TROUBLE ! by Valentina B.

TROUBLE (Episode 46)

Klimnula sam glavom, iako nisam bila sigurna da li sam dobro. Njegova pojava me uznemirila, osjećam se čudno I ne znam zašto. Voljela sam nevolje I sve u vezi toga..ali ovaj put nisam željela ovu nevolju. Nisam željela nevolju zvanu Louis Tomlinson.

“Ne treba te biti strah. Tu sam ja, Elena neću dopustiti tom idiotu da ti nešto napravi” - glas mu je ohrabrujuć I osjećam se mrvicu bolje. Njegove riječi me tješe. Prvi put da sam osjetila onaj pravi strah kroz tijelo.

“U redu” - uzdahnula sam. Upravo sam rekla dvije riječi na glas, skoro sam zaboravila kako pričati.

“Trebala bi poći, odavde..mislim da je to pametno rješenje, zar ne?” - upitala sam ga.

Mislila sam da će se pobuniti, ali u njegovom pogledu shvatila sam da se slaže sa mnom. Louis je znao gdje provodim svoje vrijeme I bolje je da otiđem odavde.

“Da. Trebala bi, ali ne želim da odeš” - puhnuo je. 

Ovaj put ga ne želim pitati ništa u vezi njegove prošlosti niti onih riječi koje je Louis rekao. Shvatila sam da je ubio nekoga, dajem mu vremena , čekat ću ga da mi ispriča kad god bude spreman.

“Moram otići. Ovdje nije sigurno” - makla sam svoje ruke iz njegovih I opet primjetila njegove krvave ruke.

“Nemoj opet ozljeđivati sebe, u redu?” - tiho sam mu odgovorila, te se udaljila od njega da mogu otvoriti ona metalna vrata da izađem odavde. No kada sam se okrenula primjetila sam tugu I očaj u njegovom licu. Ovakav pogled još nisam niti jednom vidjela. Zamišljeno me promatrao I u tom trenutku me zaboljelo srce.

Zašto je tužan?

“Hej ,Harry” - nazvala sam ga. No on je samo zamišljeno podigao pogled prema meni , ništa ne rekavši. Upravo sam namjeravala napraviti ono što vjerojatno nikada nebi napravila. Ajde Elena izbaci na sekundu tu hladnoću iz sebe I napravi to. Učini da se čovjek koji te štiti prvi put osjeća dobro I da si ti za to zaslužna. Istu sekundu sam se vratila par koraka prema njemu I našla se u njegovom zagrljaju. Stavila sam ruke oko njega I stisla se u njegovom zagrljaju.

“Mrzim se grliti, ali ovaj put ću napraviti iznimku” - prošapnula sam mu na vrat. Harry je stavio ruke oko mojeg struka I smjestio glavu na moju kosu.

“I ja mrzim grliti ljude” - nasmješio se. Uzdahnula sam čim sam začula njegov osmijeh.

“Ali volim grliti tebe. Volim kada si ovdje u mojem zagrljaju, ponekad mi je to dovoljno od tebe” - glas mu je nježan. Osjećam kako diše u mojoj kosi I osjećam se ugodno. Uvijek mogu priznati da osjećam ugodu dok sam kraj njega, dok se grlimo I zaboravljamo na probleme.

“Ako se osjećaš tako bolje, uvijek me možeš zagrliti” - ohrabrujuće sam mu odgovorila. Učim pomalo, učim kako izbaciti tu hladnoću, ovaj moj stav I dopustiti ljudima da mi se približe. Možda je početak težak ,ali ne želim odustati.

“Ovo je lijepo od tebe djevojčice” - 

“Sad bi trebala otići. Imam puno posla” - odgovorila sam mu.

Srce mi luđački kuca u njegovoj blizini I ne mogu ga smiriti koliko god željela.

“Još samo malo” - uzdahnuo je, kada me još čvršće obgrlio rukama I polako doveo svoje usne na moje uho.

“Želim te vidjeti što prije. Javi mi se na mobitel I doći ću gdje god želiš” - šapnuo je.

“Mislim da to nije pametno”

“Molim te Elena. Ti si jedina u ovom gradu koja me shvaća” - uzdahnuo je.

“Učim na tome. Trebaš mi dati vremena. Ne mogu tako brzo shvatiti, vjerovati. Ali želim, trudim se” - hrabro sam odgovorila, odmakla sam glavu iz njegovog zagrljaja, još ga jednom pogledala I otišla od njega.