Na Zemlju

623 75 17
                                    

Hawoe POV.

Ulazom u sobu te se bacam na krevet. Ovo je bilo jako čudno. Nisam do sada koliko sam u školi imao prilike pričati s V. zraka. Nije bilo tih riječi da opiše situaciju.

Kako je povisila glas ili kako me lupila s ramenom kad je odlazila. Sve je bilo meko a grubo, elegantno a divljčki, mirno a nemirno, toplo a hladno.

Ne znam što mi se događa, ali jedino što znam je to da ima veze s V. zraka. Ima tu nešto.

Nešto u vezi nje, a da nitko ne zna.

Možda tužna prošlost, možda težak život, možda... Možda joj je nešto nedostajalo u životu.

Nisam osoba koja se voli miješati u tuđi život, ali kao da imam potrebu da otkrijem što se to nalazi iza naše predvodnice, naše V. zraka.

Ustajem iz kreveta te trežim kamisku, papir i ljepilo. Sve od navedenog nađem.

Na A4 papiru napišem veliki slovima :
VRHOVNA ZRAKA

Uzmem ljepilo te zaljepim taj papir na zid iznad kreveta. Papir je bio bijele boje, a slova ispisana crnim markerom.

Sada ću pored tog papira stavljati sve što budem saznao ili znam o V. zraka. Ali da bude ljepše trebat će mi papira u boji.

Izlazim iz sobe te se uputujem prema jednoj sobi. Sobi moje sestre.







Vrhovna zraka POV.

Crna kapuljača mi neda puno smjerova gledanja osim naprijed. Iako je nevrijeme vani, odlučila sam obaviti što ostali Vrhovni ne misle napraviti.

Došla sam do kočije, koja je bila poprilično mokra od tolike kiše, i vrata su se otvorila. Ušla sam unutra, zatvorila vrata za sobom te skinula kapuljaču.

"V. zraka." čula sam meni poznat glas.

Glas je bio dubok. Dublji glas nikada nisam čula i to mi se svidjelo kod te osobe uz, naravno, njegovu marljivost u svom poslu.

"Uman ", uzvratim.

Kočija krene. Poskakivali smo cijelo vrijeme. Jak vjetar je prolazi kroz male rupe kod vrata te sam se zagrnila plaštem da mi haljina ne pokisne i da smanjim osjećaj hladnoće.

"Hladno vam je?" upitao je Uman.

"Ne ", kažem.

Mrak je bio unutar kočije. Nisam mogla vodjeti, ali čula sam mali hihot. Jedina slaba svjetlost je dolazila iz prozora, ali pošto nema sunca nije mi dala neku korist.

Samo mogu zamislit kako sada izgleda. Crna košulja s dva gore otkopčana dugmeta, na to sivi sako koji bi uvijek mirisao na sviježi zrak i ružmarin te crne hlače.

Vrisak vjetraWhere stories live. Discover now