Odlučila sam prošetati do svoga stana jer je moj auto misteriozno nestao sa parkinga za zaposlenike. Iako znam da nije bila prevelika misterija jer ga je Lando odvezao tko zna kuda. Mrzio je kada sam vozila svoj auto i iako sam ga i sama mrzila voziti nakon što mi je pukla guma, morala sam nekako doći na posao. Lando mi je dopustio da koristim jedan od njegovih auta, ali mi je bilo malo neugodno tako ga iskorištavati. Zato sam danas odlučila vratiti se s posla pješice. Bio je lijep dan nakon nekoliko dana kiše i odlučila sam to iskoristiti.
Zastala sam kao ukopana kada sam ugledala dva poznata muškarca kako žustro razgovaraju na ulici. Zbunjeno sam promatrala Edwarda te muškarca pokraj njega koji ga je uhvatio za majicu i unio mu se u lice. Edward je mirno promatrao Gideona dok mu je ovaj nešto govorio. Čekaj malo, njih dvojica se poznaju?
Nekoliko trenutaka sam zabezeknuto promatrala ta dva muškarca koji su se ponašali kao da su sami na ulici. Očito je da su ignorirali poglede ljudi upućene njima. I očito je da nisu imali pojma da ja stojim samo nekoliko metara dalje od njih.
Gideon je pustio Edwardovu majicu i ugledala sam žaljenje u Gideonovim očima. Govorio je nešto mome ocu koji je samo žustro odmahnuo glavom. Gideon ga je nešto molio, ali Edward ga nije htio slušati. Kako se njih dvoje poznaju? Odakle se poznaju? Bila sam zbunjena i posve iznenađena dok ih promatram kako razgovaraju. Razgovor se sada primirio jer je Edward počeo slušati ono što mu je Gideon govorio. A onda se Edward nasmiješio iako to nije bio onaj pravi osmijeh koji sam pamtila kada sam bila dijete. Ali osmijeh mi je bio poznat. Osmijeh koji bih vidjela svaki dan na licima svoga brata i sestre kao i na svome licu. A onda mi je sinulo. Muškarac koji je nešto govorio Edwardu je nosio isti osmijeh. Onaj dobro poznati callahanski osmijeh koji cijeli život imam. Kada sam upoznala Gideona prije nekoliko dana, znala sam da mi je taj njegov osmijeh bio zbog nekog razloga dosta poznat. A sada znam i zašto. Ali tko je točno bio Gideon Edwardu, meni, to je misterija koju sam željela odmah riješiti.
Polako samo krenula prema njima. Edward me je prvi ugledao pa se ukočio i ispravio je ramena. Gideon se zbunjeno okrenuo da vidi u što to Edward gleda pa je i sam učinio ono što je moj otac do malo prije napravio. Napravio je taj poznati pokret koji sam nekoliko puta vidjela na svome ocu. Nervozno se počešao iza vrata te mi se nesigurno nasmiješio.
„Tko si ti?", upitala sam Gideona. Bacio je pogled prema Edwardu koji ga je upozoravajuće pogledao. Razgovarala sam s ovim muškarcem danima i upoznavali smo se. Imao je hrpu pitanja za mene što me je u prvi tren iznenadilo, ali sam to na kraju prihvatila. A sada mi je sve skupa sumnjivo.
„Nemoj gledati njega, gledaj mene!", rekla sam mu ljutito. Gideonove sive oči su me pogledale. Kratko sam pogledala svoga oca te ponovno Gideona. Sada kada stoje jedan pokraj drugoga, nisam mogla negirati sličnost. Mogla sam vidjeti iste crte lica, isti nesiguran pogled i onaj osmijeh koji i sama nosim.
