Queen 《ZAVRŠENA》

21

"Kolo sreće se okreće. Onaj ko je gore,sad je dole."

Probudila sam se na njegovom ramenu. Kao nekad. Nasmiješila sam se i poljubila ga u bradu. Moj muškarac.

Izvukla sam se iz njegovog zagrljaja i uputila se u wc.  Ušla sam u tuš kabinu i pustila vodu da pada niz moje tijelo. Uzela sam sapun i počela lagano utrljavati u svoje tijelo. O bože kako predivan osjecaj.

Nakon što sam se otusirala i obukla. Izašla sam iz wc i otišla u kuhinju. Moram napraviti neki doručak. Bila sam u kućnoj haljini.

"Oh jutro dušo"-rekla sam. Poljubila sam Kiaru u čelo.

"Ej mama. Kakav je to osmijeh?"-upitala me je. Nasmiješila sam se sretno i okrenula se prema štednjaku.

"Ma ništa dušo. Da li bi htjela da ti nešto napravim?"-upitala sam ju.

"Ma napravi mi tost"-rekla je. Uzela sam tavu i stavila da se zagrije. Napravit ću jaja,tost i viršle.

"Okey dušo"-rekla sam. I prihvatila se posla.

"Dobro jutro"-rekao je Antonio ulazeći u kuhinju. Bio je samo u trenerici.

"Dobro jutro"-rekla sam. Uhvatio me oko struka i poljubio u obraz.

"Znate niste sami"-rekla je Kiara. Nasmijala sam se.

"Bok ljepotice tatina"-rekao je Antonio. Sjeo je pored nje na što ga je ona čudno pogledala.

"Tata ovaj Antonio zašto si ti ovdje?"-upitala je Kiara. Pogledala sam ih . Kiara je ženska verzija Antonia.

"Ovdje sam zato što volim tvoju majku i tebe. I zauvijek ću biti ovdje s vama"-rekao je. Bože rastopiti ću se.

"Da nakon toliko godina"-rekla je ljutito. Moja djevojčica je povrijeđena.

"Dušo znaš da sam ja za to kriva"-rekla sam.

"Da ti i on. Obadvoje ste krivi. Znas li mama da sam uvijek željela imati ocaa?Znaš li kako mi je bilo gledati druge djevojčice kako idu u kino s svojim ocem.Slusala sam njihove priče! Noćima sam plakala zato što nema oca...A ti tata kako si mogao mojoj majku povrijediti! Da li itko od vas gleda na druge ? Samo vi! Bitni ste samo vi! Niste pitali kako se drugi osjećaju?! Kako je njima? Ha? Odgovorite mi !"-vikala je. Bože nikad se nisam pitala kako joj je. Plakala je dok je govorila.

"Kiara dušo"-pokusala sam joj nešto reći ,ali nije mi dozvolila.

"Ostavite me na miru! Kad shvatite što ste mi učinili od života onda mi se obratite. Dosta sam čuvala u sebi. Puknut ću"-vikala je. Nikad nije pokazala svoje osjećaje. Uvijek ih je skrivala.

Teško je disala. Strah me je za nju.

"Kiara smiri se!!!"-viknula sam na nju. Antonio je skočio i uhvatio je u svoje narucje.

"Zovi hitnu!"-Antonio se zadero na mene. Uzela sam mobitel i nazvala hitnu. Nisam znala što sam im rekla.

Moja djevojčica leži u nesvijesti. Zbog mene. Zbog nas. Što smo to napravili?