OBITELJ

IAN

-Šefe, tko je slijedeći. -Ian je pitao Tima

-Ne znam Ian, reci ti meni, tko je tebi najsumnjiviji?

-Dave. Meni je Dave najsumnjiviji.

-Zašto? Reci mi.

-Znate za ono što je Maria rekla. To mi je nekako previše zasmetalo kod njega. A pogledajte ga sada. Žena mu se ubila. Tko zna. Možda čak zbog njega. A on, niti ne izgleda tužno.

-Ne znam Iane. Kada sam pričao s njim, nekako mi se činio… tužan. Ali stvarno me zabrinjava što ga je vlastita žena optužila, a i on nju.

-A tko je vama sumnjiv šefe?

-Sumnjiv? Sumnjivi su mi svi. Najsumnjiviji? Anthony.

-Zbog onoga što je rekao gospodin Dood?

-Da. Nije toliko dugo radio kod Johna. A ona rečenica, kada je pitao Anthonya kako ide ručak pa je Anthony rekao kako sve ide kako je i zamišljao. Na to su me prošli trnci. Ne znam, nešto me kopka u vezi njega, a ni Jacka ne bi otpisao. Isprva mi se činio potpuno iskren, otvoren, sada. Nisam više tako siguran.

-Ne bih rekao šefe. Za Joeyevu smrt Jacka su optuživali samo John i Maria. A sjetite se kako je Maria bila izvan sebe. Tresla se dok je govorila. Kasnije je i sumnjala na Davea. Mislim da se njeno mišljenje mora uzeti sa rezervom.

-A Johnovo mišljenje? Zašto on mrzi Jacka. To jest, zašto ga je mrzio.

Ian nije odgovarao. Samo je šutke razmišljao.

-Znaš zašto mi je Jack postao sumnjiv? -pita Tim svog pomoćnika

-Zašto?

-Jer mi je rekao da ne voli ljude kao što su Joey i John. Koji, po njemu, ne mare za obitelj. Joey i John. A tko je umro. Joey i John. Ne znam Ian, još mi je sve previše mutno da bi posebno sumnjao na nekoga.

-U redu šefe. Koga onda da pozovem?

-Ian, htio bi nešto drugo probati. Nikoga više nećemo zvati, svi će slušati dok ćemo ispitivati ljude. Pažljivo ih promatraj, i ti postavljaj pitanja ako želiš. Ako primijetiš neka neobična ponašanja, slobodno reci. Imaš potpunu slobodu.

-U redu šefe.

Potpunu slobodu. Sada je moj trenutak. Mogu napredovati u poslu. Samo da riješim ovaj slučaj i šef će me pohvaliti nadređenima. Samo da ovo riješim.

Ian je pozvao sve da se okupe na sredini dnevnog boravka. Svi su ga poslušali, čak i Rose, iako je i dalje bila pod šokom.

Ian ih je promatrao. Rose. Što ona radi? O čemu ona razmišlja? Ne želim ni razmišljati o tome. Pokraj nje, David, potpuno smiren, možda i previše smiren, on je bio u sobi kada sam došao, ali Anthony i Dave su tamo bili prije njega. Za to imamo i dokaze. Clara. Kao da je ugledala duha. Čudno, inače nije takva. Ona zna. Ona zna. Zna li? Jack. Njega nikad neću uspjeti pročitati. Iskren, ali povučen. Možda previše iskren. Obrnuta psihologija. Možda je bio toliko iskren da odmah odbacimo sve sumnje koje smo imali prema njemu.

-Jack, koju školu ste završili? -pitao ga je Ian

-Ja, još nisam završio fakultet, 24 su mi godine. Idem na Stanford. -ponosno, ali sa zadrškom odgovori Jack

-Pametan momak. -pomisli Ian. -Dovoljno pametan da se izvuče sa dva, možda tri ubojstva. Ali, zašto. Zašto bi to napravio. Stanford. Čovjek ima svijetlu budućnost, zašto bi sve riskirao?

Nastavio je promatrati. Anthony. Anthony. Kako se on uopće preziva?-gospodine Anthony, kako se vi prezivate?

-Ukufa, gospodine Burt.

-Ukufa? Od kud je pak to prezime?

-Moj djed. On je iz Afrike. Nosim njegovo prezime.

Ima li itko ovdje osim mene sa normalnim prezimenom.

Dave. Čudan mali čovjek. Toliko godina trpio, bio sjena svog starijeg brata koji je imao sve. Čak i nakon što je otišao od obitelji. Zgodnija žena, uspješniji život. Sve je na strani Joeya. Sve je bilo na strani Joeya. Žao mi ga je. Ne. Ne treba mi ga biti žao. Pogotovo ne ako je on ubojica.

-Dave, jeste li vi prvi došli pred vrata Johnove sobe nakon što ste čuli krikove?

-Ne, tamo je već stajao Anthony.

Anthony, on je bio tamo prvi? Ian je razmišljao, je li imao vremena da baci Johna kroz prozor i vrati se u sobu? Vjerojatno je imao. Ali, kada smo kod podizanja Johna iz kreveta i bacanja. Dave to nije mogao učiniti. On je, preslab za to. Ili možda nije? John je bio bolestan. Bolest ga je potpuno uništila. Kost i koža. To je sve što je ostalo od njega.

Nagnuo se prema Timu i šapnuo mu svoje misli.

Tim ga je saslušao i kimnuo glavom.

-David, što nam imaš za reći?

-Ja, ja mislim da je ubojica Dave. -odgovori David

Clara ga je pogledala sa strahom, sa čuđenjem, sa nevjericom.

Jack je također gledao svog oca kao što ga je gledala i žena.

Ian je promatrao Davea. Promatrao je kako diže glavu. Kako luđački gleda u Davida. Ian se pripremio na to da ustane, da spriječi Davea ako nešto pokuša.

Dave je ustao, iznimno brzo, neočekivano brzo za čovjeka njegovih godina. Dave je ostao stajati. Nije se pomaknuo. Gledao je sve ljude u sobi. Osjetio je kako ga gledaju, kako sada svi sumnjaju na njega. David je također ustao. No David je ustao da počne bježati. Bojao ga se. David ga se bojao.

-Zar i ti? Zar i ti sestro misliš da sam ih ubio? -razmišljao je Dave

Ian je ustao odmah nakon njih dvojice. Spreman da stane između Davea i Davida ako Dave nasrne sestrinog muža. Tim ga je potegnuo za rukav i samo kimnuo glavom prema stolici.

-Zašto šefe? Želite li da se ubiju? -pomislio je Ian no ipak je poslušao svog šefa i sjeo.

-NE. Prestanite! Dave nije ubojica! -viknula je Clara. No to nije bio prijeteći uzvik. To je bio uzvik boli, uzvik straha. Uzvik preplašene, iscrpljene žene.

-J-J-Ja znam tko je ubojica. -potiho je rekla

-Tko? Gospođo Surm. Recite nam, bez straha. -odgovori joj Ian

-O-O-O-On. -u strahu kaže Clara pokazujući prstom