Zapali me

POGLAVLJE DESETO

Nije samo plavo, odgovorila bih majci svaki put kada bi me pitala koje je boje nebo. Ništa nije samo plavo, bijelo ili crno, ali je li sivo? Može li biti sivo?

Rekla bih da nije, jer sivo je hladno. Svijet nije samo hladan, on je i topao i gorak i sladak i kisel i ljut. Samo trebamo naučiti birati. To nam nalaže promišljanju koje nas uči dobrom i lošem, ali kao što sam već rekla ne postoji samo dobro i loše. Jer nitko nije samo jedno, ne može biti. Svi smo mi kombinacija svega u različitim omjerima i to nas čini različitima, a u istu ruku sličnima jer smo vreče, vreče pune letaka koje zovemo osjećaji.

Zatvorio je staklena vrata balkona za sobom naslonivši se preko ograde. Blagi je povjetarac puhao gužvajući njegovu bijelu majicu po zraku.

Gledao je na obzor, daleko prema rijeci tražeći neku točku po djelomično maglovitom vidokrugu.

" Kako smo dospjeli ovdje? "
letimično me pogledao držeći ruke na ogradi.

" Nedugo nakon što smo izašli iz Lepus Foramena... "
zagledala sam se u neku neodređenu pločicu na podu.
" uzela tvoju kreditnu karticu i iznajmila sobu, jedva si stajao na nogam. "

Namrštio se suzeći oči.

" A šifra, kako si se nje riješila? "

Rukom sam opipala drvenu klupicu na kojoj sjedim, organski se materijal navlažio rose postavši poprilično gumast. Prstima sam slijedila brazde napunjene kišnicom. Sjeo je pored mene naslonivši laktove na koljena. Dlanovima je podupirao bradu isticajući pravilne crte lica.

" *1235813 nije bilo teško za pogoditi. "

Prstima je prošao preko usana vodeći ih prema vratu.

" Što ti je Cyndel napravila? "
prozborio je gledajući pored mene sa zamišljenim izrazom lica. Djevojka crne kose budila je nemir samom pojavom, sada je dobila i ime.

" Alice! "
pljesnuo je na što sam se lecnula. Zabrinuto me naveo sresti njegove oči. Blagi miris šampona od vanilije osjećao se na propuhu kojim je stajao.

Prekinula sam tenciju između nas pogledavši u svoje ruke. Promeškoljio se na klupici naslonivši leđa zidu. Teško je izdahnuo, oblačići pare skupljali su se po zraku.

" Arhiv. "
službeno sam izjavila na što je lijeno okrenuo glavu ponovno svu energiju usmjerivši meni. Buljila sam ravno naprijed koncentrirano glumeći disciplinu.

" Želi plavu knjigu, za Egona. "
nadopunila sam se. Sekundu, ništa se nije dogodilo, a potom se podbočio dlanom podupirući cijelo tijelo. Njegov sam dah mogla osjetiti na svojoj koži, lagan poput svilenog vela sa stotinu rupa.
Dotaknuo je ljubičastu modricu na mojem vratu. Stisnula sam zube odgurnuvši ga.

" Alice... "
podignula sam noge na rub klupe obgrlivši koljena.
" Ne trebaš se sramiti... "
zatvorila sam oči pokušavajući isključiti njegov glas iz glave.

" Ta je modrica samo dokaz da si preživljala. "

" Preživjela? "
pogledala sam ga podrugljivo.
" Baš. "
Zavrtjela sam očima ispravljajući nabore na hlačama.

" Bilo bi bolje da me metak dohvatio. "
Spustila sam noge na pod ustavši sa klupe. Ne trebaju mi njegovi savjeti štogod kaže neće promijeniti činjenicu.

" Svima bi nam bilo lakše. "

Egona i dalje nema, riječi ga ne mogu vratiti.

" Kako to uopće možeš reći? "
trenutno je planuo.

Odmahnula sam rukom skrenuvši prema izlazu. Mogla sam ćuti pomak u zraku, kada se napeo tvrdoglavo ustavši sa svojeg mjesta čime je promijenio cijeli jutarnji ritam iz laganog i elegičnog u kompulzivno s primjesom brzine karakteristične isključivo njemu.