Girl and her roommate

part 41.Misterij

Š-šta se događa?!

"Ivana....nemogu virovat",uzviknula je Bella.

"Da...dosta je prošlo,zar ne?",nasmijala se.

"Da...koliko ono? 2-3 godine?",podigla je Bella obrvu.

"2 godine i 3 mjeseca...točnije",odgovorila joj je.

"Pa šta ti radiš ovdje? Mislila sam da si s majkom u Londonu",upitala je radoznalo. Ništa mi nije jasno.

"Evo...došla u posjetu. Hehe",počešala se po obrazu.

"Kako ti je otac...čula sam sve,rekla mi je tvoja mama",zabrinula se i izraz lica joj se promijenio.

"U redu je,zasad....brzo se vraća kući",nasmijala se veselo Bella,puna energije. To je moja cura heh.

"Auf...tako mi je drago",izdahnila je 'Ivana'.

"Ivana...ovo ti je moj dečko Austin",pokazala je Bella prstom na mene i lagano me povukla k sebi za ruku.

"Iii....budući otac moga djeteta hehehe",bila je rumena i tako topla osmijeha.

"MOLIMMMM?!!! Bella,pa....ČESTITAMMM!!",lagano je zagrlila i pomazila joj trbuh.

"Hahaha,hvala....imam ti puno toga za reći",odgovorila joj je.

"I ja tebi",nasmijale su se obe te je uskočila Bellina mama.

"Oh,mama",Bella je pogledala. "Sjećaš li se Ivane,moje najbolje prijateljice....koju nisam dugo vidila",malo je tužno zvučala kad je to rekla. Izgleda da joj je rastanak s njom teško pao....

"Naravno...ja sam je zvala da dođe i rekla sam joj za tvog oca,budalo mala",udarila je časopisom lagano po glavi.

"Ouch",zezala se dok se Ivana smijala.

"Znači tata ti je u redu",rekla je izvijajući mali osmijeh na licu.

"Da,sve je u redu...idemo kod nas kući?",upitala je Marija.

"Ajde",Bella je odgovorila,a Ivana je krenila za njima.
Ja sam isto krenio,a Bella me uhvatila za ruku i isprepletala nam prste. Popela se na prste i poljubila me u obraz. Mmm,kako slatko.

"Malecka",šapnuo sam joj na uho.

"Šuti!! Nisam ja mala nego si ti velik",izvlačila se.

"Haha,slatkice",dotakao sam joj nos i nasmijao joj se.

"Hej,ne zezaj me",slatko se naljutila.

"Hahaha,jel idemo",izdahnuo sam.

"Daaaa",odgovorila je i uputili smo se kući pa ćemo se kasnije opet vratit posjetit njenog tatu jer sad on spava i odmara se.

☆☆☆
"Uđi,Ivana",rekla je Bellina mama kad smo došli u njihovu kuću.

"Hvala....",odgovorila je.

"Ja ću vas ostaviti jer moram u trgovinu",odgovorila je Marija.

"Ok....nemoj dugo",javila se Bella.

"Neću",pozdravila nas je te zatvorila vrata za sobom.

"Austine,Ivana i ja ćemo sjesti ovamo...moramo se isprićati",nasmijala mi se slatko,a ja sam samo kimnuo glavom.

Obe dvi su sjele na kauč,jedna do druge dok sam ja bezveze hodao po kući.

Došao sam do police pune albuma i slika. Iz jednog albuma je ispala jedna slika na kojoj se nalazilo troje djece.

Pogledao sam i nisam mogao vjerovati.
T-to je ista ona slika iz moje glave...samo što je na njoj bilo dvoje djece. Šta?!
Uzeo sam sliku s poda i dobro je pogledao.

Troje djece:2 curice i 1 dečko koji se igraju kraj ljuljački.

Zašto sam ja imao takvu sliku u glavi onda?!

Uzeo sam sliku i otišao do Belle i Ivane kad sam načuo nešto.
Stao sam iza zida i slušao o čemu su razgovarale.

"Bella...moram ti nešto reći",uozbiljila se Ivana.

"Ja....mislim da imam brata. Mama gleda neke slike 1 dječaka. Kad pogleda slike,suze joj počnu. Čula sam kako je izgovorila 'sine moj...nedostaješ mi',i onda je rekla njegovo ime,ali se nemogu sjetit. Mislim da ime počinje sa slovom M",izgovorila je sve to i stala dok sam se ja skrivao iza zida. Ček-zašto se ja sakrivam?!

"Bella",koraknuo sam prema njoj,a ona me pogledala.

"Reci...",kimnula je glavom.

"Jeste li ovo ti i Ivana",pokazao sam joj sliku,a ona je samo pogledala začuđeno.

"Hej,taj d-d-ječak....",Ivana se zaledila. "T-to je ta slika...mislim,to je taj dječak",oči su joj bile širom otvorene.

"Takvu sliku ima mama",uzela mi je lagano iz ruke i ozbiljno je pogledala.

"B-ella....jeli znaš tko je ovaj dječak",upitala je brzo.

"Ne....ne sjećam se",odgovorila joj je.

"Moram saznat tko je ovo",odlučno je rekla.

"DA!! Možda tvoja mama zna...",skočila je s kauča na šta smo se Bella i ja prenuli.

"Ja....idem do tvoje mame,Bella. Ne mogu čekati dok se ona vrati. Vratit ćemo se nas dvi kasnije zajedno,ok?",pogledala je Bellu.

"U redu....",ona je odgovorila.

Izašla je,zatvorila vrata i ponila sliku sa sobom.

Okrenio sam se prema Belli,a ona je u tom trenutku zagrizla donju usnicu šta je mene....zainteresiralo.
Prilazio sam joj dok me ona gledala.

Prišao sam joj i dok je ležala na kauču,došao i samo je uhvatio za struk.

Polako sam joj dizao majicu,a ona se cijela zarumenila. Skinio sam joj majicu dok me ona strastveno ljubila.

"Polako",nasmijala se.

"Brzo će doći nji dvi...a i ne možemo u mojih roditelja u kući ovo radit. Šta ako su negdi postavili kamere ili tako nešto....ewww",rekla je na šta sam ja prasnuo u smijeh.

"Hahahaha....ok ok",izdahnuo sam.

Pitam se o čemu sad razgovaraju Ivana i teta Marija....

IVANA
Trčala sam šta sam brže mogla. N-našla sam nekakav trag....slika i ovaj dječak....ovo troje djece. Mora mi teta Marija sve objasnit...
Naišla sam na trgovinu u koju je teta Marija išla. Brzo sam otrčala do trgovine i ušla u nju.
Bilo je dosta ljudi i teško mi je bilo pronaći tetu Mariju.

Otišla sam do blagajne i ugledala je. Viknula sam jedno 'teta Marija',a ona se samo okrenila preko ramena. Dotrčala sam do nje dok me ona gledala zbunjeno.

"T-teta....Marijo....",uspuhala sam se od trčanja i izvadila sliku iz džepa te nastavila,"j-jeli ov-a slika....tko je ovo na njoj? Tko je ovaj dječak?!",upitala sam je te je ona uzela sliku,staru...na jednom kraju je malo poderana.

"Ivana,ovaj dječak je...."

-----------------------------------------
Wheee,evo još 1 nastavak🤘💪😂.

Nadam se da vam se svidilo...ostavite vote ili kom.😙😘😗😗😗!!!
Puno mi znači😇😇!!!!

Pardon...zbog grešaka😸slobodno me ispravite😉😀😁😊.

Pa...do sljedećeg puta🤗.