"Z-z...", progovori kroz drhtaje, ali ne mogu je ništa razumijeti.
"Što?" približim joj se još više, a ona se, za čudo, uopće ne pomjeri. Ili je bila zauzeta svojim mislima pa nije ni shvatila moju namjeru ili se jednostavno osjeća ugodno u mojoj blizini. Ne znam zašto, ali duboko se nadam da je riječ o onome drugom.
Na trenutak zatvara oči i grize svoju usnicu zubima, kao da ovo što će sada napraviti zahtjeva jedan veliki napor i trud. "Z-zašto s-si u j-jednom trenutku t-tako dob-bar prem-ma meni, a v-već u dr-rugom loš?" ponovno otvori svoje plave oči i duboko me pogleda.
Progutam pljuvačku koja mi se naglo nakupila u ustima. Što joj mogu uopće reći? Hej, znaš, ja ne podnosim tvojeg oca baš najbolje, pa sam svoj bijes odlučio iskaliti na tebi. Mislio sam da si razmažena princezica koja ne zna reći jednu suvislu rečenicu. Oprosti, imao sam krivo mišljenje... da to bi sigurno jako dobro završilo.
"Ne znam", na kraju slegnem ramenima jer ništa bolje ne znam napraviti. "Jednostavno se nakupilo toga u meni, znaš? Mama me tjera da upišem studij koji mi se ne sviđa, a James je ovdje da ju podupire još više u njezinim namjerama. Sada zna i za bend koji sam skrivao tolike godine od nje. Otkada je tata umro, brani nam išta što ima veze s glazbom jer ga ona previše podsjeća na njega. To još i mogu razumijeti, ali ne mogu razumijeti da me tjera na nešto što ne želim, razumiješ?"
Polako kimne, ali znam da me ne može razumijeti. Nitko ne može biti toliko sjeban trenutno kao ja.
"A onda si naišla i ti", nastavim, s grčom u grlu. "Bila si toliko nevina i neiskvarena da me nešto tjeralo da te povrijedim. Izgledala si kao da vodiš savršen život i da si savršeno sretna, a to je ono što nisam podnosio u tome trenutku. Još me više smetalo to što nisi govorila. Mislio sam da se držiš iznad nas svih i da mi nismo vrijedni tvoga društva, ali prevario sam se. I žao mi je zbog toga", polako dignem pogled prema njoj i ugledam njezine plave oči koje su sada razrogačeno buljile u moje.
"T-ti s-si m-m...islio da-a s-sam ja umišlje-ena?" prošapće skroz tiho, ali mogu osjetiti bol u njezinom glasu.
"Ne baš da si umišljena", automatski odmahnem glavom, psujući u sebi zato što nisam pazio na svoju jezičinu. "Nego da mi nismo vrijedni tvojeg društva."
Mogu primjetiti suze u njezinim očima. Njezina ruka počela je drhtati, a lice se crveniti. Nešto se trenutno događa s njom i to nešto definitivno nije u redu. Povuče svoju ruku k sebi i odmakne se od mene, skupljajući ruke oko svojih nogu i stiskajući se na samome kraju kreveta.
"Ptičice, što se događa?" uplašeno ju pogledam. Počela je žustro odmahivati glavom dok njene ruke drhtavo primaju njezinu plavu kosu i snažno je povlače, a suze klize niz njezino lice poput potoka.
Ne izgleda dobro i moram reagirati. Nikada nisam vidio takav napadaj pred sobom, zapravo, nikada nisam vidio neku osobu u takvom stanju. Svijestan sam činjenice da se nešto s njom događa, ali nisam uspio dokučiti što to točno. Jedino što mi je trenutno u glavi jest ona i kako joj pomoći.
"Alex", kliznem na pod i polako joj se približim, pokušavajući što nježnije otrgnuti njezine ruke s njezine kose i natjerati je da me pogleda. Ali bezuspješno. Uronila je glavu u svoja koljena i uporno odbija pogledati u mene.
"Alex ako sam nešto krivo napravio, oprosti mi", tiho prošapćem. "Ali moraš mi reći što ti je jer ti inače ne mogu pomoći", drhtavim rukama krenem prema njezinom licu. Kada opipam njezinu bradu, podignem ju prema gore i natjeram ju da me pogleda protiv svoje volje.
"Možeš mi vjerovati", polako kimnem i čekam da reagira.
No ona učini stvar kojoj se nisam ni najmanje nadao. Obavije svoje ruke oko mojeg vrata i uroni svoju glavu u moju majicu. Osjetim trnce kako mahnito počinju divljati po mojem tijelu i onu gamad u trbuhu koju nisam osjetio još od Lacey.
Koji kurac se događa sa mnom?
"P-prije nekoliko g-godina p-počele su moje patnje", odmakne se od mene i kroz duboki udah progovori. Sjedne se ponovno na krevet, ovoga puta ne puštajući svoju ruku iz moje. Sjednem se pored nje i čekam da nastavi.
"T-to j-je b-bilo vrijeme k-k-a-ada su se moji razvodi-li. U -jednoj s-sekundi, cij-jeli moj -s-v-vijet se srušio. Saznala sa-am da bol-lujem od soc-cijal-lne anek-sioz-znosti, b-bolesti k-k-o-oja iz-aziva u m-meni str-rah od drugih lju-d-i", naglo zatvori svoje oči i mogu osjetiti kako je učvrstila svoj stisak na mojoj ruci.
Ali to je sve manje bitno jer osjećam neki pritisak u sebi, kao da me steže i želi ugušiti, pokazati mi kakva sam jebena budala ispao nakon svega što sam joj priredio, nakon svega kroz što je prošla samo zbog moje sebičnosti.
Nikada nisam ispao gluplji nego sada pred njom, kada sam pokunjeno spustio glavu jer se nisam usudio gledati u tog anđela. Ne usudim se gledati u nju nakon svega.
Ispao sam kao najveći zločinac. Ponio sam se prema njoj kao zadnji idiot, a zašto? Zato što sam osjećao bijes i mržnju prema Jamesu, pa sam automatski morao nanijeti bol i njegovoj kćeri koja nije bila ni kriva ni dužna, ali je morala ispaštati zbog svojeg glupog oca.
Taj osjećaj sramote progonit će me do kraja života. Ta je djevojka imala prije nekoliko minuta napadaj pred mojim očima, napadaj čiji sam ja uzročnik. Osjećam kako mi se želudac prevrće na samu pomisao da sam nekome nanio takvu bol. Ne kažu uzalud da je verbalna bol puno jača od fizičke. Ja sam nju nesvjesno vrijeđao, a ona je svjesno tonula u bol uzrokovanu mojim riječima.
Izrugivao sam joj se, ismijavao njezin strah, a mogao sam ja biti na njenome mjestu. Mogao sam ja biti taj koji se boji progovoriti s drugim ljudima i koji ne može podnijeti samoga sebe kada se nađe u nepoznatom društvu i okolini.
Ona je za mene bila samo još jedna obična djevojka.
Za nju, ja sam bio potpuni stranac koji joj je nanosio bol.
Chapter 12.
Start from the beginning
