OBITELJ

TIM

-Svi ostanite u ovoj prostoriji. Ako netko treba na toalet, ili nešto drugo, obratite se mom pomoćniku Ianu Burtu. -cijeloj potresenoj rodbini i slugama govorio je Tim Black, inspektor koji je došao par sati nakon Joeyeve smrti

-Znam da vam ovo nije lagano i da je to zadnje o čemu bi htjeli pričati, no jednostavno, moramo. Žao mi je, ali to je jedini način da otkrijemo tko je ovo napravio.

-Gospodine Dood, biste li mogli sa mnom otići u drugu sobu? -Tim je pitao Johna
John nije ništa odgovorio, bio je potpuno shrvan. Ništa se ne može mjeriti sa gubitkom najstarijeg sina, sina kojeg je obožavao.

-Gospodine Dood, molim vas, znam kako vam je.

-Nemate vi pojma!- odbrusio je John -Ovo je previše za mene. Idem u sobu odmoriti se, možda ću kasnije razgovarati s vama, možda. -pred kraj rečenice počeo je plakati

Ja ću prvi na ispitivanje, ako želite. -sa druge strane sobe rekao je Jack sjedeći na fotelji gledajući u pod

-Može, hajde, odvedite me u svoju sobu.- odgovorio mu je Tim i Ianu potiho rekao -Promatraj ih, sve, gledaj njihove reakcije, gledaj njihove pokrete, ništa ne pričaj, samo promatraj i sve što primijetiš zapiši, jasno?

-Jasno šefe. -odgovorio mu je Ian

Jack je odveo Tima u svoju sobu. Tim je ušao u sobu, detaljno pogledao po sobi, pogledao kroz prozor, i sjeo na stolac ne rekavši ništa.

-Mogu vas pitati, zašto je ispitivanje u mojoj sobi? -upita ga Jack

-Ja sam onaj koji postavlja pitanja gospodine…

-Surm, prezivam se Surm.

-Hm, čudno prezime.

-Da, preci mog oca su negdje iz Europe, ne sjećam se više od kud, pa vam čudno zvuči.-kroz smiješak odgovori Jack

-Ne izgledate baš potreseno događajem od prije par sati, gospodine Surm.

-Dojam vara, trebali ste me vidjeti kada se to dogodilo, uostalom, pitajte druge, neka vam oni kažu. Potresen sam, ali, tužan, nisam previše tužan. Joey je bio, čudan čovjek, nije mi pasao, nitko iz moje obitelji mi ne paše, osim mojih roditelja naravno, no i oni nisu uvijek, normalni.

Tim je bio začuđen Jackovom iskrenošću i otvorenosti. Napisao je nešto u svoju crnu knjižicu i pitao ga -Što mislite pod tim da vam ne pašu?

-Jednostavno, ova obitelj mari samo za novac. John je novac zaradio na čudan način, ujak Joey je, koliko god se ponašao prijateljski, uvijek mislio na to kako će naslijediti firmu kada John umre, ne sviđaju mi se takvi ljudi.

-Kakvi ljudi?

-Ljudi koji ne mare za obitelj. -kratko je odgovorio Jack

-A ostali, vaš ujak Dave, i vaši roditelji Caren i David?

-Što s njima?

-Jesu li oni isti takvi ljudi?

-Moj otac, sličan je, ali, ni približno kao John i Joey. Primijetio sam da se često mota oko firme, stekao je Johnovu naklonost. Ujak Dave je drukčiji, mislim da nikad nije tražio ni centa od Johna, a za majku vam nemam što posebno reći.

-Da vas pitam nešto, zašto svog djeda oslovljavate sa John, a ne djed?

-Svima je poznato da nismo baš u nekim odnosima, kao što sam i rekao, ne pašu mi takvi ljudi.

-Gdje ste bili prije posluživanja ručka, kada je otrov mogao biti podmetnut u jelo?

Pričao sam sa Consuelom, to vam može ona potvrditi, nakon što sam porazgovarao s njom sjeo sam za stol.

-Dobro, i jedno pitanje za kraj, tko, po vama…

-Čekajte, niste me pitali za sluge, mogu li reći samo da sam danas prvi put vidio Anthonya u životu, i nije mi sjeo, nešto me kopka u vezi njega, ali jednostavno ne znam što.

-U redu. -mirno odgovori Tim i zapiše još neke stvari u svoju crnu knjižicu -A Maria i Consuela?

-Njih dvije su, pobožne Meksikanke, rade kod Johna već petnaest godina, žive s njim već petnaest godina, one su već dio obitelji, barem se tako čini, ne znam što drugo više o njima reći.

-Dobro, i zadnje pitanje koje bi vam htio postaviti. Što mislite tko je otrovao Joeya?

-Ne bih htio ni u koga upirati prstom, ali kuhar je u bilo kojem trenutku mogao ubaciti otrov, zar ne?

-Znači, sumnjate na Anthonya?

-Da, sumnjam na Anthonya

-U redu, hvala vam, bili ste od velike pomoći, kada dođemo natrag u prostoriju gdje je ostatak obitelji, nemojte ni sa kim pričati. Znat ću ako pričate, vjerujte mi.

-Ne morate se bojati u vezi toga, iovako ionako ni sa kim ne pričam.

-Hajmo.

