OBITELJ

JOHN

Osjetio je ruku na svojim ustima. Osjetio je kako ne može doći do zraka. Otvorio je oči. Nož. Nož. Tako ću umrijeti. A ne od leukemije. Gledao ga je. Gledao je svog ubojicu. On. On će mi presuditi. Bolje da me leukemija uzela prije.

Moram se nekako oduprijeti. Moraju saznati da je on ubojica. Krenuo je sa rukama prema svojim ustima. Prema njegovoj ruci.
Moram mu maknuti ruku, nekako pozvati u pomoć. Moram. Moram. Uzalud. Preslab sam. Ne mogu to učiniti. Prejak je. Prejak je za mene.

Nož. Nož. Nož mi se približava. Moram se nekako iskoprcati. Ne, ne smije me ubiti. Nisam spreman umrijeti. Ne još. Prije je razmišljao o tome kako je htio umrijeti. Kako mu Martha fali. No sada, kada je došao taj čas, nije htio. Nije htio umrijeti, ne još.

Koprcao se, micao glavom lijevo desno, samo da nekako pozove upomoć, da se izmakne od noža. Uzalud. Preslab sam. Preslab. Možda me leukemija neće ubiti, ali je itekako pomogla u tome.

Osjetio je hladnu oštricu noža na vratu.

Prestao se koprcati.

Ako se sada pomaknem i milimetar, umirem. Vidio je lice svog ubojice kako mu se približava. Ubojica mu je šapnuo nešto na uho.

-Što? Ovo nije moguće. Ovo nije moguće.
Htio je vikati, htio je vikati iz sveg glasa, no nije uspio. Nije mogao.

Osjetio je nož kako ga zarezuje. Rezao ga je polako.

Zašto tako polako. Želi me mučiti?

Topla krv mu je curila niz vrat prema plahtama. Gledao ga je. Gledao je u svog ubojicu, imao je osmijeh na licu. Pokušao je viknuti, no i dalje nije mogao.

-Želi me mučiti. Znao sam da me želi mučiti. Ne želi me ubiti odmah.

Prestao je rezati. Maknuo je nož s vrata. Gotovo je. Gubim krv. Krv mi ne dolazi u mozak. Počelo mu se mutiti pred očima.

-A sad, ideš dolje. -čuo je svog ubojicu kako mu govori -Samo da otvorim prozor. I zastore da pomaknem.

Gdje dolje? Gdje dolje. Ne. Ne. NE. Baciti će me kroz prozor.

Pokušao je viknuti. Nije uspio. Pokušao je viknuti drugi put. Nije uspio.

-Znaš, da se ne uprljaju ovi lijepi bijeli zastori.
John ga je slušao. Sada. Sada kada miče zastore. Sada je jedini trenutak kada mogu to učiniti.

Pokušao je viknuti treći put. Čuo je krik. Kriknuo sam. To sam bio ja. Uspio sam. Uspio sam. Netko me sigurno čuo. Netko me morao čuti. Uhvatiti će ga. Uhvatiti će ga.

Gledao je ubojicu kako ide prema njemu. Nije se mogao oduprijeti. Nije mogao učiniti apsolutno ništa.

Podignuo me. Ne. Ne. NE. Baciti će me kroz prozor.

Bacio me. Bacio me. Padam. Bacio me. Rose. Bacio me. Clara. Bacio me. Ne. Zašto ovo moraju vidjeti. Bacio me. Bacio me. Martha, dolazim ti.

Osjetio je udarac u glavu.