William Shakespeare: Hamlet

Peti čin - Prvi prizor

Groblje s novo iskopanim grobom; čempresi i vrata u ogradi.

(Ulaze dva grobara s lopatama i motikama; spremaju se da počnu kopati.)

Prvi grobar: Reci mi, pripada li kršćanski pogreb ženi, koja sama od svoje volje potraži vječno blaženstvo?

Drugi grobar: Vjere mi, pripada; zato joj brzo iskopaj grob. Mrtvozornik ju je pretražio pa je pronašao, da se ima kršćanski pokopati.

Prvi grobar: Kako bi to moglo biti - osim ako se utopila u obrani?

Drugi grobar: E, tako je pronađeno. Prvi grobar. Mora da je bilo "se offendendo" - inače ne može da bude. Jer evo u čemu je stvar. Ako se ja utopim hotimice, to dokazuje neku radnju, a svaka radnja ima tri člana, naime: da radiš, da činiš i da djeluješ - ergo, ona se utopila hotimice.

Drugi grobar: E, ali čuj, kume kopaču -
Prvi grobar: Dopusti. Tamo leži voda,
dobro - a ovdje stoji čovjek, dobro. Ako čovjek pođe do one vode pa se utopi, onda on - hoćeš, nećeš - ide. Pazi! Ali ako voda dođe k njemu da ga utopi, onda se on ne utapa sam - ergo, onaj, koji nije sam kriv svojoj smrti, ne uskraćuje sam sebi život.

Drugi grobar: A je li to zakon?

Prvi grobar: Bora mi jest - mrtvozornički zakon.

Drugi grobar: Hoćeš li da čuješ pravu istinu? Da nije bila plemkinja, bila bi ukopana bez kršćanskog pogreba.

Prvi grobar: Pravo veliš - i vrlo je žalosno, što velika gospoda imaju na ovom svijetu više prava, da se utope ili objese, nego njihovi bližnji. - Dohvati mi lopatu. Nema starijih plemića od vrtlara, kopača i grobara - oni nastavljaju Adamov zanat.

(Silazi u otvoren grob.)

Drugi grobar: Zar je on bio plemić?

Prvi grobar: Pa da - i prvi je nosio
oružje.

Drugi grobar: Pa nije ga ni imao.

Prvi grobar: Što? Zar si ti neznabožac? Kako to tumačiš Sveto pismo? Sveto pismo veli: "Adam je kopao" - a zar je mogao kopati bez oruđa? Nešto ću te drugo zapitati. Ako mi ne odgovoriš kako treba, priznaj da si -

Drugi grobar: Pitaj!

Prvi grobar: Tko gradi tvrđe od zidara, graditelja brodova i tesara?

Drugi grobar: Onaj, što gradi vješala, jer ta gradnja nadživi i tisuće stanovnika.

Prvi grobar: Vjere mi, tvoja mi se domišljatost vrlo sviđa. Vješala - to je dobro, ali kako je dobro? Dobro je za one, koji čine zlo - a ti eto činiš zlo, kad veliš, da su vješala tvrđe sagrađena od crkve - ergo, vješala bi mogla biti dobra za tebe. Još jednom, hajde!

Drugi grobar: Tko gradi tvrđe od zidara, graditelja brodova i tesara?

Prvi grobar: Da, reci mi to, pa ću te za danas otpustiti. Drugi grobar. Bome, sad znam.

Prvi grobar: Dakle?

Drugi grobar: Mise mi, ne znam.

Prvi grobar: Ne muči time više glavu, jer glupo magare neće ubrzati korak, ako ga i tučeš, a kad te opet netko to isto zapita, reci: "grobar" - jer kuće, koje on sagradi traju do sudnjega dana. Idi, pođi Yaughanu i donesi mi nešto da okvasim grlo.

(Odlazi drugi grobar.)

(Hamlet u mornarskom odijelu i Horacije pojave se na ulazu u groblje. Prvi grobar kopa i pjeva.)