POGLAVLJE PRVO

80 10 5
                                    

Čim smo se našli u gradu svijetlost svih šarenih objekata zabljesnula mi je pred očima. Pretrčali smo cestu brzo se uklopivši u ranojutarnju gužvu Londona. Kucalo je četiri na gradskome satu. Čistači, radnici, adolescenti i svi koji se mogu pronači na ulicama umorno su se gegali do svog odredišta. Dan još nije svanuo, ali noć se bližila kraju. Bilo je to ono vrijeme između dana i noći, vrijeme koje mi je oduzimalo dah svakim pogledom prema krvavo crvenom nebu, vrijeme u kojem je noć ulijevala posljednje jecaje straha, uzvike mraka, šuštanje teškoga zraka opirući se svom snagom protiv blještave topline rađajućeg sunca i more umiruće noći.

Egon je pjevušio nepoznatu melodiju dok smo bezvoljno gazili u nekom smjeru, beznadni.

Noge su me boljele, a izgleda da ni njima dvojici nije baš godilo dugo ranojutarnje hodanje.

" Ovo je glupo, šetamo već dva sata bez prestanka, moramo negdje stati i smisliti što dalje. "
ogorčeno sam ih zaustavila.

" Kada već zanovjetaš imaš li koji prijedlog? "
odrješito je upao Egon.

Slegnula sam ramenima. Ovaj dio grada slabo sam poznavala, Ash se s druge strane nečkao.

Prošao je rukom kroz kosu što je uvijek radio kada razmišlja.

" Imaš nešto na umu? "
podignuo je pogled prema meni.

" Dvije riječi *Cafe Rouge. "

" Ako me želiš impresionirati svojim francuskim morat ćeš se više potruditi. "
odmahnula sam.

" Vjeruj mi Francuskinjo ja nikoga ne trebam »impresionirati«, uobičajno samo moja pojava može ukrasti više ženskih srca nego što je Pariz vidjeo cijele godine. "
rekao je nimalo suptilno.

" Dobro, onda što idemo u kafić? "
Nisam se obazirala na njega.

" Ne to je recimo posebno mjesto za okupljanje nadljudskih bića, ali ti vjerovatno nećeš vidjeti razliku tako da..."
oholo je rekao Egon.

" U prijevodu... "
upao je Ash stavivši mi ruku na leđa gurajući naprijed.
" to je prikladno uređena birtija gdje dolaze malo bogatiji frikovi svih vrsta. "

Ravno ispred nas stajao je izlizani natpis » Cafe Rouge « i letvama zabarikidirana vrata.

Izvadio je nožić iz čizme te si porezao prst. Krvlju je na ulazu nacrtao onaj dvopiramidni znak. Lagano je zasvijetlio na što se crvena krv ugravirala u vrata i cijeli se sasušeni ulaz promijenio u moderni atraktivni prilaz iscrtkan raznim znakovima.

" Vau. "
potkralo mi se.

" Ulaz je napravljen tako da se prikaže samo kada neko nadljudsko stvorenje nacrta znak svoje vrste krvlju. "
Egon je velevažno prozborio.

" To je sjenovski znak? "
pokazala sam na trokute.

" Da, ovo je vještički, vilinski, vampirski, vukodlački... "
pokazivao je na zvjezdane pentagrame, ukrižene krugove, iskrivljeno slovo V, mladi mjesec i mnogo drugih koje jedva da sam pohvatala.

" Dosta lekcije o nadnaravnom za danas, idemo unutra. "
Ash ga je prekinuo i rastvorio vrata.

________________▶◀_____________________

Veliki crveni dvosjedi uredno poredani oko prosječnih stolića, tako je izgledao Cafe Rouge s gdjekojom lampom i zalutalom knjigom ili novinama. Njegov iznimno retro ili industrijski stil zaista se isticao. Debeli, crveni, kameni zidovi oblagali su prostor naglašavajući čistoću poda, a razni pop art plakati vidjeli su se s kilometra.

Iako nisam imala predođbu kako bi ovo mjesto trebalo izgledati, ušminkani tematski kafić najmanje sam očekivala.

Nekoliko je stolova bilo popunjeno. Dok smo prolazili nisam mogla skinuti pogled sa žene zelenkaste puti i oštrih raljastih zubi. Prostrijelila me stjenovitim pogledom, a njezina je prijateljica žutkaste afro frizure zasiktala na mene.

Zapali meWhere stories live. Discover now