OBITELJ

JOHN

-Probudite se gospodine, sretan Vam rođendan. - Maria je rekla Johnu.

-Hvala, ne mogu vjerovati da mi je već osamdeset. - rekao je John - I, kada dolaze djeca?

-Uskoro će doći Clara sa svojima i Dave sa svojom obitelji. Joey i Rose sa djecom su upravo stigli.

-Onda bolje da požurim.-odgovori John prešavši rukom preko svoje ćelave glave-Mislim da je ovo moj zadnji rođendan, vrijeme je da se pridružim Marthi na nebu.

-Nemojte tako gospodine, nemojte se predati, pobijedili ste vi puno toga u životu, možete i ovu bolest.

-A ne, mislim da ne mogu, danas za ručkom ću reći kome ostavljam firmu. Moram se u potpunosti povući iz posla, prestar sam i preumoran, mislim da je bilo dosta.

-Ako vi tako kažete.-odgovori Maria-Tko sam ja da Vam proturječim.

-No hajde, idemo dolje, pomogni mi po stepenicama, vrijeme je da se pozdravim sa Joeyem i Rose, i djecom, već ih nisam dugo vidio.

-Evo gospodine. Pozvati ću Consuelu da vam pospremi sobu prije podneva, da se možete odmoriti poslije ručka u čistoj sobi.

-Ne trebaš mučiti kćer Maria, poslije ručka ću se ostati družiti s obitelji, neću spavati.

Joey je gledao svog oca dok se spuštao po stepenicama, izgledao je puno starije nego prošli put kada ga je vidio, prije tri mjeseca, znao je da je bolest uzela maha, vidjelo se to na njemu. Prije je imao kosu, sada, potpuno ćelav, smršavio je, ruke su mu bile dvostruko tanje nego prije.

-On je samo sjena čovjeka od prije petnaest-dvadeset godina. Hoću li i ja biti takav?-razmišljao je njegov najstariji sin.

Teško je gledati ga uopće, koliko god se spremao na to da će ubrzo umrijeti, uhvatila ga je tuga na tu pomisao. Njegov otac se prema njemu ponašao izrazito dobro, uvijek zaštitnički, uvijek pun ljubavi i pun razumijevanja za njega.

-Bok tata, dobro izgledaš.-rekao je Joey

-Očajno lažeš.-odgovori John i zagrli ga

-Dobar dan, sretan rođendan.-kaže Rose, Joeyeva žena.

Rose je bila 41-godišnjakinja i za svoje godine izgledala je prelijepo. Imala je dugu crnu kosu, prekrasne velike crne oči i zamamno tijelo, duge noge i uzak struk. Iako je njezin muž bio četrnaest godina stariji od nje ona ga je jako voljela. Smatrala ga je izrazito muževnim izvana i dobrim čovjekom iznutra. To je Joey ustvari i bio, uvijek se trudio pronaći ono najbolje u ljudima, nikad nije bio za svađu, rijetko tko ga nije volio. Jedina svađa koja mu se desila bila je ona sa njegovim mlađim bratom Daveom koji je govorio da se Rose udala za Joeya samo zbog njegovog novca, od tada rijetko kad pričaju jedan sa drugim, Dave njega ne podnosi a Joeyu ta svađa slama srce.

-Hvala ti Rose, prelijepo izgledaš.-uzvrati joj John.

Joey i Rose imali su dvoje djece, Nicka i Emily. Nick je tek postao punoljetan a Emily je na pragu punoljetnosti. Na Nicku se vidjelo da mu je Joey otac i Rose majka. Bio je visok, snažan osamnaestogodišnjak crne kose i crnih očiju. To se baš i nije moglo reći za Emily, uvijek je bila sitna, boležljiva i izgledala je plaho.

-Sretan rođendan djede.- čestitali su mu jedno za drugim

-Hvala vam djeco. -pun sreće odgovorio je John -Dao sam da vam pripreme sobe, Nick, tvoja soba je na prvom katu, ostali imaju svoje na drugom. Otiđite se raspakirati i presvući, sigurno je bio dug put.

Nakon što su otišli do svojih soba John je polako krenuo prema kuhinji. Prolazio je pokraj fotografije na kojoj su on i njegova žena Martha, preminula prije deset godina.
-Ubrzo ćemo se vidjeti Martha, fališ mi. -potiho je rekao John -Ubrzo ćemo se vidjeti.

Došao je do kuhinje i teže nego što je očekivao. -Dobar dan Anthony, kako napreduje ručak.

-Sve ide po planu, sve će biti kako sam planirao. -pomalo čudno se nasmiješio Anthony.

Athony je bio tridesetogodišnji kuhar, nije dugo radio za Johna, manje od godinu dana, ali stvorio je poseban odnos sa svojim šefom, gotovo prijateljski. Iako je uvijek imao pripremljenu sobu za sebe u Johnovoj kući nije spavao kod Johna. Dolazio je svaki dan ujutro, sat vremena vožnje autom, za razliku od Marie i Consuele koje su spavale u Johnovoj kući i cijeli dan mu bile na raspolaganju. Volio je svoj posao, znao je da mu John plaća i više no što je zaslužio. Poštivao je svog šefa.

Nakon što se John uvjerio da je sve u redu otišao je iza kuće gdje je imao veliku terasu i vrt. Tamo je sve češće odlazio razmišljati, odmarati, gledati u prirodu, biti u tišini, sam sa svojim mislima.

-Još malo, još malo.-ponovno je potiho rekao.