"Volim te Harry" Smijesim se i u isto vrijeme topim.Harry mi u moju pustenu i ravnu kosu stavlja jedan mali cvjetic.Njegove oci su svjetle,posebne.Te iskre koje svako nalo svjetlucaju kao zizice se stapaju sa mojima.Postaju jedno.Sklapaju se.
"I ja tebe" Svoju ruku stavi na moj desni obraz,a zatim sasvim njezno me poljubi.Njegove usne su pazljive,meke i 'ukusne'.Kroz poljubac se smjesimo,dok ja njemu kroz kovrdze prolazim rukama a on mi obgrljava bijelu haljinicu koja je do koljena.
Sve okolo nas je zeleno.Cista polja i zelena drveca.Kao u raju.Cvijece i veseli leptiri,ptice koje cvrkutaju,sve je prelijepo i sareno.Jedan zalutali leptir je zastao na mojoj kosi,a zatim pobjegao negdje u daljinu.Trcim za njim,i kao da me leptir hipnotizira da idem sve dublje i dublje za njim.Kada shvatim da leptira nema i da ga necu naci,cijelu me ohladi moja crna haljina.Ustvari,moj pogled je postao uplasen,bolan,kada je vidio crnu sumu i uvehlo cvijece.Sve sto je bilo lijepo,nema ga.
Trcim nanazad pribojavajuci se za svoj zivot.Jednom sam pala u zaletu,ali sam sabrala snage da nastavim.Bojim se i tresem od straha.Dozivam Harry,a kada poslje ne dobijem odgovor,shvatim da placem i da mi se suze nakupljaju sve vise.Vristim na cijeli glas vrteci se u skroz nepoznatoj sumi.Vristim,dozivam njega.
"Harry!" Jos jace viknem kada moje srce pocinje da tuce kao da se s nekim trka.Harry glavom i bradom,lezi u lokvi krvi padnut na zemlji.Oci su mu zatvorene,ne gledaju mene,nit ispustaju iskrice.Njegove zelene oci sada ne vide nista,a njegovo srce ne kuca vise za mene.
"Harry!" Ustanem sva u znoju oblivena a pokraj mog kreveta sjedi Harry koji me drzi za ruku.Zabrinuto me gleda.Njegove zelene oci me gledaju.
"Sta ti je,sto si zvala moje ime?" Upita me
"Ah,samo sam lose sanjala" Nasmijem se i ugriznem za usnicu.Stvarno ne bih voljela da Harry sazna da sam sanjala kako ljubim njegove usne.
Obrisala sam znoj sa cela,a imalo ga dosta puno,a zatim sam nekako pokusavala da smanjim prebrz rad srca i disanja.Ruke su mi se tresle i bile su mi skroz hladne.Izgleda sam se uzivila pravo u ovaj san...
"Jesam li te ja branio od cudovista pa si zato dozivala moje ime?" Preokrenem ocima i prasnem u smijeh.Nema on pojma sta sam ja sve sanjala...
"Ne" Odgovaram dok negativno mrdam glavu lijevo-desno.
"Onda sam ja bio cudoviste"
"Hahaha,ne" On uginje ramenima dok se gleda u telefonu i popravlja kosu.Tek sam sada postala svjesna da sam u Harryevom krevetu i Harryevoj sobi.I tako mi se navrate sjecanja od jucer.Bolna sjecanja.
"I,sta je za dorucak" Protrljam oci i ustajem s kreveta.Dok sanjivo jos uvjek stojim na pragu od vrata i pitam ga,on je sav energican i nasmijan.Sta li mu je...?
"Sendvic i koka kola" Preokrenem ocima jer otkako sam s Harryem stalno jedem nezdravu i brzu hranu.Nece mi biti cudno ako se udebljam.
Hodam ka mojoj sobi a zatim vidim na kuhinjskom pultu dva sendvica i koka kole.Nasmijem se blesavo i upadnem u svoju sobu.Tamo nadem neke lezerne crne helanke i bijelu majcu.Danasnji stil lici s tipicnim Harryrvim.
