Princ tame sa Istoka (Dublin #3)

19. poglavlje

Odlučila sam prošetati do svoga stana jer je moj auto misteriozno nestao sa parkinga za zaposlenike. Iako znam da nije bila prevelika misterija jer ga je Lando odvezao tko zna kuda. Mrzio je kada sam vozila svoj auto i iako sam ga i sama mrzila voziti nakon što mi je pukla guma, morala sam nekako doći na posao. Lando mi je dopustio da koristim jedan od njegovih auta, ali mi je bilo malo neugodno tako ga iskorištavati. Zato sam danas odlučila vratiti se s posla pješice. Bio je lijep dan nakon nekoliko dana kiše i odlučila sam to iskoristiti.

Zastala sam kao ukopana kada sam ugledala dva poznata muškarca kako žustro razgovaraju na ulici. Zbunjeno sam promatrala Edwarda te muškarca pokraj njega koji ga je uhvatio za majicu i unio mu se u lice. Edward je mirno promatrao Gideona dok mu je ovaj nešto govorio. Čekaj malo, njih dvojica se poznaju?

Nekoliko trenutaka sam zabezeknuto promatrala ta dva muškarca koji su se ponašali kao da su sami na ulici. Očito je da su ignorirali poglede ljudi upućene njima. I očito je da nisu imali pojma da ja stojim samo nekoliko metara dalje od njih.

Gideon je pustio Edwardovu majicu i ugledala sam žaljenje u Gideonovim očima. Govorio je nešto mome ocu koji je samo žustro odmahnuo glavom. Gideon ga je nešto molio, ali Edward ga nije htio slušati. Kako se njih dvoje poznaju? Odakle se poznaju? Bila sam zbunjena i posve iznenađena dok ih promatram kako razgovaraju. Razgovor se sada primirio jer je Edward počeo slušati ono što mu je Gideon govorio. A onda se Edward nasmiješio iako to nije bio onaj pravi osmijeh koji sam pamtila kada sam bila dijete. Ali osmijeh mi je bio poznat. Osmijeh koji bih vidjela svaki dan na licima svoga brata i sestre kao i na svome licu. A onda mi je sinulo. Muškarac koji je nešto govorio Edwardu je nosio isti osmijeh. Onaj dobro poznati callahanski osmijeh koji cijeli život imam. Kada sam upoznala Gideona prije nekoliko dana, znala sam da mi je taj njegov osmijeh bio zbog nekog razloga dosta poznat. A sada znam i zašto. Ali tko je točno bio Gideon Edwardu, meni, to je misterija koju sam željela odmah riješiti.

Polako samo krenula prema njima. Edward me je prvi ugledao pa se ukočio i ispravio je ramena. Gideon se zbunjeno okrenuo da vidi u što to Edward gleda pa je i sam učinio ono što je moj otac do malo prije napravio. Napravio je taj poznati pokret koji sam nekoliko puta vidjela na svome ocu. Nervozno se počešao iza vrata te mi se nesigurno nasmiješio.

„Tko si ti?", upitala sam Gideona. Bacio je pogled prema Edwardu koji ga je upozoravajuće pogledao. Razgovarala sam s ovim muškarcem danima i upoznavali smo se. Imao je hrpu pitanja za mene što me je u prvi tren iznenadilo, ali sam to na kraju prihvatila. A sada mi je sve skupa sumnjivo.

„Nemoj gledati njega, gledaj mene!", rekla sam mu ljutito. Gideonove sive oči su me pogledale. Kratko sam pogledala svoga oca te ponovno Gideona. Sada kada stoje jedan pokraj drugoga, nisam mogla negirati sličnost. Mogla sam vidjeti iste crte lica, isti nesiguran pogled i onaj osmijeh koji i sama nosim.

„Ja sam tvoj stric", rekao je tiho. U jedan trenutak mi se učinilo da ga nisam dobro čula pa sam trgnula svoju glavu prema Edwardu koji mi je nesigurno kimnuo glavom. Ustuknula sam korak i zagledala se u Gideona, u strica za kojega nisam niti znala da postoji. Koji vrag? Danima već razgovaramo o svemu i svačemu. Danima me ispituje hrpu glupih pitanja i nije mi htio reći tu malu činjenicu da mi je stric. Stric za kojega mi moj otac nikada nije rekao.

„Koji vrag?", upitala sam u nevjerici. Promatrala sam ljutito Edwarda koji je izgledao kao da želi pobjeći. Ali moj pogled ga je zalijepio za pod. Nesigurno je bacio pogled na svoga brata te ga vratio na mene.

„Gideon je tvoj stric. Otac ga je odveo od mene i mame kada smo bili klinci. Nismo se vidjeli godinama." Zatreptala sam jednom pa još jednom kao da bih treptanjem se mogla teleportirati u svoj stan i izbjeći njih dvojicu. Edward mi nikada nije pričao o svome djetinjstvu. Samo je jednom rekao da je otac napustio njega i njegovu majku što je slomilo srce njegove mame, ali to je sve što je rekao. Nikada nije spomenuo da je njegov otac odveo i brata. Nikada više nije spominjao svoju obitelj jer je uvijek govorio kako sada ima vlastitu obitelj za koju se brine. Obitelj koja je potpuno nestala i propala. A velikim dijelom je i on sam kriv zbog toga.