oli. Ona je stvarno divna osoba, ali nije Marina.

,,Ne znam sta ce njena mama reci kad sazna za sve to. A jednom hoce."-dodala je.

,,Ne znam. Ali, to je njen zivot i ona je izabrala put. Ne mogu nista da uradim i sama mi je to stavila do znanja. Promenila se i sve zbog onog debila."-prevrnula sam ocima.

,,Ma sve ce biti u redu. Nego, ja prosto ne mogu da docekam raspust. Vec me je smorila skola."

,,Ides li negde?"

,,Mozda u Veneciju. Nisam bas sigurna."

,,To je prilicno kul! Volim Italiju."

,,Sta je s tobom?"

Odmahnula sam glavom.

,,Nee... Prosto cu provesti celo leto s Aleksom. Posto ni on ne ide nigde. Deca rasturene porodice."

,,To je...bas...nemam reci."

,,Da..."-rekla sam odsutno kasikom mesajuci sladoled.

,,Mislis li da ce ti se otac vratiti?"

,,Ne znam...stvarno ne znam. Rekao je da hoce ali...Problem je sto ne razumem zasto je otisao. Znam da je mnogo voleo mamu ali i mi smo bile potresene. Oporavile smo se.Nadam se da ce se vratiti jer je zivot s tetkom stvarno uzasan."

,,Da li vas muci?"

,,Dobra je prema Luki. Mada stalno nas krivi za tatin odlazak. Cak je par puta rekla da ce nas se otarasiti. Ne zelim da idem u dom! Razdvojice nas. To bi bio kraj..."

Uhvatila mi je ruku.

,,To se nece dogoditi! Vasa tetka je verovatno besna na zivot i sve i zato se tako ponasa. Bes cini da se ponasas glupo ,a ako se ponasas glupo,stradas."

,,Nema ko da me spremi za zivot. Prepustena sam sama sebi. Ponekad samo pozelim da pobegnem. Daleko.Bas kao i tata."

__________________________________________________________

                                                                                                                 11. april

Sedela sam na krovu, zatvorenih ociju naslonjena na zidic.Imala sam da ucim jer je sutra ponedeljak, ali sam bila previse umorna. Sedela sam tamo vec pola sata, nepomicno. Cula sam skripu vrata.

,,Ne zoves?"-seo je pored mene.

,,Mozda zelim malo da se odmorim od tebe."-rekla sam u lupila ga po nozi.

Gurnuo me je i pala sam na zemlju. Kako me uvek nasmeje.

,,Ostaces da lezis tamo zauvek?"

,,Verovatno."

Uhvatio me je za ramena i uspravio me je.

,,Gde ti je zivost?"

,,Aj cuti. Danas mi se ne radi nista."

Zagledala sam se u daljinu.

,,O cemu sad razmisljas, mislioce?"

,,O roditeljima."

Nastala je kratka pauza.

,,Nedostaju ti?''

Klimnula sam.

,,Vise od svega bih zelela da se moj tata vrati kuci."

,,Da li osecas isti bol kao i onda kada je otisao?"

Frknula sam i okrenula se ka njemu ociju punih suza.

,,Aleksa, bol ne nestaje,samo napravis mesta za njega."

,,Nego, imam nesto da ti dam."-rekla sam i iz dzepa izvukla Marinine cigare.

,,Okej. Ne koristim te ali dobro."

Drzla sam ih u ruci i posmatrala.

,,Ne znam samo sta je toliko zanimljivo oko njih."-rekla sam izvlaceci jednu i stavljajuci u usta.

,,Elenora..."

,,Daj mi upaljac."

,,Mislim da..."

,,Cuti i daj mi upaljac!"

Pruzio mi je u zapalila sam. Strasno sam se nakasljala i bacila cigaru na pod.

,,Odvratno!"-rekla sam brisuci usta.

Nasmejao se.

,,Nije uopste smesno. Vi niste normalni sto konzumirate taj otrov!"-rekla sam i prekrstila ruke.

,,Dolazim za dva minuta"-rekao je i otrcao.

Kad se vratio u rukama je drzao crveni sprej.

,,Pomeri se."-rekao je i odgurnuo me od zidica na kojem sam malocas bila naslonjena.

Poceo je nesto da pise, a kad se pomerio da vidim ogroman osmeh mi je zaigrao na licu.

                            ALEKSA VOLI ELENORU 4-EVER

,,Aleksaa!"-viknula sam i zagrlila ga najjace sto sam mogla.

,,Da li je to zauvek...stvarno zauvek?."

,,Zar si mislila da ces ikad pobeci od mene?"

,,Ne znam..."-rekla sam i poljubila ga.

____________________________________________________

Her storyDove le storie prendono vita. Scoprilo ora