𝟏𝟕. 𝐏𝐎𝐆𝐋𝐀𝐕𝐋𝐉𝐄 - Loša vest

115 14 5
                                    


„Glasine su najveće zlo."

- Vergilije

Larin vrisak se prolomio kroz apartman na četvrtom spratu malo dalje od centra Firence. Bilo je tri sata iza ponoći i proživljavala je još jedan košmar. Trgnut iz sna i unezveren, Luka je uleteo u sobu sa pištoljem u ruci. Zadihan, u donjem vešu i raščupane kose, stajao je nasred njene sobe i analizirao situaciju u kojoj se zatekao. Shvativši da nema nikoga i da je samo reč o košmaru, upalio je svetlo, spustio je pištolj na noćni stočić pored kreveta, a onda seo pored Lare, koja se trzala i mrmljajući zapomagala. Uhvatio ju je za ramena, te ju je blago prodrmao i ujedno počeo dozivati. Usledila su još dva nagla trzaja njenog od znoja vlažnog tela, nakon čega je širom otvorila oči krajnje isprepadana. Srce joj je tuklo svom snagom, dok je ona halapljivo hvatala vazduh i pokušala da izađe iz bunila i shvati o čemu se radi. Luka je izdahnuo sa olakšanjem, pa joj sklonio kosu koja joj se slepila za facu i naterao je da ga pogleda. Oči su joj sijale zbog nadolazećih suza i već je počela da se trese. „Polako, Laro, tu sam. To je samo bio ružan san", tiho je progovorio, te je privukao u zagrljaj, što ona nije odbila. Čvrsto ga je stegla i zaplakala mu na ramenu, na šta ju je pribio uz sebe i pomazio je po leđima. Juče su u toku dana sleteli u Firencu i za vreme tog leta mu je ispričala kako je protekao prvi zadatak. Otkrila mu je i kako se osećala povodom smrti Sofie i svih ostalih, koje je Tezauro ubio na najbrži mogući način dajući im veliku dozu supstanci za koje je znao da ih neće moći registrovati na obdukciji, a koje su izazivale zastoj srca. To je bila Lukina ideja, jer je kao plaćenik znao kako se koga treba rešiti. Znajući da ima posla sa dva monstruma, umesto sa samo jednim, razgovor u avionu sa njim joj je bio dovoljan da do kraja dana više ne progovore, što se i dogodilo. Nije se čak ni protivila njegovom predlogu da ode kod njega, jer će u svom stanu ostati nezaštićena i čista meta za Martinove.

Došavši sebi, Lara je shvatila šta je uradila, pa se cimnula i odgurnula ga od sebe. To je bio momenat i kada je shvatila da je on sedeo pored nje samo u donjem vešu, ali nije mogla da ga krivi zato što je znala da ga je prepala. Skrenula je pogled u stranu i odmah spazila njegov pištolj na noćniku pored sebe. „Šta će ovo ovde?", šapnula je pitanje, jer joj je grlo bilo suviše suvo i nije mogla da govori kako treba.

„Svašta mi je prošlo kroz glavu kada me je probudio tvoj vrisak", objasnio joj je i saosećajno je pogledao. „Jesi okej? Hoćeš li da ti donesem vodu?" Na njeno klimanje glavom, ustao je i otišao do kuhinje da bi se pola minuta kasnije vratio sa čašom vode i tabletom u drugoj ruci. „Evo, popij ovo. Pomoći će ti da opet zaspiš", dodao je.

Lara se zahvalila i na brzinu ispila celu čašu, odbijajući tabletu. Spustila je čašu na noćnik i sela na krevet, rešena da ipak proba da opet zaspi tek malo kasnije. Luka ju je posmatrao. Juče je video koliko ju je obavljanje zadatka izmorilo, a sada je mogao da zaključi da to ne samo da je uticalo na nju fizički, već je i psihički. Naravno, to je i bilo očekivano. I, koliko god da je mrzeo što je vidi u ovom stanju, dobro je znao da nema stajanja i sažaljenja. Misija se mora obaviti do kraja i cilj se mora ispuniti, a ona bi trebalo da se što pre navikne na ovakve stvari. Misleći da se najzad stabilizovala, krenuo je da ustane, ali ga je zaustavila i zamolila da ostane pored nje još koji trenutak. Nije odbio. Sedela je leđima i glavom naslonjena na zid i gledala u njegov profil, dok je on gledao ka hodniku kroz otvorena vrata. Tišina je zavladala i čulo se samo njihovo naizmenično disanje. Lukina glava je trenutno bila prazna, ali njena definitivno nije. Mnogo toga joj se motalo i poželela je da bar deo toga skine sa dnevnog reda. „Kakav je osećaj kad ubiješ nekoga?", njeno pitanje je prekinulo tišinu i unelo među njih neku drugačiju atmosferu.

„Čudi me da se o tome već nisi raspitala kod Tezaura. Siguran sam da on to vrlo dobro zna", Luka je zajedljivo uzvratio.

„Pitala sam ga, ali nije hteo da mi odgovori."

EFEKAT LEPTIRA 🆕️Where stories live. Discover now