''Obećala sam si da se neću zaljubiti u tebe, ali ipak jesam... Obećao si da me nećeš povrijediti, ali ipak jesi... Vidiš, oboje kršimo obećanja...''
*******************
Probudila sam se odmorna, naspavana. Nije mi se dalo ustati iz ovakvog kreveta. Kao da sam uplovila u raj. Protezala sam se i odgađala trenutak kada ću ustati.
U misli su mi se došuljale noćašnje slike. Tijelo mi je zadrhtalo, na usnama mi je lebdio osmjeh. A onda me preplavio sram i crvenilo.
Kako da se suočim s njim? Kako, nakon svoje ishitrene ideje? Koja sam ja glupača... Kako sam uopće mogla pomisliti da bi on... Da bi muškarac poput Aleksandra pristao biti moj... S druge strane, ja bih vrlo rado htjela postati njegova. Ne mogu mu se odupirati kad me skroz začarao. Nije idealan, daleko od toga... Svejedno ga želim više nego išta u životu.
Prebacim jastuk preko glave spremna vrištati. Stisnem ga rukama i onemogućim si pritok zraka. Frustracija me opako dere.
Umjesto da se brinem za sebe i Filipa, da se brinem o našoj sigurnosti, meni je samo na pameti Aleksandar i njegovo čvrsto tijelo. Zadrhtim na samu pomisao.
Nervozno odbacim jastuk sa svog lica i istog trena zavrištim. Ovog puta od straha... Aleks stoji iznad mene sa šalicom kave i smijulji se bezobrazno.
- Nisam se nadao da ćeš biti tako oduševljena što me vidiš. - namigne mi.
Usta su mi suha. Samo zurim u njega. Odmjeravam ga i otvoreno slinim. On to ne propušta vidjeti.
- Jutro, slatkice. Jesi li se naspavala?
Kimnem glavom potvrdno i skrenem pogled, jer imam osjećaj da mi je lice užareno crveno.
- Jesi me sanjala?
Polako spusti šalicu na noćni ormarić. Uozbilji se i promatra me, potom se sagne i naglo potegne plahtu. Odobravajuće kimne glavom. Ležim ogoljena ispred njega. Refleksno se obgrlim rukama i pogledom potražim svoju majicu.
- Ovo tražiš? - saginje se i pokazuje mi kratku majičicu.
Pružim ruku s nadom da će mi je dodati. Ali Aleks ima posve drugačiji plan. Baci majicu iza svojih leđa i opkorači me. Dlanove položi sa svake strane moje glave. Kukovima se osloni na moje, pa se lagano sagne i približi mi se licem. Tijelo mi je napeto u iščekivanju. Slinim na njegove čvrste mišiće koji se iscrtavaju ispod uske majice. Šake su mi prejako stisnute, kako ne bih došla u napast da ga zagrlim i privučem k sebi. Ne smijem se opet osramotiti...
Zašto mi ovo uporno radi? Provocira me i dovodi do ludila...
- Aleks... - neuspješno ga pokušavam odgurnuti od sebe.
Njega sve ovo zabavlja. Osmjeh mu titra na usnama, a iz očiju mu isijava požuda. Sigurna sam da i on vidi koliko ga želim.
Zašto onda ovo radi...?
- Šta misliš, koliko imamo vremena, prije nego se Filip probudi? - hrapavim mi glasom šapne na uho.
- Nemamo uopće vremena. Aleks, rekla sam ti da se između nas ništa neće desiti.
- Ali već se dešava... - gurne se kukovima o mene i zadrhtim kad osjetim njegovu erekciju kako me pritišće.
Mami me da ga dodirnem, da ga želim u sebi.
- Aleks, ne želim ovo. - protestiram neuspješno.
- Tvoje mi tijelo govori drugačije. Tvoj me pogled moli da te uzmem. Odmah i sada.
- Onda to već jednom i učini. - šapnem.
Oči mu zaiskre. Disanje mu se produbi. Dlanom klizne mojim strukom, pa dohvati rub mojih gaćica i polako ih skine.
Drži ih izgužvane u ruci. - To je sada moje.
- Kakav si ti perverznjak... - nacerim se.
