Epilog

279 14 10
                                    


LANDO

Osam godina kasnije

Nasmiješio sam se svom sedmogodišnjem sinu kada smo došli kući i začuli glazbu. Ušli smo unutra pa smo obojica zastali i promatrali Nicolu, moga četverogodišnjeg sina i jednogodišnju kćer kako plešu. Malena je vrištala od smijeha dok ju je Nicola vrtjela po kuhinji. Ovo je već bio običaj u našoj kući. Njih troje bi uvijek plesali pa bismo im se Logan i ja pridružili. Lijepo je doći kući nakon napornog dana na poslu i zateći moju prekrasnu obitelj u dobrom raspoloženju. Moje raspoloženje bi mi se uvijek podignulo svaki puta kada sam sa svojom obitelji.

Nicola je zastala kada nas je ugledala te mi se nasmiješila. Zateturala je pa je zgrabila pult iza sebe. Odmah sam pohitao do nje i zabrinuto se zagledao u njezine zelene oči.

„Jesi li dobro?"

„Jesam. Samo sam se naglo okrenula." Nježno je poljubila našu kćer te ju je spustila dolje. Ona je odmah otišla do svoga starijeg brata kojega je obožavala. Moj drugi sin Luke je došao do mene te sam ga zgrabio u počeo ga škakljati. On je vrištao od smijeha.

„Tata, spusti me!", vikao je. Znam da je to obožavao pa sam ga nastavio mučiti. Bacio sam pogled na svoju ženu koja nas je s ljubavlju promatrala. Njezine zelene oči su sjale onako prekrasno što sam obožavao. Poljubio sam svoga sina te sam ga pustio. On je također otišao do svoga starijeg brata. Čuo sam ih kako čavrljaju i smiju se u dnevnom boravku dok sam grlio svoju prekrasnu ženu.

„Zdravo, dušice", rekao sam tiho na njezine usne. Ona mi se nasmiješila te me je nježno prstima pomilovala po licu. A ja sam skoro zapreo kao prokleta mačka. Njezini dodiri su s godinama postali sve bolji i bolji dok sam se ja svaki puta topio i ponašao kao prokleti zatreskani tinejdžer.

„Zdravo. Kako je bilo na poslu?"

„Dosadno. Sutra sam trebao otputovati, ali se Dillon ponudio jer zna da nam dolaze djeca kući." Nicola se nasmiješila na spomen Emme i Elliota. Njih dvoje su nakon završetka srednje škole otišli od kuće na studij izvan Istoka i izvan Dublina. Meni i Nicoli se bilo malo teško naviknuti na to i užasno su nam nedostajali, ali oboje su radili ono što su voljeli. Emma je dobila punu nogometnu stipendiju i sada je na nogometnoj akademiji u Kilkennyju što je bilo dosta daleko od Dublina dok je Elliot bio malo bliže. Studirao je inženjerstvo na Jugu i išao je kod Liama Rourkea u tvornicu na praksu o čemu je uvijek sa oduševljenjem pričao. Njega vidimo svaki vikend dok Emma nije toliko često kod kuće. Sada kada su ljetni praznici, bit će naša nekoliko mjeseci. Nicola i ja smo bili stvarno uzbuđeni što ćemo napokon imati svu djecu pod jednim krovom. Iako Emma i Elliot imaju svoj stan u zgradi u kojoj smo prije živjeli, ali su često dolazili ovdje jesti. Ne često, svaki dan. Nicola im je obožavala kuhati, a ja sam ih volio razmaziti. Bili su naša djeca i nedostajali su nam.

„Koliko još?", upitala me je uzbuđeno. Nasmiješio sam se i bacio pogled na sat.

„Još samo sat vremena i doći će."

„Jedva čekam da ih vidim. Znam da nam je Elliot tu svaki vikend, ali bit će puno bolje sada kada će nam biti tu nekoliko mjeseci."

„Napokon ćemo imati dadilje", rekao sam šaljivo. Nicola se hrapavo nasmijala zbog čega se moja kita trgnula. Uvijek sam reagirao na nju. Ni nakon osam godina braka je nisam mogao prestati pipkati niti ljubiti. Moja žena je bila prekrasna i jebeno sam je volio. I volio sam naš zajednički život koji smo ovdje stvorili. Stvorili smo stvarno prekrasnu obitelj.

„Moram ti reći jednu stvar", rekla je i počela nervozno grickati usnicu. Zagledao sam se u njezino lice kao da bih mogao pročitati što mi to želi reći. Po izrazu njezinog lica sam shvatio da mi se neće svidjeti što mi ima reći.

Princ tame sa Istoka (Dublin #3)Where stories live. Discover now