"Hoćeš li sa mnom na piće poslije tekme?"
Samo sam ga gledala,ne znajući što da mu odgovorim. Toliko sam bježala od muškaraca zadnje dvije godine,da ne vjerujem da imam uopće snage otići sada s ijednim bilo gdje. Ipak mislila sam da mogu imati povjerenja u Tomu,a on me tako iznevjerio danas.
U razmišljanju me je prekinuo njegov glas.
"Gle,ne moraš odmah odlučiti. Imaš 90 minuta da doneseš odluku. Ali siguran sam da ćeš pristati. Vidimo se,ljepotice!"
Kada je to rekao otišao je sa smiješkom,namignuvši mi.
Koji drznik! Ma tko je on da sa mnom tako razgovara. Što si on umišlja? Da ću samo tako pristati. A ne,vidjeti ćemo mi još. Meni se nitko tako ne obraća.
"Tea,nećeš nam poželjeti sreću?" - odjednom se Zvone stvorio pored mene. Samo sam se nasmijala i zagrlila ga.
"Brate,razvali one kretene." On se samo nasmiješio na to.
"Tako mi je drago da si opet uz mene. Ne sjećam se kada si zadnji put bila na nekoj mojoj tekmi. Hvala ti što si tu uz mene i što me uvijek bodriš!"
"Znaš da ću uvijek biti tvoj najvjerniji navijač. Volim te više od ičega i uvijek ću biti tu."
"I ja tebe. Toliko da bih se odrekao i nogometa,ako treba."
To nas je oboje nasmijalo,samo smo se čvrsto zagrlili,a on je spustio jedan poljubac na moje tjeme.
"Tea otkada si došla,Zvone nam se pretvorio u pravog mekušca. Od njega si napravila pravu pekmezu." -rekao je Erceg,koji se zajedno s ostalim dečkima zezao na račun mog brata. No njemu to nije smetalo,iako su oni i dalje nastavili po svome.
"Znaš Zvone,blago tvojoj budućoj curi. Bit će u vezi s tobom takvim." -zezao ga je Juranović.
"Ja sam ovakav samo kada je moja sestra u pitanju. A za cure se ti Jurki ne brini,bolje idi ganjaj onu svoju malu. Jadnica samo bježi od tebe."
Evo ga! Krenulo je njihovo uobičajeno prepucavanje. Tako su naporni za slušati. Svi su se međusobno zezali,osim Tome. On se držao po strani,distanciran od njih. Samo sam primjetila kako me po skrivečki gleda. Tada mi je prišao Frane.
"A Tea,ne muči ga toliko. Ovo ti baš i nisam trebao reći,ali kada si otišla neutješno je plakao. Stvarno te voli. Nikada ga nisam vidio takvog. Čak ni zbog Sirene nije bio takav."
Na to sam ga zbunjeno pogledala. Ali on kao da je pročitao moj izraz lica te je odgovorio na nepostavljeno pitanje.
"Sirenom smo prozvali njegovu bivšu. Onu kravu Irenu."
"Vi stvarno niste ni sekunde normalni. Ne brini,riješiti ćemo nas dvoje to. Samo mi treba malo vremena."
Toma p.o.v
Gledao sam je dok je razgovarala s Franom. Smijala se nečemu. Kada sam vidio taj njen osmijeh srce mi se toliko zagrijalo kao da u njemu izgaraju sve baklje svijeta. Bila je predivna,tako nasmiješena. S tugom u očima sam promatrao kako grli sve dečke i želi im sreću na ovoj bitnoj tekmi. Bio sam uvjeren da meni neće zaželjeti sreću te sam pognuo glavu i polako se mentalno pripremao za tekmu. Tada sam osjetio miris njenog parfema u svojoj blizini. Podigao sam pogled,a ona je stajala ispred mene. U isto vrijeme bio sam i toliko zbunjen,ali i toliko sretan.