„Ja sam tvoj stric", rekao je tiho. U jedan trenutak mi se učinilo da ga nisam dobro čula pa sam trgnula svoju glavu prema Edwardu koji mi je nesigurno kimnuo glavom. Ustuknula sam korak i zagledala se u Gideona, u strica za kojega nisam niti znala da postoji. Koji vrag? Danima već razgovaramo o svemu i svačemu. Danima me ispituje hrpu glupih pitanja i nije mi htio reći tu malu činjenicu da mi je stric. Stric za kojega mi moj otac nikada nije rekao.
„Koji vrag?", upitala sam u nevjerici. Promatrala sam ljutito Edwarda koji je izgledao kao da želi pobjeći. Ali moj pogled ga je zalijepio za pod. Nesigurno je bacio pogled na svoga brata te ga vratio na mene.
„Gideon je tvoj stric. Otac ga je odveo od mene i mame kada smo bili klinci. Nismo se vidjeli godinama." Zatreptala sam jednom pa još jednom kao da bih treptanjem se mogla teleportirati u svoj stan i izbjeći njih dvojicu. Edward mi nikada nije pričao o svome djetinjstvu. Samo je jednom rekao da je otac napustio njega i njegovu majku što je slomilo srce njegove mame, ali to je sve što je rekao. Nikada nije spomenuo da je njegov otac odveo i brata. Nikada više nije spominjao svoju obitelj jer je uvijek govorio kako sada ima vlastitu obitelj za koju se brine. Obitelj koja je potpuno nestala i propala. A velikim dijelom je i on sam kriv zbog toga.
„Sve do prije šest godina kada smo se slučajno sreli na ulici", rekao je Gideon. Trgnula sam se i pogledala ih obojicu. „Tražio je pomoć od mene i ja sam mu uskočio pomoći."
„To je tako lijepo od tebe", rekla sam s dozom sarkazma. „Nikada nisi pričao o svome bratu!", rekla sam optužujuće. Gideon je povrijeđeno promatrao svoga brata. Očito je da je on stariji od moga oca i bio je povrijeđen što ga je Edward zaboravio spomenuti. Ili je moj otac jednostavno zaboravio na to da ima brata.
„Jer sam bio jebeno povrijeđen što sam izgubio svoga najboljeg prijatelja. A muškarac koji ga je odveo je bio jebeni seronja koji je slomio mojoj mami srce!" Edward je bio ljutit i mogla sam razumjeti njegovu ljutnju. Da netko naglo odvede blizance od mene i sama bih bila povrijeđena. Ali ja bih se borila. Znam da bih se borila što on nije mogao jer je bio dijete. Bio je dijete kada su odveli brata od njega i znala sam koliko to samo može boljeti.
„Imao sam pet godina kada su njih dvojica otišla."
„Otac je to učinio da kazni našu majku", rekao je Gideon tiho. Glas mu je bio obojan tugom zbog čega sam osjetila sažaljenje prema tom muškarcu. I nisam si mogla pomoći, žalila sam i svoga oca koji to nije zaslužio, ali jesam, žalila sam ga. Kao dječak je izgubio svoga brata. Kao dječak je izgubio svog najboljeg prijatelja i ostao je sasvim sam sa majkom kojoj je bilo slomljeno srce. Nije niti čudo što ga nije spominjao, ali mi smo bili njegova obitelj. Valjda smo mi morali znati nešto više o njegovoj prošlosti. Znam samo da mu je majka umrla kada je imao petnaest godina i od tada se brinuo sam za sebe. Upoznao je moju majku, zaljubio se i pronašao dobar posao te su se zaručili i vrlo brzo vjenčali. Edward je imao svoju obitelj koja je ubrzo bila uništena.
„Da li je moja mama znala?", upitala sam ga tiho. Nakašljala sam se. Bol mi je stisnula prsa kada je Edward kimnuo. Povrijeđeno sam izdahnula. Očito je da samo ja nisam znala da moj stric postoji.
„Znala je samo zato što me je jednu večer pronašla kako plačem. Bio je Gideonov rođendan i ja sam se jednostavno slomio. Nedostajao mi je moj brat. I onda sam joj sve rekao."
„A ja nisam zaslužila znati da imam strica?"
