Junak

883 101 39
                                    

Vrhovna zraka POV.

Hodam sobom Ogledala. To mi je jedna od najdražih prostorija jer se mogu gledati sa svih strana. Kako sam pravila korake kroz sobu, tako su pete od mojih cipela odzvanjale. Tup, tup, tup.

Ovom dvorcu bi dobro došlo malo preuređenja. Ovako je lijep, ali nije to to. Dvorac je star stotinama godina. Treba ga malo osvježiti.

Čudo je što se još uvijek drži, iako imam osjećaj da će se svakog trena srušit. Strašno.

Pogledala sam se u jedan od ogledala i moram reći da mi se svidjelo to što vidim.

Moja siva kosa bila je u dvije riblje kosti koje su završavale na sredini sivog korzeta. Siva haljina je bila naprijed do koljena, a odostraga do poda. Plašt je plašt. Njega ne mogu promijeniti, a i ide uz sivu boju tako da se ni ne žalim.

Moje oči. Moje lijepe crne oči. Nekad se pitam imam li ja zjenicu uopće, ali naravno da ih imam.Navodno, po njenom govoru, mi oči više neće biti samo crne. Biti će i sive boje. 

Začujem zvono. Zatim buku koja se približava.

Sjetila sam se da je sad vrijeme ručka, kada su obje smjene na jednom mjestu. Okrenem se te ugledam kako učenici dolaze.

Okrenem se nazad i ulazim u kantinu.




Hawoe POV.

Još jedan dan nastave je završio. Kupim bilježnicu i knjigu iz matematike, stavljam je u torbu i izlazim van.

"Hawoe!" čujem kako me netko doziva.

Okrećem se i ta osoba me počinje grliti. Bila je to neka djevojka sive kose. Odmaknuo sam je od sebe te popravio svoju crnu košulju. Pogledam u djevojku. Lauren.

"Trebaš me?" upitao sam.

Lauren je sestrina najbolja prijateljica i cimerica. U zadnje vrijeme me stalno ganja i grli.

Kosa joj je bila u kikicama. Nosila je sivu majicu sa prilično dubokim dekolteom i crnu suknju koja joj je jedva pokrivala sve što treba. Ne mogu se žaliti da ne izgleda kao bomba, ali iritatna je.

"Samo sam te zagrlila. Zar je to grijeh?" upitala je i još se više isprsila.

"Je", čujem glas iza nje.

Pojavila se moja sestra iza vrata noseći torbu samo na jednom ramenu. Bila je obučena kao uvijek. Uske crne hlače i majica kratkih rukava. Ovaj put majica je bila crna sa sivim točkama.

"Znaš da njemu nije stalo do cura nego do ugleda ", sestra je ubola Lauren u trbuh.

"Ha-ha-ha. Jako smiješno, sekice."

"Uvijek, braco ", rekla je te namignula.

Njih dvije su nestale, a zatim je došla ekipica do mene.

"I ode moja sreća ", rekao je Olar.

Olar je bio desna ruka V. zraka prije mene. Kada sam ja to postao,on se počeo družiti sa mnom.

Vrisak vjetraWhere stories live. Discover now