"To što sam ljuta na tebe,ne znači da ti ne smijem poželjeti sreću baš kao i ostalim dečkima." -rekla je s osmijehom na licu,koji mi je pored njenih riječi još više zagrijao dušu.
Prišla je i nježno me zagrlila,ali i tiho prošaputala.
"Sretno,ispuni obećanje!"
Nasmijao sam se na to,te ju još snažnije zagrlio. Udahnuo sam taj opojni miris jagoda iz njene kose. Za nju igram danas i uvijek.
"Znaš da hoću. Danas,ali i uvijek igram samo za tebe."
Poklonila mi je još jedan svoj predivni osmijeh.
"Nemoj se previše ulizivati,jer još ti nije oprošteno!"
Tea p.o.v
Atmosfera na utakmici je bila predivna. Prepun Poljud kao podrška našim herojima,koji su svoje živote riskirali da spase voljeni grad. Tek sada sam saznala da je među tim herojima bio i Toma. To me je stvarno iznenadilo,s obzirom na to da je Zagrepčanin,ali ipak živi u Splitu i sigurna sam da je ta ljubav prema gradu i Hajduku jača od bilo čega baš kao što je slučaj kod mene i Zvone. Nudili su mi život u Italiji,Parizu i Londonu,ali za mene je samo Split postojao kao jedina opcija.
Dok sam promatrala one stravične slike s požarišta,srce mi je pucalo na tisuće komadića. Tako je bilo tužno vidjeti voljeni grad u takvom apokaliptičnom stanju. Zbog toga mi je iznimna čast biti dio ovoga svega. Oduvijek sam voljela humanitarne događaje,a kada su me zamolili za pomoć pri organizaciji večeri nakon utakmice,jednostavno nisam mogla odbiti.
Sada sam nakon dugo vremena ponovno osjetila poljudsku atmosferu. Srce mi je jače zakucalo,a tijelom su prolazili trnci...a kada sam vidjela natpise podrške u očima su mi se suze počele nakupljati.
Cijelu utakmicu Poljudom su se orile pjesme podrške i ljubavi voljenom klubu. A kada je u 35. minuti sijevnuo veličanstveni pogodak mog brata iz slobodnog udarca sa 30ak metara,stadion je naprosto poludio. Svi su uzvikivali njegovo ime,a ja sam bila tako ponosna na njega. Tada se zaorila najljepša pjesma na svijetu.
A onda nakon samo 5 minuta,slavlje se još više pojačalo. Za veliku prednost od 2:0 zabio je taj mali čarobnjak Niksi,za kojeg se već sada otimaju veliki klubovi. No njegova ljubav prema Hajduku je važnija od svega. Sinoć mi je rekao da nema tih novaca za koje bi otišao iz Hajduka. Jer tu nisu bitni novci...bitna je ljubav i taj naš splitski dišpet.
Na odmor se otišlo s rezultatom 2:1. Za njih je zabio Marko Rog. Mislila sam da će ipak igrati prave postave obiju ekipa,ali izgleda da se njihov trener boji naših Bilih,pa je čak iz Italije dovukao oba Marka.
Tijekom poluvremena,baš kao i prije tekme,djecu,ali i ostale navijače su šminkali u boje Hajduka. A cilj je bio prikupiti što više donacija. Iznenadila sam se kada sam vidjela dosta muškaraca kako samo ostavljaju novce za pomoć potrebitima.
"Tea,čestitke na ovoj super ideji. Hvala ti puno pri pomoći. Jako sam ponosan na ovo sve,a siguran sam i da se Zvone jako ponosi što mu je sestra dio ovoga!" -rekao mi je predsjednik Kos.
"Hvala vama,jer ste me pozvali da pomognem. Meni je ovo velika čast,jedva čekam večeras da vidite što sam još pripremila. Nadam se da će se svima svidjeti. A ako se itko u našoj obitelji treba ponositi,to sam ja. Neizmjerno sam ponosna na brata. Živi svoj san. Igra u klubu za kojeg i ja i on dišemo,ne samo da ga volimo. Za nas Hajduk je puno više od kluba,on je život,obitelj."