„Nisam ti mogao reći i to je bila moja odluka. Nisam znao gdje je Gideon svih ovih godina sve dok on nekako nije stupio u kontakt sa mnom."
„U početku sam mislio da je mrtav jer sam vidio spomen ploču poginulima u ratu i tamo je bilo i njegovo ime. Ali sam kasnije saznao da je živ pa sam unajmio privatnog istražitelja da ga pronađe. I jest, prije šest godina."
„A onda mi je on pomogao da se dovedem u red. Odveo me je na odvikavanje jer sam se želio srediti zbog svoje djece."
„Zbilja? Nisi li na to trebao misliti prije deset godina? Ili prije dvadeset?" Tužno mi se nasmiješio te je spustio svoju glavu na svoje cipele. Nervozno je lomio svoje prste baš kao što to i ja sama nekada znam raditi. Nevjerojatno je koliko smo nas dvoje samo slični. Možda sam ličila na njega, ali tu sva naša sličnost prestaje. Ja nikada ne bih ostavila svoje dijete samo u kući na milost i nemilost. Ja nikada ne bih prodala skoro sve što posjedujem samo da se napijem do besvijesti. I ja se nikada ne bih odrekla vlastite djece. Nekada davno je postojalo vrijeme kada sam svoga oca smatrala svojim junakom. Ali to vrijeme je pokopano u ruševinama naše stare kuće.
„Pogriješio sam, Nicola. I sam sam svjestan toga."
„Nekoliko godina prekrasno", rekla sam. Gideon je utješno stisnuo rame svoga brata što je unijelo nekakvu neobičnu toplinu u moje tijelo. Bilo mi je drago što je moj otac imao nekoga uz sebe. Nekoga tko je održavao njegovu glavu na površini. Bilo je očito da je Gideon volio svoga brata i želio mu je samo dobro. Ali ja nisam mogla pogledati tog muškarca bez da se sjetim svega kroz što sam prošla zbog njega. Svoju prošlost neću moći tako brzo zaboraviti ma koliko snažno se ja trudila.
„Zbog čega ste se svađali prije nego sam došla?"
„Htio sam i službeno upoznati svoje nećake i pozvati svoga brata sa sobom", rekao je Gideon. Bjesomučno sam odmahnula glavom.
„Ne dolazi u obzir. Ovaj muškarac se više nikada neće približiti blizancima!", rekla sam obrambeno. Ne nakon što sam tješila svog uzrujanog brata nakon što se ponovno pojavio na Emminoj utakmici. Srećom pa ga je i Lando vidio pa ga je otjerao. Edward se odrekao svoga prava na njih dvoje. Oni su bili samo moji i nitko ih nikada više neće ostaviti ili povrijediti.
„Razumijem te, ali Edward se promijenio, Nicola. Postao je drugi muškarac."
„I iskreno mi je žao zbog svega", rekao je Edward nježno. Odmahnula sam glavom. Ljutnja se u sekundi probudila. Promatrala sam Gideona dok sam ispaljivala jednu riječ za drugom.
„Postao je drugi muškarac? Dobro za njega, a gdje je taj muškarac bio onda kada sam se sama morala prehraniti? Gdje je taj muškarac bio onda kada je jedan muškarac ušao u moju sobu i htio me silovati? Gdje je taj muškarac bio kada sam svaku večer imala noćne more kada sam izgubila mamu u onom prokletom ratu? Gdje je bio dok sam pisala zadaću? Dok sam imala nekakvu blesavu predstavu u školi. Dok sam igrala nogomet. Gdje je bio onda? Opijao se i trijeznio se skoro svaku jebenu večer u pritvoru!", vikala sam. Duboko sam disala te sam snažno stisnula šake toliko da sam osjetila nokte kako mi se zabijaju u dlanove. Edward je posramljeno spustio glavu na pod. I trebao bi biti posramljen. I trebao mi se sramiti svih svojih postupaka. I trebao bi se sramiti što nije bio roditelj koji je meni trebao. Da, izgubili smo mamu na najbolniji način, ali to mu nije nikada dalo za pravo da se potpuno utopi u toj tuzi kao i u alkoholu. Čim je krenuo sa alkoholom, više nije ispuštao bocu iz svoje ruke. Od tada je sve krenulo na gore. Svake večeri sam se molila da se promijeni. Svake večeri sam mu govorila da bi mama bila razočarana, ali me on nije nikada htio slušati. Izgubio je posao, a potom je izgubio i mene. A ja sam izgubila jedini dom koji sam poznavala.
