Hawoe POV.
"M-molim?" pravio sam se da je nisam čuo iako je ton mog glasa odao da jesam.
"Želim da budemo zajedno. Želim te za sebe. Ti si tako pametan i zgodan."
Prolazila je rukama po mojim prsima, a ja sam se skamenio. Ruke je polako počela spuštat prema mojim kukovima te sam je uhvatio za podlaktice i odmako je od sebe.
"Vidi, ti je si lijepa i to sve što ide uz to, ali jednostavno me ne interesiraš na taj način", polako sam rekao.
Ona je otrgnula ruke iz mog stiska i pogledala me u čudu.
"Jesi li ti gay? " upitala me.
"Ne. Ne! Nećemo se sada vrijeđat."
"Pa kako ti onda nisam privlačna? Nitko me do sad još nije odbio. Znam. Misliš da sam ružna!"
U očima su joj se počele skupljati suze. Neke su i padale niz njeno lice. Nisam je mogao gledati ovakvu.
Došao sam do nje i zagrlio je.
"Ma... Nije u tom stvar. Jednostavno... Mislim da sam našao neku drugu koja mi je zarobila srce a da nije svjesna toga."
Ona je bila malo odmaknula gavu s mojih prsa i pogledala me.
"Tko je ona? Zna li što osjećaš prema njoj?"
"Ne zna."
Maknula se korak od mene i frknula.
"Tko god da je ta osoba ne zna što propušta", rekla je to jedva čujno.
Odjednom su se vrata otvorila i čuo se glasan smijeh muške i ženske osobe. Lauren i ja smo se okrenuli prema zvuku i imali što vidjeti.
Moja draga sestra i Olar su se smijeli nečemu. Kada su nas vidjeli, prestali su sa smijanjem.
"Brate."
"Hawoe."
Moj pogled je cijelo vrijeme bio na Olaru. On nije dobar tip za moju sestru. On se voli, što bi se reklo, kurvat. Svaki put ga vidim s drugom djevojkom i nije važno koji je vladar.
"Što ste vas dvoje radili?" upitao sam malo grubljim tonom nego što sam trebao.
"Išli s..." Olar je počeo govoriti, ali ga je moja sestra prekinula.
"Zašto pitaš?"
"Jer sam te trebao, a nije te bilo. Kao i uvijek", odbrusio sam.
"Ma jel da? Opat se vračamo na staru priču kako ti sve radiš za nas, a ja ni prstom da pomaknem. I onda se ti osjećaš uvrijeđeno? Poštedi me i reci što trebaš ili izlazi van."
Pokazala je rukom na vrata kroz koja su malo prije ušli.
Zamrznuo sam se u trenu. Ovakav odgovor i ton u životu nisam vidio kod nje, a kamo li doživio na vlastitoj koži. Par minuta smo se samo gledali onda sam progovorio.
"Ja sam stariji brat i to se očekuje od mene. Da te štitim. Nisam ja kriv što su nam pobili roditelje pa ja moram brinuti o nama! Šta misliš kako je meni kad su nas ostavili tako naglo i tako mlade? Ti si stalno lelujala uokolo dok sam ja morao biti odgovoran za tebe. Da sam htjeo dijete, došao bi, ako treba i do Lauren, i napravio ga. Ali nisam."
