Livada, samo zelena livada u podnožju brda...
Zrak...duboko sam udahnuo. Svjež miris podrezane trave...
Pogledao sam prema nebu. Plavo je svijetlo plavo, čisto, intezivno... Sunce.
Počeo sam se okretati oko svoje osi gledajući u pahuljaste oblake što su brzo jedrili nebom. Mantavica.
Raširio sam ruke dopustivši blagom povjetarcu da mi mrsi kosu. Zatvorio sam oči osjećajući toplinu na obrazima.
Bacio sam se na bockavu travu ruke smjestivši izad glave.
Vjetar. Odbijao se o vrhove brda.
Wales.
Kući sam.
Rukom sam maknuo kosu.
Falio mi je dom. Veliki mi se osmjeh razvukao licem... i planine... i...
Brzo sam otvorio oči fokusiravši se na pozadinski topot.
Voda...
Ustao sam odšetavši u dubinu šume.
Sabla... visoki jablani propuštali su zrake sunca nalika na krhke harfe kroz guste krošnje nemilo stvarajući vlagu. I harmonijski je vjetar toptao za vodom dok je lepet krila vrana pisao takt. Svako tamo smeđe deblo izvijalo se ravno u vis ne mareći za okolinu nije se dalo smesti u drvoredu sklada pa je trabunjalo svoju priču navodivši ostatak okoliša svojom melodijom.
Zaobišao sam jablan kratko dotičući njegovu grubu koru u potrazi za vodom.
Gazeći po mekim iglicama noge su mi svakim korakom sve više padale u zelenilo šume.
Izvirio sam ugledavši rijeku, stao na njezin rub spustivši se toliko nisko da sam rukom doticao sjajnu površinu vode.
Bljeskala se ona u valovima na ranome sunce što ga prožme sama svježina.
Uronio sam dlan u nju.
Čekaj...nešto nije uredu.
Izvadio sam ruku iz vode.
Nema kapljica, nema hladnoće.
Ustao sam, vjetar je silovito zapuhao odnosivši svu utopiju sa sobom. Zabacivši oblake i gromove svojim glasom. Voda se počela mreškati praveći crnu pjenu. Stabla su se oko mene nemilo ljuljala rastežući svoje korijenje u sve strane.
Trčim kroz divlju šumu rukama preko glave želim pobjeći nestati što brže mogu.
Probijam se kroz grmlje kidajući lišće i grane, susprežem svim snagama bježim.
Vidim čistinu, siguran prostor van opasnosti.
Šprintam svakim atomom snage. Čujem vukove, zavijaju, krešte.
Samo još metar. Ohrabljujem se
i skačem i želim i evo me tu sam tu, ali...
Ne mogu dalje. Što kako...
Rukama lupam po prozirnoj barikadi koja me djeli od svog cilja.
Ovo se ne događa ne, ne...
Vukovi su bliže moram se probiti ne mogu si dopustiti da opet...
Prestao sam lupati. Okrenuo sam se prema ulazu u šumu.
Njih je deset trčalo ka meni.
... nekoga ozlijede.
Privio sam se uz barikadu zatvorivši oči.
" Same iluzije. "
nečiji je glas razbio napetost, odsutan, dalek van cijele radnje.
أنت تقرأ
Zapali me
غموض / الإثارةDrugi dio priče Razbij me. -Skreni lijevo... ...Ne, nemoj slušati idi desno- ▶◀ -Nisi li već načula priča... ...Gledaj gore ne osvrći se- ▶◀ -Sprema se sprema... ...Ne, odoli mu, iskušenje- Shhhhh... Želim jeku glasova, jeku tišine. Pratiš li pozorn...