„Sve mi je rekao i vjeruj mi, ne opravdam to što je napravio. Ali tražio je drugu priliku u životu kada je zatražio pomoć. Mislio je da će ako ode na odvikavanje vratiti svoju djecu."
„Neće, Gideon. Neće vratiti svoju djecu!", rekla sam kroz zube. Gideon je izdahnuo. „A ti? Što ti želiš? Jesi li se u restoranu zaposlio zbog mene?" Zastala sam kada mi je nešto palo na um. Lando. Da li je on znao tko je ustvari Gideon? I tu misteriju ću uskoro riješiti samo da njih dvojicu pošaljem do vraga.
„Jesam, da. Želio sam upoznati svoju nećakinju. Edward mi je puno pričao o tebi."
„Nije ti imao puno toga reći jer me ne poznaje. Kao što ne poznaje niti blizance."
„Tvoj otac zaslužuje drugu priliku." U trenu sam se naljutila. Bila sam ga spremna udariti, ali sam ustuknula korak.
„Moj otac zaslužuje da ga povrijedim kao što je on povrijedio mene!" Edwardove zelene oči su bile ispunjene suzama koje me nisu dirnule. I ja sam sama godinama plakala zbog njega i obećala sam sama sebi da više nikada neću plakati zbog njega. Ne zbog muškarca koji me je tako strašno povrijedio. Ne zbog muškarca koji me se odrekao. A onda sam prekršila to svoje obećanje kada sam ga prvi puta ugledala. Tada sam plakala u Ladovom naručju i mrzila sam samu sebe zbog toga.
„I nemoj mi pričati o drugim prilikama. Ja kao i blizanci smo zaslužili imati oca koji bi bio uz nas i pružio nam neizmjernu ljubav." Pogledala sam Edwarda kojemu su suze sada curile niz lice. „Moj život je bio hrpa sranja dok sam živjela sa njime, ali na jednoj stvari mu mogu biti zahvalna. Dao mi je blizance. Dao mi je razlog da guram naprijed i za razliku od njega, ja nikada nisam odustala kada je postalo teško. To nije u mojoj prirodi."
„Ista si kao svoja majka", rekao je tiho. Nekakva emocija me je protresla, ali sam je odgurnula brzo kao što se pojavila. Neće me smekšati pričom o mojoj mami.
„Cijenim tvoje pokušaje, Gideon, ali Edward ne zaslužuje drugu priliku."
„Svi u životu zaslužujemo drugu priliku, dušo", rekao je Gideon nježno. Trgnula sam se na njegov ton. „Nadam se da ćeš barem meni dati priliku da te bolje upoznam. I kada budeš spremna, nadam se da ćeš mi dati da upoznam blizance također." Gideon nije bio poput svoga brata. Sigurna sam da me ne bi povrijedio poput Edwarda, ali sam se bojala dovesti ga kod blizanaca. Prvo sam im morala reći da imamo strica za kojega nitko nije znao. Cijeli život sam smatrala da sam sama, da nemam obitelj, a onda se pojavi moj davno izgubljeni stric. Moj život je poput prokletog filma.
„Da li si znao za mene? Prije nego što si pronašao svoga brata."