U kupatilu se nabrzinu umijem i operem zube,te se tamo i obucem i ocesljam.Smeta mi duga kosa pa je zato i skupim u neurednu pundzu.
Odem do kuhinje gdje i popijem casu vode a zatim dozovem Harrya da doruckujemo.
"Kako si spavala?" Dok jos nisam zagrizla ni komad sendvica,Harry ga vec pola i pojeo.Stvarno jede brzo.
"Fino" Slegnem ramenima i slazem.Lazem jer nisam spavala dobro,jer sam cijelu noc provela placuci i razmisljajuci,sve dok me glava nije zaboljela te sam ujutru vec nekako i zaspala.
"Amm..znas one pakete koje si imala po stanu?" Kimam glavom i obradujem pitanje u mojoj glavi.Stvarno,gdje su one moje kutije po stanu?Znam da ih jos nisam raspakovala.
"Pa,ja sam stavio sve na mjesto,dok si ti naravno spavala" Zahvaljujem mu i pihnem koka kole.
"Imas seksi gacice..a tek grudnjak" Njegov osmjeh mi govori sve.Njegov pervezni osmjeh koji se pojavio na samu pomislu tih mojih gacica i grudnjaka.Njegove zelene oci koje svakim momentom postaju svijelije i odisu pozudom.Zar je Harry oduvjek ovakav?Ne zelim da se vrati onaj stari,a izgleda da je na tom putu!
"Harry!" Saberem svu snagu koju imam i uozbiljim facu.Zapravo mozda sad izgledam kao neki serijski ubica koji je ozbiljan i koji povisi ton a njegov neprijatelj se grcne kada cuje taj glas.Da,bas smo u takvoj situaciji!
Do samo sekundu Harryevo lice bilo je nasmijano i jako vedro,sta vise 'gladno',a sada je zbunjeno i ozbiljno.Zuri u moje lice kao da je vrijeme stalo,nit jede nit pije,nit progutava nit zvace.Mozda se samo salio,shvatam ga,to je on,takav je,ali zar je morao da kopa moje stvari i da razgledava moje privatnosti..!Zar je morao sve da srusi?
"Kako si mogao dirati moje stvari!?Moje privatne stvari bez mojeg znanja?!Pa ko ti je samo dao pravo za to?!" Jos vise me iznervira njegov gest bacanja sendvica nervozno u tanjir i psovanje nesto sto ne razumijem.Zatim ustaje i preokrece oci ali i ja ne popustam,isto kao i on,bacam nedovrseni sendvic grubo u tanjir i nastavljam da vicem na njega naglo ustajuci sa stolice.
"Harry,ne preokreci te tvoje oci!Ne bjezi od problema!Harry!" Naglo ga hvatam za ramena i okrecem bijesnog i pocrvenjelog Harrya.
"Zasto ti to pretstavlja problem!?Nisam nista lose uradio,sve djevojke vole 'to'!?" Jos vise me isprovocira i natjera me da stavim ruku na celo i da se vrtim po stanu pitajuci se sta sam to ovoliko pogrijesila da dozivim sve ovo!
"Koje djevojke vole 'to'?!Sta je Harry,'to'?Jesam li ja kao te tvoje druge djevojke!?Harry,ja i ti nismo nista,ok!?Mi smo samo cimeri,to jest,ti si moj cimer!Ne pomisljaj na nesto vece,na nesto nemoguce!"
"Aha,sad sam ja tvoj cimer...!Hoces da kazes da ja ovisim o tebi!Lupetas i samo zamisljas ono sto ja mogu da ti uradim!Mozda bas i hoces jer toliko spominjes!Ali ne zaboravi,ja ne ovisim od nikog,pa ni od tebe,jebe mi se..imam svoju vilu!Ovo je samo....!" I odjednom Harryev glas koji je kao vristao i piskao umukne.Moje oci koje su bile zatvorene jer nisu mogle da podnesu sve ove Harryeve i besmislene rijeci i zamisle,sada su otvorene sirom i ne mogu da se iznacudu sta su sve cule i vidjele.