- O, Majo, nemaš ti pojma. - šapuće dok mi ostavlja vlažne tragove niz lice, vrat, prema grudima.
- Onda mi pokaži. - tiho mu govorim ne želeći se susresti s njegovim pogledom.
- Budi sigurna da hoću. I to odmah.
Ispusti iz ruke moje gaćice, pa mi spretno otkopča grudnjak i odbaci ga negdje sa strane.
Uhvati me za bedro i raširi moje noge, potom skine svoje bokserice i povuče majicu preko glave. Gorim od osjeta njegovog golog tijela na svome. Tisuću je puta bolje od mojih prljavih snova.
Glasno uzdahnem kad spusti glavu do mojih grudi. Nježno lizne jednu, pa drugu bradavicu. Postajem preosjetljiva. Izvijam se ispod njega, a on postaje sve grublji.
Ispreplete prste s mojima i pritisne ih na jastuk, kukovima me drži prikovanu i ne dozvoljava mi da se pomaknem. Svojim se vještim usnama igra mojim grudima i imam osjećaj da ću svršiti samo od tih izazivajućih dodira.
- Aleks... - stenjem, a ni sama ne znam želim li da nastavi ili da prestane.
Slatko mučenje. U isto se vrijeme svojom kitom trlja mojim središtem mokrim od požude.
- Aleks... - zazovem ga ponovno.
- Reci, slatkice. - promuklo mi govori ne podižući glavu.
- Želim... Želim...
- Samo reci. - naredi mi i tek me tada pogleda.
Izgubim se u vremenu i prostoru. Za mene ne postoji više ništa osim ove sobe, ovog kreveta i nas.
Želim tebe, Aleks. Želim te zauvijek. Želim da i ti mene želiš toliko...
- Želim da me poljubiš. - sramežljivo priznam.
Bez odgovora, bez pitanja, bez razmišljanja sluša moju molbu. Nimalo nježno spušta usne na moje. Izluđuje me... Jezici nam se sapliću u savršenom ritmu, posesivno i tako prokleto dobro. Rukama ga potežem za kosu, želim ga privući k sebi koliko god je to moguće. Okusiti ga, bolje je od bilo koje maštarije... Želim progutati svaki njegov izdah. Ne mogu sklopiti oči jer želim zapamtiti i najmanju sitnicu, urezati je u sjećanje i pamtiti zauvijek.
Aleks se naglo odmiče od mene. Pogled mu je mračan... Strastven i obojen požudom. Ubrzano diše, i čini mi se da je poput mene izgubljen u želji. Ustane iz kreveta i lijenim koracima kreće prema vratima.
Panika mi trese tijelo. Dlanovi mi se znoje i počinjem disati isprekidano.
Ne opet, Aleks... Ne napuštaj me. Ne sada....
Zvuk okretanja ključa u bravi me dozove k svijesti. Aleks se okrene prema meni i šeretski se nasmiješi.
- Nisi valjda pomislila da odustajem? Rekao sam ti da sljedeći put neću dozvoliti da nas netko prekine. Noćas nisam iskoristio situaciju... Zato sada moram popraviti stvar.
Olakšanje mi preplavi cijelu utrobu. Željno ga očekujem da se vrati k meni i dovrši započeto.
Kao predator mi priđe. Zgrabi me za ruke i povuče u svoj zagrljaj. Ponovno mi napadne usne. Gricka ih, pa lizne, a ja se topim od emocija koje se stvaraju u meni. Osjećam se tako maleno ispod njega, ali nikada toliko zaštićeno.
- Okreni se, Majo. I na sve četiri. Raširi noge, želim te vidjeti.
Poslušno učinim što mi je rekao. Gledam u plahtu koju stežem rukama, dok nestrpljivo čekam njegov sljedeći potez. Osvrnem se preko ramena da ga vidim. Aleks stoji iza mene. Polako navlači kondom i cijelo vrijeme gleda u moje izloženo središte. Ta strast koju vidim na njegovom licu, samo me tjera da se dodatno raspametim.
- Ovo će biti brzo i jako... - daje mi do znanja obuhvaćajući rukama moj struk. - Ako ti bude previše, želim da mi kažeš.
Teško progutam. Da, spremna sam. I nevjerojatno nestrpljiva...