„Ne, nisam znao za tebe ili blizance prije svega." Kimnula sam glavom. Lagani vjetar je zapuhao zbog čega sam zadrhtala. Promatrala sam oba muškarca ispred sebe. Mogla sam vidjeti promjenu na svome ocu. Bio je potpuno drugačiji muškarac od onoga koji me je ostavio kada su se blizanci rodili. Okrenuo je svoj život na bolje i bila sam iskreno sretna zbog njega, ali neću tako brzo preći preko svega što sam onoga dana proživjela. Neću nikada zaboraviti onaj strah koji sam osjetila kada se onaj muškarac uvalio u moju sobu. Godinama poslije sam još uvijek mogla osjetiti taj smrad alkohola s tog muškarca sve dok napokon nije nestao i ostala je samo strašna uspomena na to prokleto lice.
Moj stric me je promatrao sa nadom u tim sivim očima. Mogla sam mu pružiti priliku. Radili smo zajedno i sigurna sam da ga neću moći tako lako izbjegavati. Ali bila je to velika odluka koju nisam mogla donijeti sama. Blizanci i ja smo uvijek sve zajedno odlučivali i prvo sam im morala prenijeti vijest o izgubljenom stricu. Tek im kasnije mogu reći da ih on želi upoznati.
„Ne želim te siliti na ništa, samo dobro razmisli. Obitelj smo, Nicola." Mislila sam da sam izgubila svoju obitelj u onome ratu, ali sam se očito prevarila. Imala sam obitelj, ali ju je bilo tako teško pustiti blizu.
„Razmislit ću", rekla sam Gideonu. On mi se nasmiješio osmijehom tako poznatim da sam morala skrenuti pogled. Edward mi se tužno nasmiješio pa sam izdahnula. Nisam mu imala više ništa reći. Nisam niti znala što bih mu rekla. Njemu ne mogu pružiti priliku, ne nakon svega što se dogodilo.
„Idem, blizanci me čekaju", lagala sam. Blizanci su bili vani sa Danielom i Samom što mi je davalo priliku da posložim svoje zbrkane misli i razgovaram sa Landom. Morala sam saznati od njega da li je znao tko je Gideon. Ako je znao potpunu istinu, udavit ću ga zbog toga.
„Volim te, malena", rekao je Edward kada sam im okrenula leđa. Stala sam kao ukopana kada su me te riječi pokosile. Srce mi se ponovno slomilo i osjetila sam da tek slabašno kuca. Nekada sam obožavala čuti te riječi. Nekada nisam mogla otići spavati bez da ih čujem ili ih i sama kažem, ali sada nisam znala što bih rekla ili osjetila. Još uvijek sam bila strašno povrijeđena i ljutita i ti osjećaji neće tako brzo nestati.
Pomaknula sam svoje ukočene noge te sam obrisala zalutalu suzu. Bila sam ljutita zbog te jedne suze pa sam svoju ljutnju još više hranila. Da, imala sam svako pravo biti ljuta. Na Edwarda koji mi je skrivao da ima brata. Na njega koji mi je uništio život i na Gideona koji se odjednom pojavio i zahtjeva od mene da oprostim svome ocu. Možda je bio moj stric, ali nema nikakvih prava nada mnom. Kao što ih nema niti Edward. On ih se odrekao onda kada se prvi puta onesvijestio od alkohola. On ih se odrekao onda kada je izabrao alkohol umjesto svoje vlastite kćeri. Neću mu oprostiti, ne mogu mu oprostiti. Ništa ne može ublažiti svu patnju i bol kroz koju sam prošla zbog njega. Ništa.
Zakoračila sam u dizalo u svojoj zgradi te sam otišla do zadnjeg kata i Landovih vrata. Rekao je da će biti ovdje nakon sastanka koji je imao u gradu. Snažno sam zalupila šakom po njegovim vratima. Vrata su se naglo otvorila i ugledala sam te predivne plave oči kako me promatraju. Lando je stajao ispred mene samo u crnim trapericama. Prsa su mu bile gola i preplanula. Prsti su me svrbjeli da njima prođem po tim tetovažama koje sam obožavala.
