Cimer |h.s| Fanfiction

Petnaesto poglavlje

Kako to izgleda kada izgubis nesto sto nikada nisi ni imao?

Vjerovatno bolno i nemocno.Kako to izgleda kada iz tvojeg zivota ode jedina dobra i normalna osoba?

Kako to izgleda moj dan bez Anne?Ili koliko je vec proslo..dva mjeseca?Neznam..Jedino sto moj mozak zna je da sam punih dva mjeseca lumpovao naokolo bez nje...

Jebeni dogovor sam prekrsio...A kako?Pa sigurno znate,pojebao sam se s Kylom..Moralo se nekako zavrsiti..

Mozda nisam zaljubljen,ali mi znaci...Mozda je ne volim,ali mi fali...Za ovako jebeno kratko vrijeme,pa fali mi dosta..Navikao sam na nju i njene izbace od jednom.

Nije se pojavljivala na fakultetu.Niti se vracala ikada vise u stanu.Sve njene stvari su ostale tamo,i to je jedino sto imam od nje trenutno.

I danas je dan.Dan kada sam odlucio vratiti Ann u svoj stan,jer imamo jos jedan mjesec zajednickog dogovora.I potrudit cu se da za tih mjesec dana Anna bude zadovoljna od mene.

Anna Hilton's P.O.W

Vratila sam se nazad kod mame.Te noci koju ni ne zelim pamtiti,mama me pokupila iz stana i vratila kuci.Toliko sam cekala da se 'on' vrati,ali nije.Vjerovatno nije ni mislio na mene.

Proslo je dva mjeseca,tako sporo.I svakog dana,blijedela je slika da ce Harry ustvari doci njegovim autom i da ce me uzeti nazad u stan.Jer najmanje sto mogu je da se oprostim od njega na normalan nacin.

Mozda ne treba da zelim ovo,ali zelim da mu ispljunem sve u lice.Da mu kazem koliko je zapravo licemjeran i sebican.Da ga potsjetim da sam ja ta s kojom se smijao iskreno.I da saznam istinu koja mi jako dugo kopa misli.

Vremenom,shvatila sam i maminu stranu price kao i tatinu.Jasno se vidi da nema ljubavi kao prije.I samo sam pustila da te stvari idu svojim tijekom.Mama i tata su mi zahvalni sto nisam pravila vise problema i sto nisam zastala na njihovom daljem putu.

Zato,danas stojim pred velikim ogledalom i popravljam svoju svecanu haljinu.Danas mi se majka udaje,za muskarca koji je dobio najbolje pohvale od njene strane.I,za muskarca koji je godinu dana mladi od nje.

Ne mogu reci da nisam tuzna,jer jesam.Ne znam kako cu podnijeti da vidim mamu kako prihvata brak s drugim covjekom,a da to nije moj otac.Ali,Nick je stvarno dobar covjek.Uvjek je spreman za salu i vedrog je duha,stalno zraci pozitivnom energijom.

Kada sam stavila vrlo tanki sloj sminke i napravila frizuru,odlucila sam da posjetim buducu mladenku.Kucala sam na njena vrata,a lada mi je ona odobrila ulazak,srce mi je zastalo od njene ljepote.Sminka radi cudo,napravila je moju majku jos mladom i ljepsom.Vjencanica joj je savrseno stoji,kao da je krojena za nju.Ravna je i duga,a njena crna kosa je bila svezana u elegantnu pundzu.

Zagrlila sam je jako i moram da priznam da su mi se oci napunile suzama.Ali sam ih otjerala brzo,ne zelim da je rastuzim.

"Duso,izgledas prekrasno" Stavila je obje ruke na moja ramena i odmjeravala me kao da se ja udajem a ne ona.

"No,ti izgledas bolje..Nick je sretan sto ce dobiti ovako savrsenu zenu" Laskam joj,a na sami pomen Nickovog imena,oci joj zaiskre.

"Bas me znas ubosti rijecima" Ogroman kez je prisutan na njenom licu kao i na mom.Smijale smo se raznim budalastinama dok sam joj ja popravljala frizuru i dodavala nesto sminke.

I dosao je taj trenutak,kada mama vise nece pripadati tati nikada vise.I osjecam se pomalo razocarano,jer sam mislila da ce se stvari vratiti  na staro.Pomisljala sam cak i da ce se pomirito i da je ljubav prema Nicku prolazna,ali nije.Nije jer nas je dovela do ove tacke.

Sve se odvilo brzo.Do oltara sam mamu ja vodila,a na oltaru je predala Nicku.Mogla sam osjetiti napetost u Nickovom pogledu,on jedva ceka da se oni dvoje vjencaju.Kod moje mame,to je bilo preveliko uzbudenje i prevelik kez na licu.Cak mi je i sapnula da ce joj srce iskociti od ljubavi prema Nicku.Ponasaju se kao tinejdzeri.

Tata je sjedio odmah pokraj mene,i ozbiljno posmatrao situaciju.Nije bio sretan sto se ovaj dan uopce dogodio,jer jos uvjek gaji male osjecaje prema mami.Ali dosao je ovdje da se uvjeri da je zaista kraj s njima,i da odavde pocinje njegov samalacki zivot.Iako nije pokazivao nijednu emociju na licu,tacno sam znala kako se osjeca.

Svi smo pljeskali zadovoljno i uzvudeno zestokom i jako emocijonalnom poljupcu koi se odvijao pred nas.Mama je zvanicno postala Nickova zena,a Nic je zvanicno postao moj ocuh.

I tad,nisam znala sta me spopalo.Kao da je struja obuhvatila cijelo moje tijelo.Najezila sam se od tog silnog iznenadenja i zelenog pogleda koji je probudio zmarce u meni.Grom je pogodio moj uzburkani mozak.

Stojao je u zadnjem redu,obucen u crno svecano odijelo i posmatrao mene kao da me odmjerava.Bio je ozbiljan,ali kada su se nasli pogledi sastali,lice mu je smeksalo.

Ni sama ne znam kako se osjecam.Tijelo mi se trese a krv kljuca.Mozak mi je blokirao da ne znam sta da kazem.Jednom rjecju sam se uspanicila i uzbudila.Dosao je,ali kasno.

Ustao je poslje nekoliko sekundi,i bilo je vec kasno da se okrenem i pobjegnem jer je njegovo visoko tijelo doslo do mene,i tad sam cula  jedan saptaj na moje uho od kojeg sam se najezila.

"Moramo da razgovaramo!"