18.

647 29 16
                                    

Nakon predivne noći s Markom,iz sna me je probudila noćna mora. Sanjala sam da je moj  brat saznao za nas,da nas je pokušao razdvojiti na sve načine i na kraju je i uspio. Ni ne osjećam da mi suze klize niz lice,tek kad su Markovi topli dlanovi skupili sve slane kapljice s mog lica,shvatila sam koliko plačem.

"Što je bilo ljubavi? Nisi valjda opet onog gada sanjala?" nježno me je s očima punim brige upitao.

"Ne,sanjala sam da je Zvone saznao za nas ,da te mrzi i na sve načine nas pokušava razdvojiti, a na kraju i uspije."

"Ššš...princezo, obećajem ti da nas nitko nikada neće razdvojiti. Volim te,zauvijek ti i ja,zapamti to!"

Njegove riječi su me umirile te sam ponovo utonula u san,znajući da me sutra ipak napušta.

Marko p.o.v

Gledam je dok spava i pokušavam upiti svaku crtu njenog lica...želim da mi se sve ureže u sjećanje. Njen miris, izrazi lica, osmijeh...sve to ću nositi kao znak na duši,dok nije pored mene.
Kada sam je čuo da plače,srce mi je puklo. Mrzim kada suze kupaju to predivno lice. Ali nitko nikada nas neće razdvojiti. Ako treba boriti ću se protiv svih,jer ona je vrijedna borbe.
S njom osjećam sve što nisam osjetio ni s jednom prije. I želim baš sve s njom. Da svaku večer legnem pored nje,upijajući miris njene kose,koja je rasuta po mom jastuku. Da se svako jutro budim sretan pored nje. To ću i učiniti...ona će biti moja do kraja života,nikome je ne dam.

Zvone p.o.v

Otkad mi je stigla ona poruka,tako sam ljut,živčan,razočaran. Ma zadavio bi je. Kako je nije stid vucarat se po Splitu s nekim probisvijetom. Zar joj nije bio dosta onaj mamlaz Boris?
Jedva čekam sutra kad se vratim u Split, bolje joj je da je nema...

"Daj,Zvone smiri se više...manta mi se gledajući te." - Toma je tu uz mene. Znam da je i njega ovo pogodilo,osjećam da voli Teu,iako još ništa nije otvoreno rekao.

"Kako? Kako očekuješ da se smirim nakon one poruke. Pa doslovno ka da piše da mi je sestra veća drolja od smirte!!!" - počeo sam se derati,a da njega nema tu,sigurno bi stvari letile kroz balkon hotela.

"Zar tako malo vjere imaš u nju? Gle,sigurno za sve postoji objašnjenje. Znam da Tea nije takva." - pokušavao me je smiriti.

"Ha,lako tebi reći. Govoriš iz persprektive zaljubljenog dečka. Ja sam joj brat,probaj me razumit! Šta bi da tebi dođe takva poruka u vezi Lucije?"

"Da,u pravu si. Volim je,zaljubljen sam u Teu. Al ti si joj brat,trebao bi je poznavati bolje od mene,ja sam uvjeren da za sve postoji objašnjenje. A da se meni tako nešto dogodi,pa prvo bih popričao sa sestrom,a tek onda donosio zaključke. Bolje da ujutro popričamo o svemu hladne glave. Ujutro nam je let, i vidjeti ćeš kad se vratimo doma da je sve oke. Da bez razloga stvaraš paniku."

Još sam malo razmišljao o njegovim riječima. Nadam se da je u pravu. Sve će se saznati sutra. Zaspao sam negdje pred zoru,iako sam znao da nam je let ujutro u 11.

Tea p.o.v.

Probudila sam se s prvim zrakama sunca. Vani je još bio polumrak,a nježne zrake su se probijale kroz crno nebo koje je još uvijek skrivalo mjesec u sebi. Poput kakve luđakinje,cijelo vrime san buljila u Marka,pokušavajući zapamtiti šta više detalja o njemu,upijala sam njegov miris,koji će ostati u mom krevetu tjednima.
Danas odlazi. Tko zna kad ćemo se opet vidit. Osjećan kako mi se srce cijepa na dvi pole...jedna će biti ovdi u Splitu,kod mene,a druga kod njega u Torinu.