„Što se dogodilo, dušice?" , upitao je zabrinuto. Pogledala sam te plave oči i koncentrirala se na ljutnju koju osjećam otkako sam počela razgovarati sa ona dva muškarca.
„Da li si znao, Lando?" Zbunjeno me je promatrao pa sam mu odlučila pojednostaviti. „Da li si znao da je Gideon moj stric?" Njegove oči su bljesnule sa krivnjom pa sam povrijeđeno ustuknula. Okrenula sam mu leđa kako bih pobjegla, ali me je Lando zgrabio i uvukao me u svoj stan. Pustio me je kada sam se počela otimati. Stajao je između mene i vrata.
„Saznao sam tek jučer. Rekao sam mu da ti mora reći ili ću tu ja reći sve."
„Zašto mi nisi rekao odmah jučer?"
„Zato što sam davao priliku da ti Gideon sve sam kaže. Zaslužila si saznati istinu od njega." Polako sam kimnula glavom. Suze su me zapekle u očima pa sam brzo zatreptala. Okrenula sam Landu leđa te sam se zagledala kroz njegov prozor. Bojala sam se da je Lando znao puno duže i da mi je skrivao ovu istinu. Mrzila sam kada mi ljudi nešto skrivaju. Nešto što bi me strašno povrijedilo. Osjetila sam njegove ruke oko sebe pa sam se naslonila na njegova prsa. Kada je poljubio moju tetovažu, moja brana je potpuno popustila. Počela sam jecati.
„Oh, dušice", rekao je tiho te me je okrenuo u svome naručju. Držao me je svojim snažim rukama dok su moje suze močile njegova gola prsa. Nježno je rukama prelazio preko mojih leđa kako bi me utješio. Jecala sam i plakala dok sam se mislima stalno vraćala na taj prokleti razgovor koji sam vodila sa svojim ocem i stricem. Pobogu, imam strica. Cijeli život sam bila uvjerena da je moj otac bio jedinac, a sada je ispalo da ima starijeg brata. Brata s kojim ja već danima razgovaram kao da se poznajemo cijeli život.
„U redu je. Ja sam tu", rekao je Lando tiho na moje uho. Nježno je poljubio vrh moje glave. Kada sam se smirila dovoljno da prestanem jecati, odmaknula sam se od njega i sjela na kauč. Povukla sam njega do sebe i zgrabila njegovu ruku. Morala sam se držati za njega jer je on bio moja stijena.
„Kako si ti saznao?", upitala sam promuklo. Nakašljala sam se. Lando je nježno obrisao moje mokro lice i zagledao se u moje oči.
„On sam mi je priznao. Želio mi je priznati zašto je ustvari tražio posao kod mene. Ja sam ga zaposlio jer je imao nevjerojatne preporuke, ali nisam znao da postoji i drugi razlog."
„Još uvijek ne mogu vjerovati."
„Znam, dušice. Kako si ti saznala?"
„Vidjela sam njega i Edwarda kako se doslovno svađaju na ulici", rekla sam umorno. Protrljala sam dlanovima lice i ponovno uzela Landa za ruku. „Znaš, kada sam prvi puta upoznala Gideona, njegov osmijeh mi se učinio tako poznatim, ali nisam to uspjela analizirati zbog uzbuđenja oko otvorenja restorana."
„Poznati callahanski osmijeh", rekao je Lando tiho i nježno palcem prešao preko moje donje usnice zbog čega sam zadrhtala. Kratko sam mu se nasmiješila, ali osmijeh mi je brzo nestao.
„Nikada mi Edward nije rekao da ima brata". Ispričala sam mu sve što su mi njih dvojica danas rekla. Još uvijek mi je nevjerojatno da se Gideon drznuo tražiti od mene drugu priliku za svoga brata. On nije bio s nama svih tih godina da vidi u što se to njegov brat pretvorio jednom kada je počeo piti. Možda su izgubili kontakt kada su bili djeca, ali sada su se našli i Gideon poznaje samo muškarca u kojega se Edward sada pretvorio.
