Vrhovna zraka POV.
"Khm."
Shvatim da smo predugo u zagrljaju te ga puštam. Okrenem se prema Umanu te vidim njegov zbunjeni izraz lica.
"Ja sam ovdje nešto propusto ili?" govori dok se ustaje i približava Brianu.
"Uman Rakke."
Uman ispruži ruku. Brian stoji i gleda malo u njegovu ruku malo u njega.
"Ne sjećaš me se?" upita Brian.
"Trabao bi?"
Uman vrati ruku uz tijelo jer shvati da neće biti ništa od rukovanja. Nasmiješim se.
"Prije 382 godine sam išao u školu kao i ti. U isti razred, sjedili u istoj klupi."
"Brian Ward! Nemoj me zezat! To si ti!" počne se derat Uman i privuče pažnju svih gostiju ovdje.
"Što si mi se promijenio. Izgledaš mi ozbiljnije. Imaš i malo brade. Ma vidi ti našeg švalera. Kad se sjetim da si otimao cure po školi dođe mi muka. Nije bilo te male koja nije znala za Briana ", nasmiju se oboje.
"Ajmo momci sjest pa će te nastaviti ", ubacim se u razgovor.
Obojica me pogledaju kao da su sada shvatili da se nalazim ovdje te sjednu na stolce. Vratila se konobarica te ostavila nama pića.
"Pa zdravo B., isto kao i uvijek?" upita Briana.
"Naravno ", odgovori te namigne.
Konobarica odlazi njišući bokovima još jače. Njega to nije toliko dotaknulo što me čudi. Nije to Brian kojeg ja znam, a očito i Uman.
"Pa kao si mi Umy?"
"Znao sam da je pitanje vremena kad ćeš me tako nazvat. Moram ti priznati da mi je čak i falio taj nadimak. Ako nisi znao, sada sam tragač. Među boljima ", kaže Uman i pogleda me.
"Dalo bi se razmislit o tome ", govorim te otpijem gutljaj kave.
Gorko. Sviđa mi se.
"Sad kao. Uglavnom svašta se promijenilo od kada te nema. Al' u zadnje vrijeme je ultra čudno. Stvori se neka učenica i odjednom PUF. Sve drukčije. Dođe sunce, cvijeće i svašta nešta. Ali to nije sve. Nedavno je nestala pred svima i počelo je nevrijeme."
Uman se uživio u priču.
"Ideš. Mora da je ta djevojka jako posebna."
"I ja mislim", složi se Uman.
Htjela sam prekinuti ovu raspravu o pisebnoj Allis pa sam promijenila temu.
"Kako tebi ovdje?" upitam.
"Odlično. Imam ženu i najljepšu kćer ", kaže opušteno.
"Imaš dijete?"
"Imaš ženu?!" upitam.
Brian se nasmiješio i dvaput klimnuo glavom.
"Uzeo sam ženino prezime jer sam dugo vremena živio pod pravim imenom pa bi bilo čudno."
"A kako se sad prezivaš?" upitam.
"Molly. Brian Molly."
