Princ tame sa Istoka (Dublin #3)

9. poglavlje

LANDO

Slijedeće jutro sam pokucao na vrata gospođe Stones. Bio sam ljutit pa sam pokušao ublažiti svoju ljutnju osmijehom kada mi je otvorila vrata. Nisam bio osoba koja se smiješila tako da me njezina zbunjenost nije iznenadila. Ili ju je možda iznenadilo to što sam se našao ispred njezinih vrata u devet ujutro. Gospođa Stones je bila moja stanodavka već dugi niz godina i vjerovao sam joj, ali nakon što sam saznao što je napravila Nicoli, morao sam razgovarati sa njom.

„Gospodine Gallagher, kakvo iznenađenje. Uđite." U stanu je bilo poprilično glasno baš kao u uvijek jer je televizija bila pojačana na najjače. Gospođa Stones se probila pokraj mene i ugasila televiziju. Promatrala me je sa osmijehom na licu.

„Želite li što popiti, gospodine?"

„Ne jer će ovo biti brzo", rekao sam. Naslonio sam se na stol u njezinoj blagovaonici i prekrižio ruke preko prsa. Gospođa Stones se nervozno promeškoljila. „Načuo sam neke stvari, neke poprilično uznemirujuće stvari, gospođo Stones i došao sam kod vas po objašnjenje", rekao sam hladno. Vidio sam kako guta knedle i pokušala je svoju nervozu sakriti iza osmijeha, ali je taj osmijeh više ispao kao grimasa.

„O čemu se radi?"

„Kako ste mogli bez moga stanja nekim stanarima povisiti stanarinu?", upitao sam je. Ona je problijedila te je ustuknula korak. Jutros sam išao od stana do stana kako bih se raspitao kod svojih stanara o njihovim stanarinama jer me je Nicolina priča nagnala na to. Tek je nekolicini ljudi stanarina bila povišena, ali nikome nije bila povišena kao Nicoli. Njezina stanarina je bila duplo viša od stvarne cijene što me je dodatno naljutilo. Gospođa Stones je radila iza mojih leđa koliko sam shvatio dosta dugo i krala je od mene. Nije me to toliko uznemirilo jer meni jebene pare nisu bile bitne, ali bili su mi bitni ovi svi ljudi koje je ova žena obrlatila. Povisila im je stanarinu tek za nekoliko eura i sebi ostavljala dio dok je meni davala točan iznos od stanarine koju su ljudi plaćali. I to je radila godinama. Varala je mene kao i te nevine ljude. Vjerovao sam joj, a ona mi je ovako vratila.

I samo zbog nje je Nicola posumnjala u mene zbog čega sam bio bijesan. Ne krivim Nicolu što je posumnjala u mene. Nakon svega što sam joj napravio, imala je svako pravo sumnjati u mene, ali mislio sam da sam joj dokazao da to više nikada ne bih napravio. Više nikada ne bih napravio nešto da je povrijedim. Previše mi je značila. Bio sam jebeno ovisan tom ženom i nisam bio siguran koliko je ta ovisnost zdrava.

„Ne- ne znam o čemu govorite", promucala je. Podignuo sam jednu obrvu. Nisam bio spreman na njena sranja. Ne želim slušati opravdanja i gluposti. Ova žena me je izdala, a imao sam povjerenja u nju. I samo zbog nje sam Nicoli rekao da nam je oboma potrebno malo vremena odvojeno. Mrzim sam sebe zbog toga.

„Mislim da dobro znaš o čemu točno govorim. Pričao sam sa stanarima jutros, gospođo Stones i ne možete mi ništa reći što bi vas opravdalo."

„Nisam ništa napravila."

„Krali ste od mene. Ne!", rekao sam i odmahnuo glavom. „Krali ste od tih ljudi. Nitko vam ništa nije učinio, a pogotovo ne Nicola koja ima dvoje klinaca o kojima se brine."

„Ona vas je nagovorila na ovo?", upitala je ljutito. Uspravio sam se do pune visine zbog čega je ona ponovno ustuknula. Ne želim više čuti niti riječi o Nicoli iz usta ove žene. Zbog nekog razloga ju je mrzila i nisam shvaćao zašto. Nicola je bila posebna osoba i tako draga. Odgajala je sama svoga brata i sestru i divio sam joj se zbog toga. Negdje na tom putu sam počeo jebeno maštati o toj ženi i tim njezinim zavodljivim usnama, a onda sam je povrijedio kada sam joj rekao da nam je potrebno malo vremena. Svaki puta kada se toga sjetim, poželim se ošamariti zbog toga.