„Sigurno je obojici bilo gadno kada su ih razdvojili, ali nikome nije bilo gadnije nego tebi", rekao je ljutito. Nježno sam stisnula njegovu ruku u svojoj. Bila sam mu zahvalna na potpori. Znam da će mi Lando uvijek čuvati leđa bez obzira na sve.
„Ne, nije. I onda se Gideon usudi zatražiti da pružim svome ocu drugu priliku." Bila sam ljutita zbog toga, ali isto tako sam počela razmišljati o tome. Zašto uopće razmišljam kada znam da Edward nije zaslužio da mu pružim priliku. Možda je bio sasvim druga osoba, ali ja ću uvijek pamtiti samo muškarca s kojim sam ja živjela u onome paklu. Možda bih ga mogla jednom saslušati, ali za to još uvijek nisam bila posve spremna.
„Jebote!", rekla sam ljutita na samu sebe. „Zašto uopće razmišljam o tome?"
„O čemu razmišljaš?"
„O tome da porazgovaram sa Edwardom. Mora da sam luda."
„Nisi luda nego te to tvoje dobro srce tjera na nešto u čemu te tvoja tvrdoglavost sprječava."
„Neću ništa odlučivati dok ne razgovaram sa blizancima. Kriste, još jedna bomba u našem životu." Naslonila sam glavu na naslon kauča te sam se zagledala u strop. Nedavno nam se pojavio davno izgubljeni otac, a sada sam saznala da imamo i strica. Zaboravila sam obojicu pitati da li nam je i djed živ ili imamo li još kakvih rođaka za koje ne znam. Živjela sam mirnim životom već deset godina i bila sam sretna s blizancima, a sada nam se svijet okrenuo naglavačke ovom prokletom tajnom.
„Hoćeš li biti uz mene kada budem razgovarala sa njima?"
„Znaš da hoću. Ne idem nikuda."
„Hvala ti." Nježno sam poljubila te njegove zanosne usne. Prstom sam nesvjesno ocrtavala tetovažu na njegovim prsima. „Znaš, bila sam te spremna udaviti da je ispalo kako duže vrijeme znaš tko je ustvari Gideon."
„Ozbiljno? Koliko ja znam bila si spremna pobjeći", rekao je šaljivo. Zaigrano sam ga dlanom udarila po prsima i ostavila svoj dlan na njegovom srcu.
„Ti mi nisi dozvolio."
„Nikada te neću pustiti od sebe, dušice. Imam osjećaj kao da si stvorena samo za mene." Srce mi je počelo snažno udarati zbog njegovih riječi. Približila sam mu se i nježno ga poljubila. Ljubili smo se i pipkali dok je moje srce udaralo tako snažno da sam sigurna da ga je i on čuo. Ali on je imao takav utjecaj na mene. Samo jednim dodirom me je mogao smiriti. Samo jednim poljupcem me je mogao zacijeliti. Lando je bio muškarac kojega sam voljela. Muškarac kojemu sam željela pružiti baš sve.
Lando me je povukao u svoje krilo pa sam ga zajahala. On se ustao zajedno sa mnom pa sam ubrzo osjetila mekani madrac ispod sebe i njegovo čvrsto tijelo na mome. Potpuno sam mu se otvorila i predala. Njegove ruke su lutale mojim tijelom dok mi je usnama pustošio moje usne. Ostavljao je topli trag gdje god je prošla njegova ruka. Osjetila sam kako mu se prsti igraju sa dugmetom na mojim hlačama pa sam nestrpljivo svukla hlače sa sebe i bacila ih sa strane. Lando se hrapavo nasmijao te se odmaknuo od mene dovoljno da skine sa sebe hlače i bokserice. Njegova kita je iskočila pa sam oblizala svoje usnice dok sam promatrala to zanosno, mišićavo tijelo. Prstima sam prešla preko njegove erekcije zbog čega je on zasiktao. Približio mi se kako bi mi skinuo majicu i grudnjak, a onda je ponovno legao na mene i strastveno me poljubio. Prstima je palio moju kožu sve do moga međunožja gdje je uvukao jedan prst u mene. Zajecala sam u njegove usne te sam se počela pomicati u susret njegovome prstu. Prst je ubrzo nestao i htjela sam protestirati kada ga je zamijenilo nešto puno veće i opojnije. Zajecala sam kada se Lando zabio u mene. Ugrizla sam ga za donju usnicu te je polizala zbog čega je Lando zarežao. Ovila sam svoje noge oko njegovoga struka pa je Lando kliznuo više u mene. Počeo se brže pomicati u meni pa sam zabacila glavu i zajecala. Njegove usne su se spustila na moj vrat. Ljubio me je i grickao dok smo se zajedno pomicali.
