part 42.Mama

2K 101 39
                                    

Evo pjesmu sam ubacila....pa ako želite poslušajte je dok budete čitali ;)

☆☆☆
MARIJA

"Ivana ovaj dječak je....",zastala sam kad sam pogledala malo poderanu sliku. Čekaj,šta?! Ne mogu se dobro sjetit...odjednom sam osjetila malu bol u glavi kad su mi dolazile neke slikice i događaji u glavi.

"Ah,da",dignula sam glavu prema Ivani. "Ovaj dječak je bio često s tobom...to znam. Ali se ne mogu sjetit tko je on bio?! Samo mi je jedna velika rupa kad se sjetim toga",odgovorila sam,a ona me cijelo vrijeme pozorno gledala i slušala.

"Samo se toga sjećate?",upitala me pomalo razočarano.

"Oprosti,Ivana...ali se ne mogu sjetiti",odgovorila sam.

"Vi...koliko dobro poznajete moju mamu?",upitala me je.

"Pa ovako....tvoja mama i ja. Kad ste se ti i Bella družile,ona bi isto došla s tobom kod nas pa smo ona i ja pile kavu i pričale. A toga dječaka sam vidila 1 put i nije mi ništa o njemu spomnjala. Otkad ste se preselili nisam se puno čula s njom",odgovorila sam i izdahnula.

"Aha,ok...nema veze onda",pognula je glavu razočarano.

"Ivana....gdje si našla tu sliku....jer ja je nisam vidila dugo,predugo",pogledala sam je znatiželjno,a ona je podigla glavu.

"Austin je donio...dok smo Bella i ja pričale na kauču",odgovorila je dok je spremala sliku u džep.

"Aha....jesi ga pitala gdje je on našao",podigla sam obrvu radoznalo.

"Ne znam...nešto je spomenio kako je ispala iz albuma nekog....",otpuhnula je.

"Možda u tom albumu nađeš još nešto....pogledaj kad se vratiš. Ja te albume nisam pogledala odavno...puni su prašine. Hahaha",nasmijala sam joj se.

"U redu,hvala teta Marijo",zagrlila me i pozdravila,a zatim izašla iz trgovine.

IVANA
Teta Marija ništa ne zna o ovoj slici....moram otkriti tko je ovo. Neću biti mirna dok ne istražim sve do kraja!!!

Vratila sam se do njihove kuće i pokucala. Austin mi je otvorio vrata i odgovorila sam s jedno 'hvala' i ušla unutra,a onda je on zatim zatvorio vrata.

"Bella....ne zna tvoja mama ništa o ovom dječaku....",rekla sam tužno i razočarano jer sam se nadala nekim dokazima i tragovima...."ali...onaj album. Možda ima nešto u njemu",rekla sam te uzela album i prelistala ga. NIŠTA....AMA BAŠ NIŠTA.

"Ivana....ne brini....mislim da ćeš saznati ubrzo....strpljen spašen,zar ne",namignula mi je te se nasmijala.

"Točno tako!",odgovorila sam samopuzdano.

"Ivana....zašto ne pitaš svoju mamu u vezi toga dječaka",pogledala me Bella ponovno.

"Pa...iskreno,ne znam. Teško mi je pitat. Probala sam,ali mislim da kad je pitam da će biti povrijeđena. Jer....plakala je dok je držala tu sliku i jednostavno ne znam šta da učinim...ali izgleda da ću se potruditi i pitat je",odgovorila sam.

"U redu",samo je kimnula glavom te sam ja posegnula za mobitelom.

Teško sam otipikala mamin broj kad se na drugoj strani začuo njen glas. Ona i ja živimo otprilike dva sata odavde....

"Halo,mama?",rekla sam,a ona je odgovorila.

"Moram te nešto pitati...ali ne preko telefona. Htjela bih da dođeš ovdje...kod tete Marije i Belle",nagovarala sam je.

"Ivana,ja se ne želim vraćati tamo....",odgovorila je,ali sam je nakon punih 10 minuta nagovorila da dođe. Rekla je da će sutra doći posjetiti tetu Mariju i Bellu....i da ćemo razgovarati.