"Sta je ovo?!Ha!Sta je ovo,sta!?" Udaram ga snazno rukama gdje stignem,vristim i mozda po koju suzu pustim.Ali neka,kad je pocelo nek zavrsi!
"Ma jebe mi se!" Obuhvati obadvije moje ruke cvrstim stezanjem i baci me u cosak zida.Da,gurnuo me!Poput posljednjeg smeca,gurnuo me...
Nije ga bilo briga da li me zaboljelo kada sam pala,vec je samo uzeo jaknu i nestao mumljajuci sebi u bradu.Nije me pogledao,pa makar to bio i jedan hladan pogled.Nije mi se izvinio..otisao je!
Onda sam se glasno nasmijala jer sam se sjetila njegove ocigledne glume kada je provodio sa mnom dane u stanu.
/////F L A S H B A C K/////
"Sad ce da je poljubi" Harry umire od smijeha.Od kako je donio televiziju u mojoj sobi,nije izlazio iz nje.Prosla su tri dana od onog smotanog dogadaja i od kako ja ne idem na fakultet.Prosla su tri dana da ja ne izlazim iz kreveta.Ne svojevoljno,naravno!
Uskoro ce ponoc,a oko mog kreveta se nalaze kutije od pica i prazne limenke koka kola.U hausu smo,no i dalje sjedimo jedno pored drugog i umiremo od smijeha dok gledamo horor.
Da,umiremo od smijeha gledajuci horor.Nisam znala da je i Harry kao i ja.Imamo tih nekih zajednickih stvari koje volimo,a jedna od tih je smijanje na hororu.Mislim,pa i vi bi ste se smijali kad bi gledali neko vjencanje tamo,i kada mladozenja krene poljubiti mladenku,ona mu zabije viljusku u vrat!I onda svi shvataju da je mladenka mentalno poremecena i opsjednuta svime i svacime...
No,umjesto u film,najvise gledam u Harrya.Cijelo vrijeme se smijesi,i otkriva te njegove rupice na obrazu.U ova tri dana ni u najmanjem trenutku nisam osjetila njegovu sarkastiku ili bezobrazne rijeci.Prije dva dana je donio svoje stvari,i vec se pokazao kao dobar kuhar.Louis je dolazio cesto,ispitivao me kako se osjecam i ponekad bi satima pricao o tome kako se moze desiti da mozak razvije nesto skoro realno dok tijelo spava.I neznam,koliko god vise on pricao,toliko sam ja vise vjerovala da je to stvarnost.Onaj dan,bio je stvarnost..
Kylu nisam nikako vidala,a i Harry me nije pustao iz stana,tacnije iz kreveta.Nisam cesljala kosu i nisam se kupala.I moram priznati da mi je godilo to sve,ta Harryeva paznja iako mi je stranac,dvadeset i cetiri sata mi nudi hranu i prica zabavne viceve,a onda se slucajno popiskim malo i otrcim u kupatilo i povratim toliku silnu hranu,pa se popisam ko covjek.
Ovih dana,iako su samo tri,zaboravila sam na obaveze,ko sam i sta sam,i Harry je bio tu za mene.
///END OF FLASHBACK///
Jedna suza koja je ocigledno prihvatila poraz otkotrlja se niz moje lice.Moja ruka nesvjesno sama pode ka licu,te ga tako i pokrijem.Neka ga niko ne gleda,neka niko ne zna za mene,neka niko ne brine...Neka me sama,najbolje je tako...
I evo mene sad,u onom istom cosku u kojem sam sjedela sama i jucer kada je mama otisla,sama i usamljena...Samo sto sada nece doci Harry da me uzme u krilo i da me ususka kao da sam beba.Nece biti Harrya da me nasmije,nece ga biti...jer sam ga ja otjerala od sebe...
