Jučer sam napokon izašla na tu dugo očekivanu kavu s Markom. Dugo sam se premišljala trebam li uopće ići i taman kada sam mislila reći da ne želim, Marko mi je poslao poruku.
@markopjacaofficial Ljepotice,nađemo se u 17 u Congu?
Ajme,ne. Bilo gdje samo ne tamo. Zvone uopće ne zna da ću se vidjeti s Pjacom. A u Congu je uvijek netko od njegovih suigrača,tako bi sigurno saznao. Ne želim ni zamišljati kako bi reagirao kada bi saznao. Brzo otipkam poruku.
@kozuljteaa Može,tada,ali negdje drugdje. Što dalje od Žnjana.
@markopjacaofficial Ok,gdje god ti želiš,ljepotice.
@kozuljteaa Mignon,17h... Vidimo se
@markopjacaofficial Čekam te😘
Obukla sam se sasvim jednostavno,ali opet i ne tako obično. Ne želim da pomisli tko zna što. Ionako idem samo jer se osjećam dužna,ipak mi je spasio život.
Dolazim u Mignon,a on me već čeka za stolom s crvenom ružom. Ovo stvarno nisam očekivala. Ne smije mi se sviđati,ne smijem ga zavoljeti. Obećala sam bratu da ću Tomi dati šansu,a to ću i pokušati. Ovo je samo mali znak pažnje,sigurna sam. Pa za njim lude sve Talijanke,ne bi mene nikada ni pogledao.
"Ipak si došla. Mislio sam da si se predomislila."
"Oprosti što kasnim. Jedva sam se riješila brata,morala sam mu lagati,a to mrzim raditi. Ne smije saznati da sam ovdje s tobom. Sigurna sam da bi poludio da zna da se s tobom nalazim,ne samo s tobom,nego s bilo kojim dečkom općenito."
"On se samo brine i želi te zaštiti. To je sve sigurno zbog onoga od nedavno. Ipak su te pokušali oteti."
"Da je bar samo zbog otmice."
Zbunjeno me je gledao. A ja sam razmišljala trebam li mu otvoriti dušu i ispričati sve o mojoj prošlosti. Nekako se pored njega osjećam sigurno,iako se tek par dana poznajemo. Ali ne mogu mu još sve reći. Zgadit ću mu se i samo ga tako otjerati od sebe,a to ne bih mogla podnijeti.
"U prošlosti mi se svašta dogodilo, a Zvone nije mogao biti uz mene da me zaštiti,zbog toga sebi i danas predbacuje. Smatra se krivim za sve što mi se dogodilo,iako on nema nikakve veze s time. Ja sam si sama kriva za sve."
"Što ti se točno dogodilo?"
Trepnula sam par puta da bi otjerala suze,koje sam osjetila da se počinju nakupljati u mojim očima. Ne mogu mu reći. Još je prerano da ga izgubim. S njim se osjećam tako lijepo,sigurno.
"Žao mi je,ne mogu ti reći. Već sam ti i previše rekla."
"Reći ćeš mi kada budeš spremna. Koliko god ti vremena trebalo za to,bit ću tu za tebe."
Ove riječi su mi ugrijale srce. To znači da želi biti dio moga života. Ali u meni kao da neki glasić progovara. Sjeti se što je bilo prošli put, idi polako,ali oprezno.
"Pričaj mi malo o sebi. Kako ti je u Italiji? Bila sam par puta i očarana sam,predivna je."
"Da,Italija je stvarno predivna. Jedino što mi fali obitelj i prijatelji. Zapravo samo obitelj,Vlaho je ionako više u Torinu,nego u Zagrebu. A ti,bila si u Torinu?"
"Nažalost ne. Bila sam u Milanu i Rimu par puta,u Veneciji,Veroni i Napulju. Voljela bih posjetiti Siciliju,ali sad baš i nemam vremena. A tvoja obitelj,sigurno su ponosni na tebe. Ipak si tako mlad otišao igrati za tako veliki klub kao što je Juventus."
"Da,svi su jako ponosni. Čak su i često na utakmicama. Posebno sestre. A ti,što te je dovelo u Split,osim brata?"
"Došla sam ovdje na fax,ali i kako bih pobjegla od prošlosti. Koliko god trenutno mrzila svoju obitelj,ipak mi nedostaju. Posebno Danijel,to nam je mlađi brat,nisam ga vidjela mjesecima,otkada smo Zvone i ja posvađani s roditeljima."
"Ta prošlost ti stvarno ne da mira? Ali ništa ne brini,moja ljepotice. Neću dopustiti da ti se išta dogodi. Pomoći ću ti zacijeliti rane prošlosti,a ti svoj pogled usmjeri na našu budućnost."