Izgubim svaki tračak zdravog razuma kad Aleksandar položi svoje ruke na mene. Prstima polako razmazuje moje sokove i iz mene izvlači glasne dahtaje.
- Samo se opusti. - potiče me, pa uroni u mene jednim prstom.
Slatki mi trnci prožimaju tijelo. Vrti ga i steže, širi me i daje mi vremena da se priviknem. Potom mu pridruži još jedan prsti. Okreće ih polako, uživa u tome da me muči. A meni to ionako odgovara.
- Tako, slatkice. Savršeno.
Ne sviđa mi se praznina koja nastane kad izvuče prste iz mene. Ali Aleks mi napokon udovolji i nasrne na mene. U jednom se grubom pokretu nabije u mene do kraja i zastane. Zajedno glasno zastenjemo. Privikavam se na njegovu debljinu u sebi. Počinje se pomicati, sa svakim prodorom sve brže i jače, baš kako je rekao.
- Jesi li dobro? - pita me.
- Da, samo... Samo daj...
Ruku spusti do mog klitorisa i prstima ga miluje, dok se istovremeno luđački nabija u mene. Osjećam i ugodu i bol. Preintenzivan je za mene, a opet mi tako jako godi.
Stenjem, dahćem i rukama čupam plahtu ispod sebe. On se ne zaustavlja ni na tren. Vodi me prema razornom vrhuncu. Stežem svoju unutrašnjost, jer tu sam... Na korak da se raspadnem.
Aleks se izvuče iz mene, uhvati me za noge i spretno me okrene na leđa. Nadvije se iznad mene i ponovno me ispuni.
- Želim ti vidjeti lice dok svršavaš. - tiho mi govori.
Dlanovima mi obuhvati lice i gurne jezik u moja usta. Pomiče se u meni i ubrzano diše. Naša se znojna tijela sudaraju i čine savršen spoj.
Želim da ovo traje čim duže, ali mi Aleks to ne dozvoljava. Sklapam oči, jer mislim da ću umrijeti.
- Ne, Majo! Otvori oči i gledaj me. - naređuje mi.
U trenutku kad otvorim oči i vidim njegovo predivno lice, pogodi me razoran orgazam. I da... Sada umirem... Tresem se i stenjem njegovo ime, jer, o Bože, Aleks je bog seksa.
On i dalje ne posustaje. Natjerati će me da se raspadnem do kraja. Grleno zastenje i trzne se kad se posljednji put sirovo nabije. Svršava dugo, gledajući me toliko intenzivno da me srce zaboli, da prestanem disati.
- Inače nisam ljubitelj jutarnjeg seksa... - promrmlja.
Ne znam mu dati odgovor na to. Ne mogu ni razmišljati suvislo...
- Ali od sada bih mogao postati. - poljubi me u lice, izvuče se iz mene, pa obuče majicu i bokserice.
Otključa vrata, još me jednom pogleda i izađe. Čujem ga kako ulazi u kupaonicu. Ponovno se raširim preko cijelog kreveta i uzdahnem duboko.
Osjetim neopisiv mir nakon dugo vremena. Je li to zbog njegovog utjecaja na mene ili samo zbog seksa, radi kojeg ne mogu misliti ni o čemu?
Kako god bilo, ovo je moje najbolje seksualno iskustvo u životu... Muči me to što sam sada željna za još... Još ovog savršenog Aleksandra Klimova.
Već znam da će me stajati glave... I osjećaja... I pameti...
**********************
Lijepo mi je. Udomaćila sam se. Ne želim nikada otići, jer ovo je privid života kakav priželjkujem za svog Filipa. Predivan dom u koji će moći bez srama dovoditi prijatelje. Luksuz cijelih komada pokućstva i spavanje bez straha da će nam se strop oljuštiti na glavu. Najvažnije od svega, tu se osjećam sigurno.
Ovdje smo već nekoliko dana. Aleksandar je prisutan svakodnevno. Osjetim da se od onog jutra udaljio od mene. Drži me na prijateljskoj distanci. Ne shvaćam njegov nagli preokret ponašanja. Ali dok je uz mene, ne treba mi ništa više.
Prekjučer je doveo sa sobom mladu djevojku. Zaprepašteno sam ga gledala, dok se on samo cerekao.