///FLASHBACK///
Otvaram vrata mojeg stana i zapuhne me dim cigareta.O,ne!Prekrivam usta rukavom i pocinjem da kasljem.Ne mogu da podnesem taj dim cigareta,jer kad sam bila mala zamalo sam se ugusila od silnog dima cigara.U mojoj porodici pusili su mama i tata,a ponekad i baba,i meni je to smetalo,pa su zbog mene i prekinuli pusenje.
Sta vise,zabranili su i gostima da ikada vise puse u nasoj kuci,jer se moje gusenje upravo dogodilo kada smo imali masu gostiju.
Vidim opustenog Harrya na sofi kako mirno fucka dim po dim,a ja brzinski protrcim pored njega i momentalno otvaram prozore i udisem cistog zraka.
"Sta ti je?" Nervozno me upita dok me gleda ludackim pogledom i dira me za ramena,u namjeri da me okrene.Ali kako je on prisao k meni i donio cigaretu zajedno sa njim,moje gusenje se pogorsalo.Valjda je shvatio o cemu se radi i na brzinu je bacio cigaru kroz prozor.Olaksalo mi je tek nakon par minuta kada se stan skroz ocistio odvratnog dima.
"Nisam znao da si alergicna na cigare" Rekao mi je dok sam pila neki vocni sok iz frizidera i smirivala disanje.Lezerno je sjedio na sofi a njegov zeleni pogled je bio upucen meni.
"Nisi ni mogao znati..Ti si mi samo cimer kojeg poznajem jedva dva dana,tako da..." Nisam nastavila recenicu jer nisam ni znala sta da kazem.Ne zelim sa ostvarujem nikakvu komunikaciju s njim,pa zato sam i ovoliko hladna prema njemu.
"Tako da sto?" Upitao me dok je sada prelistavao kanale na televiziji,a ja sam popila jos jedan gutljaj soka pripremajuci u glavi moj govor kojeg su sada uputiti njemu.
"Vidi,Harry" Skoro da vicem na njega i njegovo ime ostro izgovorim.Time ga natjeram da se okrene prema meni sav zbunjen.
"Ne znam tvoje namjere,ali nemoj na nista da se nadas ili o necemu nemogucem da mastas.Takoder ne znam zasto si se doselio ovdje,da mi budes cimer a ispred nosa imas veliku viletinu!Ako si samo nesto umislio sa mnom.." Vikala sam na njega i ustala sam na noge.Uperila sam prst ka njemu i prijetila sam mu rijecima.
"Anna,smiri se" Oh,kako mrzim kada mi izgovori to moje ime..Zasto me ljudi provociraju sa tim?
"Ann" Izgovorim u naletu bijesa,a on budala ne razumije vec spoji obadvije obrve u slovu 'V'.Preokrenem ocima i pojasnim kako mrzim da me zovu Anna i da je ljepse Ann.
Kimne poslusno i sada ja slusam njegov poviseni ton.Objasnjivao mi je kao da mu treba mira od njegove porodice i svoje kuce,te me zato natjerao da ga prihvatim kao svoga cimera,i namjerno jer sam stranac jer se tako nece morati meni ispravdavati.No kaze,da se vec pokajao i da ovdje nema mira.
Ipak,kada bolje promislim,i ja sam ovdje dosla jer mi je trebalo mira od svoje porodice,a ja taj mir uskracujem Harryu.Mozda nije onakav kakav sam ga zamislila.Mozda je u krivu lose drustvo.Mozda...
"Izvini" Pognula sam glavu jer se stidim sto sam ga osudila na osnovi prvog pogleda.To je kao kad sudis knjigu po koricama,a ustvari ne znas njenu pricu i razlog njena postojanja.Ne znas nista o njoj,a sudis je po njenom nadvoresnjem izgledu.
"Izvinjavas mi se tacno za sta?" Tihim glasom me upitao,a ja sam se molila u sebi da se razdere na mene,pa da mogu bez stida da ga pogledam u oci i natraskam mu sve i svasta,ali to se ne desava jer je Harry vidno smiren.
