William Shakespeare: Hamlet

Četvrti čin - Prvi prizor

Pozornica ostaje ista.

(Prizor se neposredno nadovezuje na prethodni; kraljica jeca na postelji; nakon kratke stanke ulazi kralj sa Rosencrantzom i Guildensternom.)

Kralj (pridiže kraljicu): U jecanju i uzdisanju tom
Skriveno nešto leži, što nam moraš Objasnit', jer je dobro da to znamo. Gdje sin je tvoj?

Kraljica (Rosencrantzu i Guildensternu): Na kratak čas.
Vi ostavite nas

(Rosencrantz i Guildenstern odlaze.)

O dragi mužu moj, Da znaš, što noćas sam doživjela!

Kralj: A što, Gertruda? Kako Hamlet?

Kraljica: Lud
Ko more i ko vjetar, kad se rvu
I nadmeću. U divljem ludilu
I čuvši, gdje se iza zavjese
Pomaklo nešto, trgao je mač
I viknuv: "Štakor, štakor!" - starca je
Umorio u ludoj opsjeni,
I ne znajući, tko je.

Kralj: Strašan čin.
Da bjesmo tamo, nama bi se to
Dogodilo. Sloboda njegova
Opasnost nam je teška - tebi, nama
I svakome. O jao, kako ćemo
Da opravdamo čin taj krvavi?
Jer nama će ga bacati na leđa,
Što nismo bili dosta oprezni
Te ludoga mladića obuzdali
I podalje uklonili od ljudi.
Al' naša ljubav bila je tolika,
Te nismo htjeli shvatit', što bi bilo Najzgodnije, već kao neki ružan Bolesnik bolest svoju tajili
I puštali, da ona izjeda
Baš moždinu života našega.
A kud je poš'o?

Kraljica: Odvuko je tijelo
Ubijenog, a ludost njegova
Sad blista kao tanka zlatna žila
U rudniku od proste kovine
I plače nad njim sa svog nedjela.

Kralj: Gertruda, hajdmo. Sunce neće prije
Dotaći goru, nego na brod ga
Ja otpremim. A ovo sramno djelo Ispričat' valja sad i opravdati
Svom spretnošću i čašću kraljevskom. - Hej, Guildenstern!

(Vraćaju se Rosencrantz i Guildenstern.)

O dragi prijatelji,
Povedite još nekog sa sobom.
U ludilu je Hamlet Polonija
Umorio i onda odvukao
Iz majčine ga sobe. Idite,
Potražite ga, lijepo s njim govor'te
I mrtvo tijelo tad u kapelicu
Odnesite - al' hitro, molim vas. -

(Rosencrantz i Guildenstern odlaze.)

Gertruda, hajd'mo. Sazvat' ćemo sad Sve najmudrije svoje prijatelje
I reći im, što nažalost se zbilo
I što uradit' sada mislimo.
Jer tako zao glas će, čiji šapat
Sa jednog kraja svijeta na drugi
U pravcu kao top ka cilju
Svoj otrovani metak prenosi,
Zacijelo naše ime minuti
I zgodit' samo zrak bestjelesni.
O hajdmo sada - moja duša plaha
Već sva je puna meteža i straha.

(Odlaze.)