Nije bilo ono na šta sam prvo pomislila... Djevojku je zaposlio kao dadilju. Iako sam se čvrsto protivila toj odluci, jer se sasvim dobro snalazim i sama, nije htio ni čuti.
Djevojka se zove Ana i trenira boks.
Znači nije mi doveo samo dadilju već i tjelohranitelja.
Aleks, Aleks...
Dobra je stvar da smo se nas dvije odmah složile kako je Aleksandar previše samodopadan. Kad nas je čuo, i sam se složio s nama.
Ana ima djevojku već dvije godine, ali isto toliko dugo i problem sa svojim roditeljima koji ne žele prihvatiti tu vezu. Suosjećala sam s njom. Ni moji roditelji nisu prihvaćali Maura.
Kad bih samo... Uh.. Kad bih samo vratila vrijeme i bila poslušna kćer...
Prekasno sam shvatila koliko su bili u pravu.
Ana je otišla po Filipa u školu, ja sam ostala kuhati ručak. Panika me razdirala neprestano. Aleks i Ana su me tješili, uvjeravali da će sve biti u redu... Ali ja sam znala da neće...
Zazvonio mi je mobitel. Snuždila sam se kad sam vidjela njegovo ime na ekranu. Trebao je već biti tu, a ne me zvati.
- Majo, danas neću doći na ručak. Vidjeti ćemo se kasnije ili navečer.
Djelovao mi je iznervirano, nekako čudno.
- Nešto se desilo? - pitam.
- Došli su nam roditelji. Moram do firme.
Nisam navaljivala dalje. Došli su mu roditelji. Bitno da nije nešto loše. Iako mi po tonu njegovog glasa nije zvučalo da je sve u savršenom redu.
Ana i ja smo predvečer zajedno s Filipom vježbale matematiku kad mi se oglasio mobitel.
Robertino mi je ime svijetlilo na ekranu. Neki čudan osjećaj mi je prostrujio tijelom.
- Majo, Majo... - glasno je jecala.
Jeza koja me protresla bila je preblaga naspram one kada mi je obznanila razlog poziva.
- Tara je ranjena. Onaj gad je pucao u nju... I ja... Mi idemo u bolnicu.
- Pokupi me. Idem i ja s vama. - automatski odgovaram, dok mi se suze skupljaju u očima.
Utroba me peče... Ponestaje mi zraka.
O, Bože, čuvaj je... Samo je čuvaj... Neka bude sve dobro... Molim te... Molim te...
Ana je ostala s Filipom, uz obećanje da će me nazvati ako primjeti bilo šta sumnjivo.
Svi smo zajedno jurili hodnicima prema sobi u kojoj je ležala Tara. Tamo gdje su je pokušavali vratiti u život.
Aleks i Andrej su bili van sebe. Aleks je uporno pokušavao saznati informacije. Nije se micao od vrata. Kad su nam se pogledi susreli, osjetila sam hladnoću. Gledao me prazno, kao da me ne poznaje.
Sada nije bilo vrijeme za moje jadi. Sjela sam kraj Nelly i zagrlila je. Neprestano je jecala. Sva ta tužna lica izazivala su bol u meni, ali ništa nije bilo tako srceparajuće kao kad sam pogledala u Sebastiana.
Čučao je oslonjen na zid i čupao si kosu. Prebacivao si je sve, krivio sebe za to što se desilo Tari. Nikome nije dozvoljavao blizu sebe.
Znam da ona to može... Ona je jaka, hrabra... Preživjeti će zbog njega, zbog svoje dječice... Mora...
Molila sam se u sebi i nisam ni čula da je doktor izašao iz sale.
Vidjela sam samo Sebastiana koji pada na koljena, suze koje mu teku niz lice i znala sam... Ljubav koju oni imaju, samo se može poželjeti. Ovog bi trenutka dao svoj život za njen.
Iako sam ja to željela, Nelly je bila ta koja je snažno zagrlila Sebastiana. Ja sam pogledom potražila Aleksandra. Nije gledao u brata, ni u Tarine roditelje.
Gledao je u mene. I tada mu je jedna mala suza kliznula niz lice.
Znala sam u tom trenutku da sam nepovratno zaljubljena...