Kratki Citati

~

Djevojčica u pijesku.

Dječak na vjetru.

Igraju se. Vjetar mu se poigrava s nestašnim pramenovima kose. Zatvara oči. Smije se.

Ona podiže svoje rukice u zrak dok joj pijesak curi kroz prste. Stišće šaku. Lijepi joj se za ruke. Okreće ruku, ali pijesak ne spada s ruku. Mršti se. On se i dalje smije, širi ruke i upija zrake sunca.

Njegove su ručice čiste. Njene prljave. Čistom rukom pokušava očistiti pijesak koji joj se već malo urezao u malene dlanove. Ponovo stišće šaku. Još uvijek je namrštena.

Gledam ih. Gledam nju, dok njegov smijeh odzvanja u pozadini. Zbunjeno gleda u rukice i pita se zašto joj je to trebalo.

Zašto mi je ovo trebalo? Godine i godine provedene zarobljena u tamnicama svog uma. S vremenom sam naučila živjeti u toj tamnici. Onda kad se poželim osloboditi, zaboli me. Pitam se zašto. Vrištim to zašto.

Vrijeme, kao pijesak, curi. Ide. Ne staje. Svaki put kada stisnem šaku, ureže mi se u dlanove. Borim se da izađem iz te tamnice. Otimam se, ali ne mogu. Okovi se dublje urezuju u moje ruke. Onda kad se predam, bol popusti, ali porezotine su i dalje tu, usječene u moje ruke.

Vrijeme prolazi. I dalje curi, kao pijesak.

I dok gledam djevojčicu kako čisti pijesak sa malenih dlanova, jagodicama prstiju kružim po svojim dlanovima. Nježni su. Nisam stiskala šake dugo vremena. Pustila sam da vrijeme radi svoje. Da uradi svoje.

I uradilo je. Bolje sam. Ožiljci su ostali negdje na meni. U meni. U mojoj glavi. S vremena na vrijeme me podsjete što je sve bilo, koliko toga sam prošla. Nekome je to ništa. Meni je to sve; i previše.

Djevojčica se ustaje iz pijeska. Otresa rukice od nogavice i vidi da su čiste. Prilazi dječaku i gleda ga. Osmjehuje se. Vjetar joj se igra s nestašnim pramenovima kose. Zatvara oči. Smije se.

Smiju se. Smijem se i ja. Jer sam i ja otresla ruke od nogavice, vidjela da su čiste. Pustila vjetru da se igra s nestašnim pramenovima kose. Zatvorila oči, i smijala se...