"Jer sam se osudila,a ustvari nisam znala nista u vezi s tobom,i bojala sam se tebe zbog nicega,i mislila sam da si ti los momak i da ces mi uciniti nesto,i sve te misli su mi zamazale oci.Tebi je samo trebao mir,a ja sam se ukazala kao prva prilika i naravno,ti si je uhvatio" Izgovaram sve sto mi je na srcu,ali kada god zavrsim sa pricanjem,imam osjecaj da sam trebala jos nesto da dodam,i da nesto zaboravljam.
"No,jos uvjek nisam zaboravila kako si koristio Louisovu sestru da me namamis,i da,da ti nije palo na pamet da je dovodis ovdje" Da,moj cudni osjecaj je nestao,znaci trebala sam jos samo ovo da dodam.
"Hah,ona mi je pomogla da te upecam,ni za sta drugo mi ne treba" Da me upeca? Podizem obrvu a on mahne rukom,i ja se sjetim da ga to iritira.
"Tako se kaze,nemoj odmah nesto pomisliti" Glasno se nasmijem i mahajuci rukama slucajno bacim casu i sok se pomijesa na podu zajedno sa staklenim zrncima.
Moj smijeh umukne i brzo se nespretno saginjem da pokupim taj nered na podu.Sakupljajuci zrna stakla osjetila sam neciju ruku na mojoj.Znam da je Harryeva jer ocito u stanu nemamo nikog drugog.Neki cudni trnci su me natjerali da se stresem sva,ali to nisam pokazala pred njim,no bila sam vidno nervozna da mi se cinilo da cu se uskoro oznojiti.
Osjetila sam kako moje tijelo mijenja temperaturu,bukvalno,i postalo mi je jako,jako vruce.Nisam mogla da izdrzim taj nas neki kontakt koza na kozu,pa sam pokupila svo staklo u mojoj blizini,i praveci hladan izraz lica,bacila sam staklo u kantu.
Harry je ostao hladan,i on isto kao ja,vidno zbunjen,samo sto ja to nisam pokazivala,vec sam mu samo zazeljela laku noc i ostavivsi njega u dnevnoj,otisla u svoju sobu.
///END OF FLASHBACK///
Nesto najgore su stvari na koje mozes samo da se sjecas,jer znas da ih vise nece nikada ni biti.Obrisem lokvu suza oko mojih ociju i sto put se pokajem zasto sam se zbog gluposti posvadala s njim.Ustajem,lagano jer mi koljena klecaju,slaba sam i nemocna.Prvo sto uradim je da utamnim cijeli stan.Bas kao i jucer,bez trunke sunca.
Sada je sve potpuno,crno!
Uzimam mobitel u ruke i vrtim mamin broj.
"Halo,Anna!" Znam da trenutno blista od srece sto sam je nazvala,ali trebao mi je njen glas.Ipak,mama je to.Niko je ne moze zamijeniti iako te ona i najvise naljuti.Znam da sada place i da zeli sve da mi objasni,znam...
"Mama" Izmucam slomljenim glasom i bog mi je dao barem toliko snage.Otkotrljam se niz zid,opet onaj prokleti cosak.Placem,ispustam glasne jecaje i je pricam nista.Telefon je pao negdje na podu,nisam iskljucila.Neka mama cuje,neka zna da nisam dobro.Nek me spasi...jer ako nece ona,nece niko...
A.N.
Problem je rijesennn...Objavila sam trinaesto poglavlje ponovo,jer je onaj stari bio ucitan i objavljen do pola iako sam ja pisala nesto sasvom drugacije i duze.Pa sam zato bila primorana da ga obrisem i napravim novi.😁
Ja se jako izvinjavam,mislim da je to recenica koju obicno svi mi pisemo kada ne objavljujemo dug period novi 'chapter'.Tako je i samnom...Znali ste za moj problem sa wattpadom,i jedva sam se nekako snasla.
Ali bitno je da sam tu sada sa novim poglavljem,zar ne?
Pa,recite mi sta mislite,znate da me to zanima ☺☺
P.S.Kopiju chaptera sam pronasla kod drugarice na telefonu koja je kopirala tekst jer joj je bio zanimljiv.😁😁