Kratki Citati

~

  - Jesi se ikada osjećao... Usamljeno, izgubljeno?Nasmijao se a potom namrštio. Bilo je očito da ne shvaća o čemu govorim.- Kako misliš usamljeno?-snizio je ton pri kraju rečenice, blago spuštajući glavu.- I pretpostavila sam da me nećeš razumjeti. Zapravo, nitko nikada i nije. Nitko se nije potrudio shvatiti moja maštanja, sve te imaginarne svjetove u glavi, moja lutanja labirintom misli. Ni samu mene nisu pokušavali shvatiti. Zbog toga sam se često osjećala izgubljeno i usamljeno iako sam okružena gomilom ljudi. Ti ljudi se nazivaju prijateljima. Neki su poznanici ali ih opet zovem prijateljima. Nije li to malo pohlepno?-podigla sam obrvu, ne trudeći se skrenuti pogled na njega. Nastavila sam gledati ravno ispred sebe.- Ni sama ne znam što je točno a što ne. Ne znam razlikovati dobro od lošeg. Svi ljudi su mi isti, znaš? Svi su pokvareni i užasni... Tako strašni u mojoj glavi. Bojim ih se. Bojim se ljudi. Bojim se sviju koji me okružuju. Želim da svi nestanu. Ne želim više ni prave prijatelje. Tko su oni zapravo? Čudovišta koja te prvo natjeraju da im se otvoriš, da im postaneš laka meta. A onda te ubiju. To su jebena čudovišta kojih se bojim!  

~ 

  - Zar nisi primjetila da je bio zaljubljen u tebe?-prekinuo je tišinu koja nas je okruživala.- Jesam.-odgovorila sam tiho, tek toliko glasno da me čuje. Dok sam u glavi slagala riječi, približio mi se za jedan korak i stao tik ispred mene. - Pretvarala sam se da sam slijepa. Naravno ne u pravom smislu, ali opet jesam. Nisam htjela da se ponada da ću mu pružiti priliku. A i što će mu to od mene? Možda i nisam toliko loša osoba ali nemam mu ništa za ponuditi osim vječite tuge. Mogu se ja pretvarati da sam sretna, pričati gluposti i zezati se ali što kada ostanem sama? Emocije će me preplaviti, požaliti ću što sam s njim i zbog trenutka slabosti ću prekinuti s njim. Nemam mu što ponuditi. Neka traži sretniju djevojku, kojoj život ima smisla. Što ću mu ja?Usta su ostala i dalje otvorena, blago oblikujući slovo ''o'', ali riječi nisu izlazile. Otupjela sam i izgubila fokus u očima. A onda-bam. Snažno me privukao k sebi i poljubio. Osjetila sam toplinu kako se širi mojim pustim i hladnim tijelom.- Trebaš mi ti. Ne zanima me činjenica što nisi sretna ili što tvoj život nema smisla. Pronaći ću mu ja smisao. 

~

- Ali nisam mislila tako!-glas joj je pukao taman kada je dovršila rečenicu, a jedna velika suza joj je skliznula niz blijedo lice.- Gotovo je, nema povratka. Rekla si mi zbogom i time smo zauvijek završile. Otjerala si me i sada me želiš natrag?-nasmijala sam se. -Prevarila si se draga. Ne vraćam se tamo gdje nisam poželjna a kod tebe već odavno nisam poželjna.