"To si baš lijepo rekla. Mislim da bi te trebalo zaposliti u menadžmentu."
U drugom poluvremenu Zvone nije igrao. No Toma se silno trudio da postigne taj pogodak,ali nikako i nikako. Najbliže je bio u 67. minuti,no tada je golman Dinama obranio. A onda šok! Sve naše pogreške su došle na naplatu,kada je Dinamo zabio. Naša obrana je bila malo neoprezna i lopta je završila iza Stipicinih leđa. Zabio je Marko Pjaca. A u tom trenu kada je pogodio mrežu,pogledao je u mene sa smiješkom i pokazao da je ovo meni posvećeno.
"Što on tebi ima posvećivati golove? Tea,jel mi nešto želiš reći?" -osjećala sam neku ljutnju u bratovom glasu.
"Zvone,ni sama ne znam što ovo znači. Upoznala sam ga tek danas. I ne,nemam ti šta reći. I sam znaš koliko se bojim upoznavati nove dečke. Nakon Borisa nijednom ne vjerujem."
Dok smo se mi tako prepirali utakmica je došla do samog kraja. I kada sam već mislila da će završiti remijem. Toma je s loptom u nogama jurnuo suparničkom polovicom terena i lopta se za par sekundi našla u golu. U tom trenu svi smo poletjeli Tomi u zagrljaj,a tada je sudac označio kraj. Toma je prvo meni došao kako bi me zagrlio i tiho mi šapnuo.
"Rekao sam ti da svoja obećanja uvijek ispunjavam. A onaj Pjaca nema šta tebi posvećivati golove. Imaš ti mene za to."
To su čuli i drugi dečki,pa je Erceg odmah počeo zbijati šale na naš račun.
"Zvone,mislim da si upravo dobio zeta. Toma je toliko ljubomoran na malog Pjacu."
"I ljudi,kada da očekujemo pozivnicu za vjenčanje?" Baš fino sada i Vojković počinje s ovim.
"Prste dalje od moje sestre. Kakvo vjenčanje? Još je ona premlada,prvo će ostvariti sve svoje ciljeve. A ja se za Tomu kao zeta,ne bih bunio."
"Vi stvarno niste normalni! A sada požurite,inače ćete zakasniti na večeru."
"Dečki,naša Tea se toliko potrudila oko toga. Nemojte je razočarati i prestanite jadnu curu gnjaviti." Napokon netko i na mojoj strani.
"Na zapovijed treneru." - rekli su u glas i počeli marširati prema svlačionici,kao da su vojnici,a ne nogometaši.
Nije mu lako. Mora odgajati djecu od 20 i nešto godina.
U 21 sat,svi smo bili u svečanoj dvorani hotela Lav. Bilo je uređeno baš kako sam i zamislila. Sve u bijelom,a na stolu aranžmani od bijelih ruža i hortenzija. Večera je bila divna,sve dalmatinski specijaliteti. A zatim je dosao red i na aukciju. Povukla sam neke veze i na njoj su se našli vrijedni predmeti hrvatskog sporta. Bilo je tu Ivaniševićevuh reketa sa finala Wimbledona,zatim Čilićev reket sa finala US opena. No zasigurno najvrijedniji predmet bio je taj sveti dres s potpisima svih nogometaša. Samo na njemu smo zaradili 18 000 kuna.
Nakon aukcije i zabave gdje je sve gorilo od hajdučkih pjesama,bio je red i na moga gosta iznenađenja. Tada je na pozornicu stupio Oliver.
Da je bar naš slavuj Coce živ,nitko nego on ne bi bio ovdje,ali zato smo cijelu večer uživali u njegovim pjesmama.
Plesala sam sa Zvonom i ostalim dečkima,čak i sa Tomom jedan ples.On me je nježno primio za ruku,kao da sam od stakla i da ću se svaki tren razbiti.