Dok su se spuštali niz stepenice, Tim je promatrao Jacka. -Čini se iskren, no previše me brine njegova ležernost u vezi ovoga. -razmišljao je Tim. -Vjerojatno nije on to učinio, da je, nema šanse da bi bio toliko otvoren prema meni, ne bi mi sve ono rekao.

Ušli su u dnevnu sobu. -Jack, otiđi na skroz drug kraj sobe. -upozori ga još jednom Tim a zatim se okrene svom pomoćniku. -I, je li bilo ičega?

-Ne šefe? Jedino plač. Nitko nije progovorio ni riječ osim Rose koja je proklinjala boga za to što joj se desilo. Ostali svi šute, ne znam što je sa gospodinom Doodom, da ga idem pogledati?

-Ne, pusti ga neka se odmara, nije lako ako moraš pokopati svog prvorođenog sina. Pričat ćemo s njim. Možda ne danas, možda ne sutra, ali hoćemo, kad-tad.

Tim se okrene i prozove Mariu, u suzama je došla do njega i odvela ga u svoju sobu, kako joj je i rekao.

-Vi ste sami u ovoj sobi?

-Ne, ne, dok traje ovo, obiteljsko okupljanje – kod tih riječi Maria brizne u plač

-Polako, smirite se, samo polako.

-Dok traje ovo obiteljsko okupljanje, moja kćer je ovdje sa mnom, da svaki od gospoda ima svoju sobu.

-U redu, recite mi, gdje ste vi bili prije ručka?

-Postavljala sam stol.

-Jeste li vidjeli što čudno?

-Što?

-Da netko stavlja otrov ili ikakvo čudno ponašanje kod ljudi koji su bili prisutni.

-Ne, mislim, ništa neuobičajeno.- Maria je svaki odgovor odgovarala sa zadrškom.

-Čega se vi bojite? -iznenadno ju upita Tim

-Molim, š-š-što? Čega bi se b-b-bojala? -ponovo kroz strah odgovori Maria

-Vidim na vama da se bojite, možda zbog stresa, možda zbog uzbuđenja, možda zbog nečeg sasvim desetog.

-N-Ne, jednostavno, onakav prizor se ne viđa nikad, jednostavno, bojim se znajući da ga je netko otrovao, netko iz obitelji a da je i dalje među nama.

-Netko iz obitelji, znači, vašu kćer i Anthonya ste već otpisali kao moguće ubojice?

-Ne-Ne-Ne znam. Znam da ja to nisam učinila, znam da to moja kćer nije učinila, znam da to nije učinila Joeyeva supruga niti itko od mlađe djece, niti gospodin John, za druge ne znam.
Znači, sumnjate na Claru, Davida, Jacka, Dave, Caren i Anthonya?

-Ne znam gospodine Black. Ne želim o tome ni razmišljati.

-U redu, slobodni ste. Ni sa kim nemojte pričati dok ne ispitam sve ljude.- odgovorio je Tim cijelo vrijeme pišući u svoju crnu knjižicu.

-Ona sigurno nije. Ona je prejednostavna žena da bi nešto takvo napravila, a i ništa ne postiže sa Joeyevom smrću. -razmišljao je Tim

-Consuela, vi ste na redu.- Tim glasno, sa autoritetom kaže ljudima u prostoriji. Ponovo su otišli u sobu.

-Gdje ste bili prije ručka i što mislite tko je mogao podmetnuti otrov? -izravno je pitao Tim

-Prije ručka sam bila sa Jackom, onda sam neko vrijeme sjedila sama prije no što sam sjela za stol, a za trovatelja, ne znam. Znam da nije nitko od djece, ni Rose, Joeyeva žena, prilično sam sigurna da nije ni Jack, za ostale nisam sigurna.

-Zašto ste prilično sigurni da nije Jack?

-Jer sam se zaljubila u njega. -razmišljala je Consuela

-Jer sam pričala s njim, nije mogao to napraviti.

-Ali, neko vrijeme ste sjedili sami, zar ne?

-Da, ali, nema šanse da je on, ne, sigurno nije.

-U redu, slobodni ste. Pozovite mi Anthonya.

Tim se sa Anthonyem našao u kuhinji pošto Anthony nije spavao u kući gospodina Dooda.

-Recite mi gdje ste bili prije ručka? -pitao ga je ne gledajući u njega nego u stvari u kuhinji.

-Ja, spremao sam ručak, ali, nisam podmetnuo otrov, morate mi vjerovati, nisam podmetnuo otrov.

Tim je nastavio zapisivati u svoju crnu knjižicu. -Vi ste taj koji se onesvijestio?

-Da. -sa sramom odgovori Anthony

-Recite mi, gdje ćete vi spavati. Inače ne spavate ovdje?

-Da, ne spavam, ali je uvijek jedna soba pripremljena za mene. Na prvom katu. Tako da ću moći lijepo spavati u krevetu dok ovo traje. Neću morati u dnevnoj sobi.

-U redu, slobodni ste. Idemo u dnevni boravak.

Došli su u dnevni boravak i Tim je vidio da mu Ian maše da dođe do njega. -Što je bilo?

-Consuela i Jack su pričali, činili su mi se prisni, Maria ih je pomalo čudno gledala, ali ništa zabrinjavajuće. Mislite li ispitivati i djecu?

-Ne, nema šanse da su oni krivi, a sumnjam da su nešto vidjeli, samo ću proći po njihovim sobama tek toliko da se uvjerim da nemaju ništa s tim. Reci gospođi Caren da ode u svoju sobu za desetak minuta.

-U redu šefe.