"Znaš,nije pristojno buljiti u nekoga dok spava!" - iz razmišljanja me prekine njegov glas. Osjećam da mi obrazi gore,ma najradije bi propala u zemlju od stida.

"Ajme,predivna si dok se crveniš. Nema te što bit sram. Znam da sam neodoljiv." - namigne mi te se vragokasto nasmije, na šta ga ja udarim po ramenu.

"Dobro jutro i tebi,gospodine malo smo previše umišljeni!" - kroz smijeh mu kažem.

"Ma jel? Ja umišljen? Ma odakle vam to,lijepa gospođo?" - i počne me škakljati. Ne mogu doći sebi od smijeha,suze mi naviru niz lice...molim ga da prestane

"Prestati ću pod jednim uvjetom."

"U redu,pristajen na sve,samo prestani!"

"Pristaješ na sve,jel? Čak i na ovo?" - zbunjeno ga pogledam,a on tada spoji naše usne.

"E,sad je dobro jutro!" - kaže kroz osmijeh.

Naredna dva sata provodimo u spremanju njegovih stvari,zezanju,gledajući film. Let mu je tek u 13 sati. I što se više približava to vrime za polazak u zračnu luku,to se osjećam tužnije. Kao da dio mene vene.
Zatvara kofer,a dobro znam da je osim stvari u njega spremio i ključ mog srca.

"Ljepotice,molim te,ne budi tužna,još će mi teže biti. Obećanjem ti da se vidimo uskoro"

"Pokušat ću doći kod tebe u Torino. Ako triba pobjeći ću odavede."

Na ovo se tako slatko nasmijao.
Uzeo me za ruku nježno,te smo krenuli prema Resniku.

Zvone p.o.v

Upravo smo poletjeli i za nekih sat i po,dva ćemo bit u Splitu. O,kako će se iznenaditi kad me vidi.

"Jel još misliš o onome od sinoć?" - tiho me je upitao Toma. Samo on zna za cijelu situaciju s Teom,i nek tako i ostane za sad.

"Da. Sad,za dva sata,sva istina će izać na vidjelo!"

Jedva sam čekao. Već zamišljam njenu facu,kad vidi da je uhvaćena u lažima. Od mene ništa ne može sakriti. Brat sam joj i ipak ja sam taj koji je zna najbolje.
Utonem u san,da prikratim vrijeme do slijetanja u moj lipi grad.

Marko p.o.v

Još imam pola sata do leta. Pozdravljam se s mojom ljubavi. Tako mi je teško,ali jedino što me tješi je da ćemo se vidit uskoro. Hvala Bogu pa danas ima svih tih aplikacija da se možemo svakodnevno vidjeti i čuti. Jedino falit će mi njen miris,njene usne,poljupci,zagrljaji,buđenje pored nje. Ma falit će mi ona cijela.

"Ljubavi,volim te. Više od života,ne zaboravi to. I nitko nikada rastavit nas neće. Ti i ja,odavde do vječnosti!"

Tak mi se lijepo nasmije na ovo,zagrli me tak jako.

"Volim i ja tebe,zauvik!"

Nježno spojim naše usne,u jedan dugi,strasni poljubac.

Let za Torino polijeće za 15 minuta. Molimo sve putnike da zauzmu svoja mjesta. Hvala i ugodan let.

Poljubim je,te s nekom gorčinom se ukrcavam u avion.

Tea p.o.v

Marko je upravo otišao. Ostajem par minuta dok se priberem i obrišem oči od ove slane tekućine. Kada začujem dobro poznat glas iza sebe.

"Tea,koje lipo iznenađenje. Šta ćeš ti ovdi?"

O,ne....

A.n

Evo napokon nastvaka. Hvala svima na divnim komentarima.
Što mislite tko je to Teu iznenadio?

Btw,ispričavam se što je nastavak ovako kratak,ali jedva sam uhvatila vrimena.
Bi li više voljeli da ovaj tjedan izbacin još jedan ovako kraći nastavak ili da objavim jedan duži za tjedan-dva?

Vaša icequeen1912

ZABRANJENA LJUBAV📝Where stories live. Discover now