Cimer |h.s| Fanfiction

Trece poglavlje

Ako zelite mozete da ostavite usputne,voljela bi da ih procitam.

*Treci dan fakukteta/realnost/*

Alarm zvoni kao navijen!Mislim,alarm je navijen,sto znaci da ja moram da ustanem i da se spremam za fakultet!

Vec je sedam sati,a moja predavanja pocinju u osam,tako da imam jedan sat da se spremim i odem do fakulteta.Nisam ta osoba koja voli da se sreduje nesto previse ili da panici sta ce danas obuci.

Zato jednostavno ustajem i odem do ormara gdje izvlacim svjetloplave farmerice i tamnoplavi dzemper.Navlacim bijele kratke carape i odem to kupatila.Imam jos pedeset minuta.Uzimam cetkicu za zube u ruke te stavljam pastu koju nakon vec minute trljam na zube.Nakon sto sam oprala zube lijepo sam isprala usta i preuzela cetku za kosu.Pazljivo sam se iscesljala,i ovoga puta sam pustila kosu da pada.Odsetala sam se do sobe gdje sam do maloprije spavala i iz jedne kartonske kutije sam uspjela pronaci moj omisljeni parfem i dezedorans.

Kada sam napokon bila spremna nanijela sam malo maskare i crvenog labela.Uzela sam torbu u koju sam stavila sveskicu i penkalo i na kraju obukla bijele patike.

Zakljucala sam stan i shvatila da imam jos tacno dvadeset i pet minuta.Mislim da necu uspjeti stici na fakultet te se malo zabrzavam i brzo stisnem dugme na lift.Ulazim u prazan lift i stiskam dugme za prizemlje.Lift se zaustavlja na cetvrtom spratu i vidim kako vec ljudi ulaze,a medu njima je i Louis.Da,zaboravila sam da i on ide na fakultet kao i ja...Stavise,zaboravila sam na njega opsto.

"Pa nova,izgleda da lijepo mirises" Pohvalio je moj parfem dok smo se vozili ka prizemlju.Ne mogu reci da mi je ugodno kad mi je pohvalio parfem jer nije!Jebeno nije!Osjecam kako se znojim jer je Louis u mojoj blizini kao i ostali muskarci koje ne poznajem.

Kimnem glavom nervozno a Louis momentalno zasuti.Osjetim se lakse kada se vrata lifta otvore i kada mi izademo napolje.Bolje je ovako nego onako stisnuti u liftu!

"Imas li prijevoz?" Pita me on,a ja se mislim sta da kazem.Stvarno bi mi trebao sada prijevoz jer je ocigledno da cu zakasniti ako idem pjesice,ali neznam,ipak Louisa znam jedva dva dana,a vec mi nudi prijevoz...mislim nije kao da jucer nisam prihvatila.

"Ma sta ja to pricam!?Naravno da nemas prijevoz,hajde,hajde upadaj!" Doslovno me gurao u njegovim kolima,a ja sam se samo nervozno nasmijala.U autu do fakukteta smo sutjeli jer je Louis bio zabavljen kimanjem glavom zbog neke pjesme na radiju,a ja nisam znala kako da zapocnem razgovor,bilo mi je itekako loso,i bila sam jako nervozna.

"Izgleda da smo stigli" Rekao je on iako sam ja to vec primjetila.Opet je koristio 'izgleda' pri cemu sam se iskreno nasmijala.Nece nikada prestati tako pricati,sigurna sam!

"Sta se smijes?" Pitao me znatizeljno.

"Nikada neces prestati,zar ne?" Nasmijala sam se blesavo,a on je shvatio o cemu pricam pa se nasmijao jako podizuci glavu ka nebu.

Jako je zabavan,i mogu slobodno biti ponosna na sebe sto imam ovakvog prijatelja.

"Nevjerovatna si,bio sam u krivu.Ti si jako zabavna djevojka" Govorio mi je nakon sto smo izasli iz kola i sada vec idemo ka falultetu.Primjetila sam neke djevojke kako me gadaju zmijskim pogledom i salju otrove na sve strane.