Toma p.o.v
Uživao sam plešući s Teom. Tako je divna u ovoj dugoj zlatnoj haljini,koja predivno ističe njenu smeđu kosu i zelene oči. Lica su nam bila udaljena svega par milimetara. Ovako je zamišljam na vjenčanju. Svu u bijelom,sa svojim mirisom vanilije u kosi. Baš ovako divnu,bez ijedne brige,opuštenu sa predivnim osmijehom na licu. Nisam odolio a da joj to po stoti put noćas ne kažem.
"Predivna si."
Nasmiješila mi se na to.
"Daj,dosta ulizivanja za danas. Hvala na komplimentima,ali još uvijek ti nije oprošteno."
"Hm,smislit ću ja već način da mi ova ljepotica oprosti."
"Hah,baš jedva čekam to vidjeti. Ajmo,malo sjesti,ne mogu više plesati."
Marko p.o.v
"Pic,kaj ti toliko blejiš u onu malu? Nije valjda da ti je za oko zapela cura iz suparničkog tima?" - Rog me je stao podbadati.
"Ma daj,pusti me. Kaj ne vidiš kak je sam zgodna?! Uostalom,mogu ja nju preobratit na Dinamo."
"Ajd Pic ne izvodi. Vidiš da se Bašić mota oko male,bolje napravi nekaj."
"Rogonja,daj pusti ga na miru." -uh,nek je i ovaj nekada nešto pametno izustio. "Vidiš da mu je mala ovdje među glavnima,eno sad će i neki govor držati."
"Ajd,Ćora i Rog,začepite. Baš da vidimo kaj će reći."
Popela je se na pozornicu zajedno s predsjednikom i zahvalila svima na velikodušnosti,a posebno vatrogascima. Tada je obzanila ukupan iznos koji je iznosio oko 10 milijuna kuna.
Ponovno je započela glazba i nisam mogao odoljeti a da je ne zamolim za ples. Došao sam do njihovog stola.
"Mlada damo,mogu li imati čast da zaplešem s vama?"
Pružila mi je svoju mekanu ruku i uputili smo se na samo središte podija. Sve oči su bile uprte u nas,a tada je Oliver zapjevao.
"Prelijepa si! Cijelu večer te promatram i volio bi te bolje upoznati. Još par dana sam u Splitu,bi li se voljela naći sa mnom sutra?"
A.n
Preko 2000 riječi...a na državnoj jedva 450 sklepala u eseju. Nadam se da će vam se svidjeti.
Sve ovo što sam napisala o požarima,Hajduku i Splitu je istina. Ne moraš biti rođen u Splitu da se osjećaš Splićanin. Ja,prva nisan.rođena u Splitu,ali kada su bili oni požari,duša mi se cijepala...toliko sam.plakala zbog.toga. Isto.tako sada zbog Šibenika i Zadra. Jednostavno boli vidjeti kako.ti.gori sve ono što voliš. Moj prijatelj je.išao gasiti požare u Splitu,išao je.braniti svoj grad. Dok sam ja doma.ludila od.brige i prolijevala suze kada sam.vidjela njegove snimke. Jednostavno sa Splitom me veže nešto posebno,to se riječima ne može opisati.
A Hajduk...Hajduk za mene nije samo klub...Hajduk je za mene obitelj. Pitali su me Zašto si odabrala baš Hajduk?
Moj odgovor je...da obitelj ne biras..s tim se rodiš,živiš i za to i umreš. HŽV❤
Vaša icequeen1912
Ps. Ostavite vote i kometirajte...jako sam zadovoljna kako se dopada priča...bila je 27
Zanima.me vaše mišljenje
Btw...bacite pogled na odličnu priču drage HelenaPjaca,jos par nastavaka je do kraja...saznajte hoće li Markova i Lenina ljubav ipak pobijediit sve prepreke?