Zatečeno sam ga gledala dok su mi u glavi odzvanjale njegove riječi. Pa on želi da ja budem dio njegove budućnosti. Želi da gradimo život zajedno,a ne poznajemo se ni par dana.
"Oprosti,ako sam te prestrašio svojim riječima. Samo od prvog trena kada sam te ugledao,znao sam da si ona prava,da te moram imati samo za sebe. Iako nikada prije nisam vjerovao u ljubav na prvi pogled,ti si učinila da počnem vjerovati."
"Stvarno si me iznenadio s ovim. Mislila sam da imaš djevojku u Italiji,jer toliko pričaju da ti se Talijanke bacaju pod noge. Bila sam uvjerena da mene ne bi ni pogledao. Ali ja kada sam s tobom,osjećam se drugačije,osjećam se posebno. Ne znam ni sama kakav je to osjećaj,ali odmah ti moram reći. U prošlosti sam pogriješila,vjerovala sam krivim ljudima. Zbog njega mi je vjera u ljubav skroz poljuljana."
"Hoćeš li mi dopustiti da ti vratim vjeru u ljubav?"
Nježno mi je dotaknuo ruku,a mene kao da je opeklo tisuću iskrica koje sada izgaraju u mome srcu. Znam da je on taj. Znam da će mi vratiti vjeru u ljubav,zapravo već sada polako uspjeva u tome.
"Moram ti pokazati nešto. Ova slika mi ne izlazi iz glave i grije mi i srce i dušu kad god je pogledam."
Raznježila sam se skroz. A tada mi je do mozga doprlo,samo da se ne objavi na Hajdučke vijesti. Jer oko nas je plesalo toliko ljudi da nas Zvone i dečki uopće nisu mogli vidjeti. A kada bi ovo Zvone vidio,poludio bi.
"Odakle ti ova slika. Nema je na instagramu ni po internetu?"
"Ovo je prva pametna stvar onog majmuna Rogonje. Dok smo plesali uzeo je moj mobitel i slikao nas. Znao je koliko mi to znači,s obzirom na to da sam im cijelu večer pričao o tebi."
"Nećeš je objaviti?"
"Ne,ovo je naša mala slatka tajna. A i znam da bi i tebe dovelo u nezgodan položaj. Samo te želim zaštiti."
"Hvala ti. Ideš sa mnom?"
"Gdje ćemo?"
"Samo šuti i ne brini. I prati me!"
Odvela sam ga na jedno osamljeno mjesto,gdje uvijek dolazim kada želim mir i tišinu. Sjeli smo na klupu,a on je stavio svoju ruku oko mene. Promatrali smo kako sunce zapada u more. Nebo je bilo predivno.
"Znaš,kažu da osobe koje zajedno promatraju veličanstveni zalazak sunca,zauvijek ostaju zajedno. Nadam se da će se to i nama dogoditi."
Šapnuo mi je tiho na uho.
Kada sam se okrenula prema njemu nježno je spustio svoje usne na moje. Osjećala sam kako se tisuće leptira oslobađa iz krletki u koje sam ih zatočila. Naše usne kao da su stvorene jedne za druge. Uklapaju se kao dva komadića slagalice.
"Vjeruješ li mi? Želiš li našoj ljubavi dati šansu?"
Samo sam ga čvrsto zagrlila i poljubila.
"Je li ovo zadovoljavajući odgovor?" -s osmijehom sam ga pitala. Samo me je privukao u zagrljaj dok smo nijemo ležali i gledali kako Sunce i Mjesec zamjenjuju uloge. Uživali smo jedno u drugome,u tišini,promatrajući zvjezdano nebo.
Ali tu našu idilu je prekinuo moj mobitel. Zvone mi je poslao poruku,gdje sam,brine se za mene. Tada sam po prvi put pogledala na sat i vidjela da je skoro 12.
"Ajme,Marko,moram ići. Zvone će poludit."
Poljubio me je za rastanak. Dugo me je ljubio,kao da se nećemo vidjeti mjesecima,a onda mi je na usnama tiho rekao.
"Vidimo se sutra. Laku noć,moja princezo,sanjaj me."
"Vidimo se. Laku noć."
Osjećala sam kako mi lice gori,kada sam uletjela u stan.
Zvone je već spavao,a kako i ne bi kad je skoro 1 sat,a sutra jako rano imaju trening.
Ušla sam u sobu,a tamo me dočekalo iznenađenje.
A.n.
Napokon malo Marka. Iako mislim da je ovaj nastvak čisto sranje.