Princ tame sa Istoka (Dublin #3)

16. poglavlje

NICOLA

Nešto nije bilo u redu. Nisam vidjela Landa već dva dana. Samo smo se čuli porukama u kojima me je uvjeravao da je sve u redu i da samo ima previše posla. To sam mogla shvatiti jer je u zadnje vrijeme malo zanemario posao što se meni nije svidjelo. Neću lagati, voljela sam ga imati u blizini, ali on je također imao svoje obaveze. A sada kada ga nema, nedostaje mi. I sasvim sam sigurna da nešto nije bilo u redu. Zato sam ja odlučila potražiti njega kada on ne želi doći k meni.

„Možemo li razgovarati, Lando?", upitala sam ga kada sam ušla u njegov ured bez kucanja. Zastala sam kao ukopana kada sam ugledala Violet kako sjedi na njegovome stolu opasno blizu njemu. Poželjela sam je odvući za kosu od njega, ali sam se nekako suzdržala. Violet mi se nacerila preko ramena, ali sam je odlučila ignorirati pa sam obratila pozornost na muškarca za stolom koji me još uvijek nije niti pogledao. Bio je zadubljen u nekakve papire ispred sebe dok je nešto švrljao po njima.

„To ćemo obaviti neki drugi puta", rekao je glasom koji znači da nema rasprave. Moje srce je potonulo. Očekivala sam da će me primiti i da ćemo napokon razgovarati, ali je očito da sam se prevarila. Ne znam što se događa, ali sam imala osjećaj kao da ga gubim. Okrenula sam se, spremna otići, kada sam ponovno začula njegov glas.

„Ne ti, dušice. Govorio sam Violet." Pogledala sam ga i moja nada je skočila. Promatrao me je toplim pogledom i ugledala sam onaj poznati osmijeh u kutu njegovih usnica koji sam obožavala. Violet je skočila sa njegovog stola, očito uzrujana zbog čega sam se htjela nasmijati.

„Ali moraš...."

„Rekao sam poslije", prekinuo ju je Lando hladnim glasom. Violet je puhnula i ostavila još jedan fascikl na njegovome stolu. Kada je prolazila pokraj mene, namjerno me je očešala svojim ramenom. Podignula sam jednu obrvu i zakolutala očima. Ovo je prečesto radila i nisam sigurna zašto sam joj dopuštala.

„Tvojoj curi se ne sviđa što je tjeraš od sebe", rekla sam kako bih razbila tišinu koja je trajala duže nego što sam to željela. Još uvijek sam stajala pokraj vrata i nisam bila sigurna zašto sam bila ovako nervozna, ali jesam, bila sam vraški nervozna. Nisam Landa vidjela dva dana i sada kada ga vidim, moje srce je ponovno oživjelo. Izgledao je kao da nije spavao ova dva dana i to me je zabrinulo.

„Jedinu curu koju upravo sada želim pokraj sebe još uvijek stoji previše daleko od mene."

„Siguran si da me želiš?", upitala sam ga i nervozno zagrizla donju usnicu. On se namrštio. „S obzirom da te nisam vidjela dva dana."

„Bio sam zaposlen. Zanemario sam svoj posao, Nicola."

„Kriviš li mene zbog toga?" Prostrijelio me je pogledom zbog čega sam se trgnula. Nisam se željela svađati. Nisam se ovdje došla svađati. Došla sam razgovarati sa njime. Došla sam ga vidjeti i zagrliti ga. Jer tek kada ga dotaknem, znam da će sve biti dobro. Tek kada ga dotaknem, sve onda ima savršenog smisla.

„Oprosti. Ne želim se svađati."

„Ne želim se niti ja svađati", rekao je mirno. Pomaknula sam svoje noge i stala ispred njegovoga stola. Rukom me je pozvao da mu priđem, ali sam za sada ostala na mjestu što se njemu nije svidjelo.

„Što se događa?"

„Rekao sam ti da je sve u redu. Imao sam hrpu posla. Netko mi je jučer provalio u restoran i morao sam se baviti još i sa time uz dodatni posao." Kimnula sam glavom sa razumijevanjem. Daniel mi je jučer navečer javio da je Landu netko provalio u restoran i otišla sam do njegovoga stana, ali ga nije bilo ondje. U početku sam mislila da me zbog nekog razloga izbjegava. Čak sam mislila da mu je previše mene i blizanaca, ali me je već nekoliko puta uvjerio da je sve u redu i da je samo zauzet poslom,. A onda se dogodila i još ta provala u njegov novi restoran i znala sam da je pod velikim stresom. Samo bih voljela da se okrenuo meni i tražio me pomoć. Učinila bih bilo što samo da ga nekako utješim, nekako mu pomognem, pa makar samo stajala pokraj njega, ali znala bih da je on dobro i da je na sigurnome.