OBITELJ

TIM

-Vjerojatno sam sad ja na redu. Svu ostalu djecu su ispitali. Vjerojatno sam sad ja na redu. -razmišljao je Mark i nije bio u krivu

Tim Black ga je pozvao odmah kada je Ian došao natrag nakon što je ispratio Nicka.
Nakon što je čuo svoje ime ustao je i otišao do inspektora.

-Reci mi, gdje si bio nakon što si se probudio?

-Bio sam…

-Ne, oprostite šefe, da pitam jedno pitanje prije ovoga. -u riječ mu je upao Ian.  -Nisam te vidio cijeli dan. Gdje si bio? U sobi?

-Da. Razmišljao sam. Znate već o čemu. -tužno, ogorčeno je rekao Mark

Ian je samo spustio glavu. Kao da ga je bilo sram što ga je pitao to pitanje.

-Može sad odgovor na moje pitanje? -hladno je rekao Tim

-Izašao sam iz sobe. Vidio Davida kako trči u djedovu sobu. Čuo sam gospodina Burta kako govori da svi moramo doći ovdje pa sam to i napravio. Ništa drugo.

-Znao sam, bez veze gubim vrijeme sa ovim ispitivanjem djece. -pomislio je Tim. Gledao je u tog crnog, visokog dječaka. Potpuno različiti od oca. Više sliči na preminulog Joeya. Ništa on ne zna. Jedini koristan od ove četiri djece bio je Nick.

Pogledao je na sat. 03:46.

-Pola sata izgubim na ovakve gluposti. Trebam požuriti. Samo da što prije otiđem odavde. -razmišljao je Tim

-Ian, uzmi ključ i odvedi ga. Reci mu po putu što treba napraviti. Ne da mi se više ponavljati. -iznervirano je rekao

Čuo je kako Ian iza njegovih leđa izlazi i zatvara vrata. Tim Black je gledao u svoju crnu knjižicu. Prekrižio je i Markovo ime.

-Nisu djeca. To sam znao i jučer. Nisam se baš puno pomaknuo. Gledao je u sva ta imena. Clara. David. Dave. Jack. Maria. Consuela. Anthony. Rose.

Pogledao je prema njima. Pogledao je u sam kut sobe. Tamo je sjedila Rose. Tim ju je promatrao.

-Nije se pomaknula već pola sata. Nije skrenula pogled već pola sata.

-Luda je. Poludjela je od svega što joj se desilo. Ne krivim ju. -uzdahnuo je i prekrižio i njeno ime na popisu

Ian je otvorio vrata. Ušao i sjeo pokraj njega.
-Što misliš, ima li smisla ispitivati Rose? -upitao je svog pomoćnika

Ian je pogledao prema njoj.
-Ne. -odgovorio je kratko i žalosno. -Bila je tamo vani, ne znam što je imala sa onim nožem, ali mislim da nije u stanju odgovarati na pitanja.

-I ja tako mislim. Već sam ju prekrižio s popisa. -složio se Tim

-Da je odvedem u sobu?

-Ne, neka ostane tu, mislim da bi si mogla nešto napraviti ako će biti sama. Još nam samo to treba.

-Pametno šefe. -odgovorio je Ian

-Šefe, mislim da bi trebali pozvati Davida, rekao je da nam može pomoći.

-Čekaj, ne još, mislim da bi trebali prvo ispitati one koji su najmanje sumnjivi i one koje ništa ne znaju. Da se riješimo nepotrebnih pogleda, jecanja, straha. Da malo pročistimo sobu, ajmo tako reći.

-U redu. Koga onda još mislite ispitati? Tko vam nije sumnjiv i ništa ne zna?

-Hm. Maria. Maria i Consuela. Mislim da je to to.

-A Clara. Ona je također bila vani kada je… -zastao je Ian -Kada je John bačen.

-Da, ona nije sumnjivac, ali, mislim da nešto zna. Imam takav osjećaj. -pogledao je Tim u svoju crnu knjižicu i prekrižio i još tri imena. Ona Marie, Consuele i Clare.

Gledao je u popis. David, Dave, Jack, Anthony.
-Netko od njih četvorice. Blizu sam.

Nadam se da sam blizu. Nadam se.