Trinaesto poglavlje

142 12 0
                                    

"Volim te Harry"  Smijesim se i u isto vrijeme topim.Harry mi u moju pustenu i ravnu kosu stavlja jedan mali cvjetic.Njegove oci su svjetle,posebne.Te iskre koje svako nalo svjetlucaju kao zizice se stapaju sa mojima.Postaju jedno.Sklapaju se.

"I ja tebe" Svoju ruku stavi na moj desni obraz,a zatim sasvim njezno me poljubi.Njegove usne su pazljive,meke i 'ukusne'.Kroz poljubac se smjesimo,dok ja njemu kroz kovrdze prolazim rukama a on mi obgrljava bijelu haljinicu koja je do koljena.

Sve okolo nas je zeleno.Cista polja i zelena drveca.Kao u raju.Cvijece i veseli leptiri,ptice koje cvrkutaju,sve je prelijepo i sareno.Jedan zalutali leptir je zastao na mojoj kosi,a zatim pobjegao negdje u daljinu.Trcim za njim,i kao da me leptir hipnotizira da idem sve dublje i dublje za njim.Kada shvatim da leptira nema i da ga necu naci,cijelu me ohladi moja crna haljina.Ustvari,moj pogled je postao uplasen,bolan,kada je vidio crnu sumu i uvehlo cvijece.Sve sto je bilo lijepo,nema ga.

Trcim nanazad pribojavajuci se za svoj zivot.Jednom sam pala u zaletu,ali sam sabrala snage da nastavim.Bojim se i tresem od straha.Dozivam Harry,a kada poslje ne dobijem odgovor,shvatim da placem i da mi se suze nakupljaju sve vise.Vristim na cijeli glas vrteci se u skroz nepoznatoj sumi.Vristim,dozivam njega.

"Harry!" Jos jace viknem kada moje srce pocinje da tuce kao da se s nekim trka.Harry glavom i bradom,lezi u lokvi krvi padnut na zemlji.Oci su mu zatvorene,ne gledaju mene,nit ispustaju iskrice.Njegove zelene oci sada ne vide nista,a njegovo srce ne kuca vise za mene.

"Harry!" Ustanem sva u znoju oblivena a pokraj mog kreveta sjedi Harry koji me drzi za ruku.Zabrinuto me gleda.Njegove zelene oci me gledaju.

"Sta ti je,sto si zvala moje ime?" Upita me

"Ah,samo sam lose sanjala" Nasmijem se i ugriznem za usnicu.Stvarno ne bih voljela da Harry sazna da sam sanjala kako ljubim njegove usne.

Obrisala sam znoj sa cela,a imalo ga dosta puno,a zatim sam nekako pokusavala da smanjim prebrz rad srca i disanja.Ruke su mi se tresle i bile su mi skroz hladne.Izgleda sam se uzivila pravo u ovaj san...

"Jesam li te ja branio od cudovista pa si zato dozivala moje ime?" Preokrenem ocima i prasnem u smijeh.Nema on pojma sta sam ja sve sanjala...

"Ne" Odgovaram dok negativno mrdam glavu lijevo-desno.

"Onda sam ja bio cudoviste"

"Hahaha,ne"  On uginje ramenima dok se gleda u telefonu i popravlja kosu.Tek sam sada postala svjesna da sam u Harryevom krevetu i Harryevoj sobi.I tako mi se navrate sjecanja od jucer.Bolna sjecanja.

"I,sta je za dorucak"  Protrljam oci i ustajem s kreveta.Dok sanjivo jos uvjek stojim na pragu od vrata i pitam ga,on je sav energican i nasmijan.Sta li mu je...?

"Sendvic i koka kola" Preokrenem ocima jer otkako sam s Harryem stalno jedem nezdravu i brzu hranu.Nece mi biti cudno ako se udebljam.

Hodam ka mojoj sobi a zatim vidim na kuhinjskom pultu dva sendvica i koka kole.Nasmijem se blesavo i upadnem u svoju sobu.Tamo nadem neke lezerne crne helanke i bijelu majcu.Danasnji stil lici s tipicnim Harryrvim.

U kupatilu se nabrzinu umijem i operem zube,te se tamo i obucem i ocesljam.Smeta mi duga kosa pa je zato i skupim u neurednu pundzu.

Cimer |h.s| FanfictionWhere stories live. Discover now