Jutros Harry nije htio da ide na fakultet.Kako kaze,boljela ga glava.Ja sam se spremila pola sata prije osam,i izasla u zurbi napolje.Znam da cu sresti Louisa u liftu,tako je bilo i prosljeg puta,tacnije,jucer.Moram da porazgovaram sa njime o onome jucer.O njegovoj sestri,mora da zna,a i ja moram da znam da li je znao za taj plan,i da li je zato pobjegao od mene onako,glavom bez obzira.
Lift je prazan,i ja stiscem prizemlje.Za nekoliko sekudni lift se zaustavlja na trecem spratu.Nema nikoga.Ispustim dah iznervirano,a kada se liftova vrata zatvore,zacujem neciju psovku.To mora da je Louis!
Lift se zaustavi na prizemlju a kad izadem sacekam par sekudmi da se lift opet vrati gore pa da se spusti dolje.I bila sam u pravu,Louis je izasao iz lifta.Nosi tamno plavu majcu kratkih rukava bez natpisa na njoj,i dolje tamnoplave prilijepljene farmerice,a na nogama nosi bijele patike.Prilazim mu,a kada me on primjeti,pokloni mi osmjeh.I ja njemu uzvratim osmjeh i pozelim mu dobro jutro.Ne zelim odmah da ga obasipam pitanjima vezanim za njegovu sestru,ako mu uopste i jeste sestra.
On me upita za prijevoz,a ja prihvatam jer nemam drugog nacina da pricamo,nasamo.Ulazim u njegova kola,ona ista koja sam sinoc ostavila kod Harrya,ispred vile.Ukljucujemo se u saobracaj,i nemam pojma kako da pocnem razgovor.
"Nesto te muci?" Hvala nebesima pa me upitao nesto prvi,jer bi moj planirani razgovor propao,samo zbog toga sto ja ne bi znala kako da pocnem.
"Ustvari da...imam nekoliko,pa,pitanja za tebe" Mojim nesigurnim odgovorom natjerala sam njega da napravi namrstenu u upitnu facu.Uzdahnem duboko i krenem od osnove maseg razgovora.
"Louis,imas li ti sestru?" Automobil se naglo zaustavlja i time proizvede buku.Iza nas ljudi sviraju,ali Louis nema izgleda namjeru da pomjeri ili pokrene automobil.Za trenutak se uplasim a onda se ustipnem za donju usnu,i zbog njegovih ociju iz kojih sijeva bijes i ljutnja,pozalim za ovo sto sam upitala.
"Vidi,izvini,nisam mislila da ces ovako reagirati,stvarno,stvarno izvini" Izvinjavam se i moje tijelo se vec znoji.Jako mi je zao,iskreno.Zanemaruje sve svirene iza nas i naslanja glavu na volan od auta,suti i ne progovara.
"Ne moras se izvinjavati,prije ili kasnjie znao sam da ces doznati za nju" Slomljenim glasom mi izgovara.Znaci sestra mu je,a njegova bol i tuga u tim rijecima mi daju do znanja da nemaju bas veliki zajednicki jezik.Zapravo,povrijeden je od necega,da se osjetiti.
"Danas ne idemo na fakuktet,idemo do najblizeg kafea,tamo cemo pricati" Kimnula sam glavom u znaku da prihvatam ovaj njegov prijedlog.Danas nema fakukteta znaci,i jedva cekam da cujem tu istinu koju ce mi Louis obrazloziti.Dok se vozimo,kako Louis kaze do najblizeg kafea,razmisljam o tome zasto bi se jedan odnos brata i sestre ovako odlikovao.Pa Louis na spomen toga da ima sestru burno reaguje,da cak i na sred autoputa zastaje.Mogao nas neko slupati od pozadi!
"Evo nas" Obrise sve moje misli tom recenicom da smo stigli.Dok izlazim iz auta bacam poglede po kafeu.Bila sam u ovaj kafe kad sam pisala oglas za cimerku,a i sada sam tu.
"Da" Kaze Louis dok sjedamo na jedno od stolova pored prozora.Danas nema puno ljudi,a onog dana kad sam pisala oglas,imalo je par momaka koji su se opijali.Gledala sam ih tek krajickom oka ali im nisam premnogo zadavala paznje.
"Pa,hoces li nesto naruciti ili?" Nervozno me upita,a ja pristojnoj konobarici narucim jednu mineralnu vodu,a trenutak kasnije isto to naruci i Louis.
JE LEEST
Cimer |h.s| Fanfiction
FanfictieFakultet je nesto najvaznije,prvo mjesto u njenom zivotu.Uskoro ce nagovoriti roditelje da joj dopuste da u svoj stan ne zivi sama,te vec sljedeceg dana objesi ceduljicu u potrazi za cimerkom. No,kada u zivotu Anne Hilton,zazvone njena vrata,i kada...