„Pogledaj me", rekao je na moje uho. Otvorila sam svoje oči i moje zelene oči su pogledale njegove plave. Naši pogledi su se stopili, zaključali. Nisam nikada željela skloniti svoj pogled sa muškarca kojega sam toliko voljela. Osjećala sam kako se val približava sve brže i brže pa sam skočila na val i razbila se u obalu u intenzivnom orgazmu koji me je potpuno pomeo. Stisnula sam svoje unutarnje mišiće dok me je orgazam zapljuskivao što je potaknulo i Landov orgazam. Ukočio se te zarežao dok je svršavao pogleda i dalje zaključanog za moj. Pomaknuo se još jednom, dva puta, a onda je spustio svoje usne na moje i lijeno me poljubio. Noktima sam prolazila niz njegova leđa do stražnjice koju sam zaigrano stisnula. Lando se tiho nasmijao te me je poljubio još jednom. Prevalio se na drugu stranu kreveta i povukao me na svoja prsa.
„Sada sam se sjetila", odjednom sam uskliknula. Pogledala sam te njegove savršene plave oči.
„Čega si se sjetila?"
„Gdje je moj auto? Ukrao si mi auto."
„Dušice, taj auto nitko ne bi poželio ukrasti", rekao je zabavljeno. Nježno sam ga udarila po prsima te sam ostavila svoj dlan ondje. „Uzeo sam ga i prodao. Poslije ću ti dati ček." Zinula sam dok sam promatrala njegovo mirno lice. On je prodao moj auto? Moj auto! Naglo sam se uspravila u krevetu i zagledala se u njegovo lice.
„Zašto si to napravio?"
„Zato što je moj mehaničar rekao da bi bilo najbolje da ga prodaš u dijelove nego da ga stalno popravljaš. Nicola, cijeloga ga je pregledao jer sam ja tako zahtijevao i rekao je da mu niti kočnice nisu bile u najboljem stanju. I proklet bio ako bih ti dopustio da ga voziš." Zagledala sam se u njega. S razlogom mi je jutros rekao da ga ne vozim i ja ga nisam poslušala. Iskoristila sam priliku što je na sastanku pa sam se svojim autom odvezla na posao. Prokletstvo, zašto ga jednostavno nisam poslušala? Moglo mi se dogoditi nešto potpuno gore od puknute gume.
„Hvala ti. Nisam shvaćala da je toliko ozbiljno."
„Da, jest i zato sam ga odlučio prodati. Dobio sam dobru ponudu."
„Ti si najdivniji muškarac kojega poznajem. Hvala ti što paziš na mene."
„Neću dozvoliti da ti se nešto dogodi. Ili da te netko povrijedi." Znala sam da je jednim dijelom mislio i na moga oca. Neće njemu dozvoliti da me ponovno povrijedi, ali znam da će Lando biti uz mene kada god ga budem trebala. Pa čak i onda ako se odlučim na taj suludi razgovor sa svojim ocem. Lando će uvijek biti uz mene kao što ću i ja uvijek biti uz njega. Uvijek ćemo čuvati leđa jedno drugome.