Njih dvoje su različiti svjetovi!
Ona,mlada,lijepa Dalmatinka. Cura koja bi život dala za Hajduka.
On,mlad,zgodan,želja svih djevojaka. Ali ima jednu manu- igrač je Dinama.
Hoće li ono što treperi njima u srcima,onaj sjaj u očima kada se pogledaju,p...
Slažem i posljednju stvar u kofer te ga zatvaram. Izlazim van i upijam sve oko sebe. Nedostajat će mi. Zeleni travnjaci,gdje sam s braćom i prijateljima provodila dane igrajući nogomet. Plavo nebo,s najljepšim zalascima i izlascima sunca. Nedostajat će mi i moje stablo. Sjedam ispod njega po posljednji put. Udišem sve mirise. Miris moje trešnje i mojih polja. Sve ovo će mi faliti,falit će mi moje rodno mjesto...Dok sam ulazila u auto,niz lice mi je kliznula jedna suza...Napuštam svoj kraj,srce mi se steže od bola dok gledam ove planine i rijeku po posljednji put. Dolazim u Mostar,gdje me čeka autobus. Dok putujem,prisjećam se svih lijepih i tužnih uspomena. Srednjoškolskih dana,prve bratove utakmice,moje prve revije. U meni su izmiješani osjećaji sreće,tuge,ljubavi,boli....Pozdravljam se sa voljenim gradom i krećem u novi život.
****** Dolazim u Split. Po izlasku iz autobusa,omami me miris mora,pjev galeba. A na kolodvoru me čeka,meni najdraži par zelenih očiju. Odmah mu potrčim u zagrljaj,a njegove snažne ruke me grle kao da sutra ne postoji. To je on. Nismo se vidjeli 3 mjeseca,zbog njegovih obaveza,ali i moje škole. Sada sam je napokon završila. Došla sam u Split na fakultet. "Tea,toliko si mi falila." rekao je. "I ti meni. A sada ću ti dosaditi,ipak ćemo živjeti skupa" "Ti,mala ludice,nikad mi ne možeš dosaditi. Koliko god se mi svađali,znaj da te volim najviše na svijetu!" "Braco,volim te. I jedva čekam ovu godinu koju ćemo provesti zajedno." Još jednom me je zagrlio i uzeo moje kofere. Ostavio ih je u auto,te smo krenuli prema stanu. Stan je predivan,prostran i definitivno prevelik za nas. Odmah sam izašla na balkon,a tamo me dočekao najljepši pogled na svijetu. Odmah ispod stana je plaža. Ulazim u sobu,koju je brat namijenio za mene. Ogromna je. Slažem svoje stvari i sjedam na stolicu kraj prozora. Brat se stvarno potrudio da se osjećam kao doma. Odjednom mi netko pokuca na vrata. A tko će drugo nego brat.
"Tea,nadam se da ti se sviđa! Ako ne sutra odmah idemo u kupnju,kupiti sve što se tebi sviđa."
Pa je li on normalan,ovdje je sve predivno.
"Zvone,o kojem ti preuređenju govoriš? Ovdje je kao u bajci,osjećam se kao princeza. Hvala ti na svemu. Najbolji si!"
"Drago mi je. Naravno da je sve najljepše za moju malu seku. Ni sama ne znaš koliko sam čekao ovo da napokon dođeš! Toliko si mi falila!"
"A tek ti meni...nismo se vidjeli par mjeseci! A sada sam napokon ovdje. U ovom ludom gradu,koji toliko volim. I s tobom,mojim najdražim bratom."
Još jednom me je snažno zagrlio,toliko da sam zaboravila i na ono malo nostalgije,koja me počela hvatati za mojim Bijelim Poljem. Pustio me je iz zagrljaja i uzeo za ruku te izveo van na terasu. Tamo je bio predivan prizor,zlatno sunce na rozom nebu. A morsko plavetnilo,prepuno brodova se presijava.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sve je stvarno divno,al ipak nema tu mojih livada i moje trešnje. Ulazimo u stan i odlazimo do velikog dnevnog boravka. Zvone stvarno ne zna što bi od sreće. Uzima mobitel i pali nama dobro poznatu pjesmu. Plešemo,uživamo i pjevamo na sav glas,da mislim da će susjedi svaki tren pozvati policiju.
Volim tebe,grade rođeni. Ne dam tvrdi kamenhrvatski Jorgovani tu su cvali,tu smo tajno ljubovali,jedno drugom nježno šaptali... Tiho,tiho teče Neretva...nema više dušo mostova,kraj Neretve samo ti i ja, Zrinjski Mostar, Herceg Bosna, moja država...
Zvone,a i ja,odmah se sjetimo i njegovih dana u voljenom Zrinji..kada je još kao dječak odlazio iz rodnog nam mjesta,do Mostara,svaki dan na treninge. Iako je bilo teško,znala sam da će dogurati daleko. I evo ga. Sada je u klubu,za koji bi ne samo on, već i cijela obitelj dala život. A ta naša ljubav prema Hajduku se odrazila i na susjede,koji su postali žestoki navijači,otkad moj brat igra.
"Znaš,braco,svi smo jako ponosni na tebe. Ne samo,roditelji,brat i ja,nego i cijelo Bijelo Polje. Redovito se prate sve tekme,tako da znaš gdje sve imaš vjerne navijače. Iako ću ja uvijek biti najvjernija."
"Lutko moja,čim budem slobodan idemo kod nas da upoznam te svoje navijače,ali i da im dresova poklonim. Lijepo je to sve,ali ja sam još uvijek onaj njihov mali Zvone,koji je sestri krao trešnje po susjedstvu."
"Znam. Da te slava i popularnost nisu nikako promijenili. I to mi je neizmjerno drago. Jer upravo takvog te volim, i ne bi te mijenjala ni za što na ovom ludom svijetu."
Odjednom se začulo zvono na vratima. Požurila sam da ih otvorim,a tamo me dočekao....
A. N. Drage moje nadam se da vam se sviđa...ostavite vote,komentirajte i preporučite prijateljicama
