Girl and her roommate

part 3.Vrag

Ovo mora biti san,zar ne?

Probudila sam se uz zvuk budilice i zamislila se kakav sam san imala. Kao inače,obavila sam svoju jutarnju rutinu i krenila od stana.

                             ****

Nakon što je zadnje zvono zvonilo,na vratima učionice je bila gužva. Šta je sad? Tuča?

"Kako je zgodan..",rekla je jedna cura nasmiješeno vrteći pramen kose. Kad sam pogledala prema vratima,ugledala sam jednog zgodnog momka okruženog curama. Bio mi je poznat odnekud...gdje sam ga vidjela?

"Bella.",čula sam glas iz te gužve te vidila kako mi taj momak maše rukom. On je momak iz sna,zar ne?

Ali otkad su moji snovi realni?

"Kako je ono rekao da se zove?",promrmljala sam sebi u bradu i zapitala se izvijajući obrve.

"Nemoj slučajno zakasnit na posao.",rekao je malo glasnije. Odjednom mi se sve posložilo u glavi...

"Nemoj mi reći da onaj san nije bio san...",promrmljala sam sebi u bradu. Flashback mi se odvrtio u glavi i sjetila sam se svega.

Kad mi je rekao za posao kod njega,onesvjestila sam se i netko me doveo u kuću. Najvjerovatnije on.

*nakon nastave*

Dao mi je adresu svoje ulice...and here I am. Nalazim se ispred vrata i mislim se je li mi pametno pozvonit.
Nakon 2 minute razmišljanja sam pozvonila i on se pojavio na vratima otvorivši ih.

"Zdravo,kako ti je ono ime?",upitala sam ga.

"Austin.",rekao je hladnokrvno i pomalo iznervirano.

"Noga me još boli tako da ćeš mi ti pomoći u spremanju stana.",rekao je mrzovoljno. Ooo netko je ustao na lijevu nogu danay....hmph,ne bi ni ja htjela tebi pomagati...da nije bilo moje nespretnosti ovo se ne bi ni dogodilo. Bella,ti zaslužuješ nagradu za svoju nespretnost.

Zatim sam razgledala veliki stan u kojemu su bile samo osnovne stvari. Bilo je nekako.....usamljeno.

"Gdje su ti roditelji?",uzdahnula sam i upitala znatiželjno-nepromišljeno-očekujući odgovor.

"To nije tvoj posao i ne trebaš se brinuti o tome.",rekao je samopouzdano. Kako me živcira taj njegov stav. Pred svima se prikazuje kao princ sa velikim,bijelim osmjehom-iako ima stvarno lijep osmijeh-,a s druge strane je pravi demon koji te može iživcirat u sekundu.

"Danas počinješ raditi kao moja sluškinja.",izjavio je,a zatim se smješak pojavio u kutu njegovih usana. Vidi se da uživa u ovome.

"Radit ćeš sve šta ja ne mogu.",nastavio je i zijevnuo te legao na kauč.

Bilo je već negdje predvečer. Po kući sam brisala prašinu,usisala i oprala sude. "Je li te još noga boli?",pitala sam dosadno i umorno.

"Da.",odgovorio je zijevajući i gledajući nešto po mobitelu. Kad sam završila s njime,pozdravila sam ga i krenila kući. Stigla sam u stan i izula cipele,a onda produžila do sobe.

"Kako je samo bezobrazan....",bacila sam se na krevet.

I napravio je lažnu masku preko sebe,ha?

"Ali je zgodan.",nadodala je Dora po strani.

"Nije sve u izgledu,karakter mu je loš. Šta će ti lipo lice kad nije normalan. On je živi vrag.",izjavila sam i zabila glavu u jastuk izdahnuvši.

"Kad gledaš samo po karakteru,nikad nećeš imati dečka.",uzdahnula je i stavila glavu u dlanove.

"Ugh...je spominji.",zakolutala sam očima.