"Bella...nisam joj mogla reći preko mobitela. Ovo mi je pre važno da bih je samo tako pitala. Pa ja...mogu imati brata",izjavila sam dok su Bella i Austin sjedili na kauču gledajući u mene.

"Ma sve je u redu....i ti ćeš biti ok. Hehe...pitaj je hrabro i ne oklijevaj. Znam da si snažna",namignula mi je i nasmijala se.

Dok mama nije došla gledali smo neki film....ja sam večinom bila u kuhinji jela i pila nešto dok su Bella i Austin gledali film,ali mislim da su više bili usredotočeni jedno na drugo...khm,khm. Mora biti lijepo imati nekoga tko te cijeni,ljubi i grli...a ja,ja još nisam imala svoj prvi poljubac,a kamoli prvi put. Izgleda da se još nisam zaljubila....

*nakon dva sata otprilike*

Iz razmišljanja me trznulo zvono na vratima. Digla sam se i posegnula za kvakom,a iza vrata je bila...mama.

"Mama...uđi. Falila si mi ova 2-3 dana....",nasmijala sam se. Došla sam ovamo kako bih posjetila Bellu i eto ne znam....

"Ljubice moja",obratila mi se,a zatim je ugledala Bellu koja se taman digla s kauča.

"Teta Milena",viknula je,dotrčala do nje i zagrlila je.

"Kako ste mi",upitala je.

"Odlično,Bella. A ti?",uzvratila je mama.

"Hehe...super. Imam nekih vijesti....TRUDNA SAM",uzviknula je radosno. Mama je ostala širom otvorenih očiju kad je kroz vrata ušla teta Marija.

"T-ti si trudna?!",upitala je moja mama šokantno.

"Dap",odgovorila joj je ponosno.

"I ovaj dečko",povukla je Austina,"je otac djeteta",obo dvoje su se nasmijali šta je meni izmamilo jedan veliki osmjeh. Tako su slatki zajedno...

"Ti si Austin? O-oh...ti mi malo ličiš na...haha ma ne može biti",mrmljala si je mama u bradu. "Oprosti...ništa. Drago mi je,Austin....i čestitam",pružila mu je ruku te joj se odjednom zamantalo.

"M-mama jesi li u redu?",upitala sam je brzo...sjela je na kauč te sam joj donijela vode.

"U redu sam....ne brini",popila je gutljaj vode i čašu stavila na stolić.

"Marija,kako si? Nismo se dugo čule....drago mi je šta te opet vidim...zdravu i lijepu kao nekad.",pozdravila je mama lijepim komentarima....malo me iznenadilo.

"Odlično sam,Milena. Hvala ti na komplimentima....idemo li popiti neku kavicu ili čaj?",upitala je te su nji dvi pošle u kuhinju.

"Kasnije ću je pitat,Bella",pogledala sam Bellu i pokušala odugovlačit malo....

"Samo ti odugovlači,bit će ti još teže za reći",pogodila je točno šta sam mislila....telepatija hahaha.
Precizna je.

"U redu,u redu....idem je odmah zovnit",krenula sam do kuhinje i pozvala mamu u dio kuće gdje možemo popričati.

"Mama....",uzdahnula sam te započela. Iz džepa sam polako izvadila sliku i pokazala je mami.

"Mama,tko je ovaj dječak",pitala sam je napokon dok sam progutala svoju pljuvačku.

"Ivana....",pogledala me malo šokantno,"taj dječak je....",

-opet ovakav završetak-😂

-----------------------------------------
Šta mislite tko je ovaj dječak na slici?

Ovaj dio je dosadan👀,ali važan za priču....😄

Hvala svima koji čitaju moju priču i ostavljaju kom.i vote-ove. Puno mi znači😙😙😗.

Sljedeći nastavak je💥...

Ostavite kom.i dotaknite tu malu🌟....😊😀

"There are only two days in the year that nothing can be done. One is called yesterday and the other is called tommorrow,so today is the right day to love,believe,do and mostly live." 😊😇

Pa do sljedećeg puta🤗.

Girl and her roommate Where stories live. Discover now