Znate da ste zaljubljeni onda kada stanete ispred osobe, a sve oko vas nestane. Ništa drugo nije bitno. Samo vi i vaša osoba. Cijeli svijet je samo dodatak. Jednostavno se osjećaš ispunjeno, kao da ti ništa drugo ne treba da bi preživio. Čitav život ti je falio dio tebe i sada si konačno ispunjena osoba. Taj osjećaj potpunosti te čini uzbuđenim i sretnim. To je jedini način na koji mogu objasniti kako sam se osjećala u tom trenutku : ispunjeno ! Obično bih se osjećala neugodno jer je s nama u sobi bila i treća osoba. Vjerovatno bih se stidjela i bila nesigurna, ali u ovom trenutku bilo je obrnuto.
Evan je bio tu i to je sve oko čega sam se brinula. Nisam se brinula što Jane bez grudnjaka, bulji u nas. Zaboravila sam da živi sa mnom momkom, i da mu je najbolja prijateljica koju mi nikada nije spomenuo. Sve je bilo uredu i moje srce je odbijalo da pokvari ovaj momenat sa ljubomorom i nezrelim ponašanjem.
Stajala sam na prstima, ljubeći ga, osjećajući kako se njegove usne spajaju sa mojima. Shvatila sam da ću se uvijek tako osjećati kada on bude u sobi. Moje srce će uvijek nekontrolisano lupati, a moje disanje će postati teško. Moj stomak će biti pun ljutih zmajeva. To je bila reakcija koju je izazivao kod mene i nisam ništa mogla uraditi po tom pitanju. Evan me odmaknuo od sebe, samo da bi pogledao u moje oči. Njegove ruke su me držale jako, kao da se bojao da ću nestati.
" Bože, koliko si mi nedostajala " šapnuo je, poljubivši me još jednom. Njegove vrele ruke su se spustile na moje obraze.
" Ja "
" Wow " Janein glas me prekinuo " to je bilo .." uzviknula je, pljeskajući. Evan i ja smo se odmaknuli postiđeno. Pravila sam se da popravljam haljinu. Evan joj se nasmijao.
" Pretpostavljam da se vas dvije već znate. " rekao je, pružajući ruku kako bi uhvatio moju. Jane nam se nasmiješila.
" Da, mi smo najbolje prijateljice, zar ne Jules ?" nacerila mi se. Njene oči su krile nešto, ali nisam mogla odgonetnuti što.
Pogledala sam u Evana i onda ponovo u nju "Da, naravno "
Evan je pustio moju ruku i otišao u kuhinju. Gledala sam kako podiže vrećicu sa Muffinima. Vratio se i ponudio Jane "žao mi je što su ispali."
" Uredu je " Jane mu se nasmijala. Pogledala sam je. Je li je to divljenje u njenim očima ? Sviđa li joj se on ? U meni se pojavio ljubomorni lav. Jane ne pogledala u mene i istog trena sam je značajno pogledala. Taj pogled je govorio "pazi se, on je moj, ok ?" Nisam znala ni da sam sposobna pogledati nekog tako.
Ljubav pravi od nas monstrume, ljudi. Pazite se.
Jane je buljila u nas nekoliko trenutaka, zatim je gurnula ruke u džepove " Ostavit ću vas nasamo. Sigurna sam da imate puno toga nadoknaditi. Drago mi je što sam te upoznala, Jules. " namignula mi je " Pojest ću ovo u svojoj sobi "pokazala je na vrećicu. " Hvala E: "
" Nema problema " Evan je odgovorio, smijuljeći se.
Stani, stani "Hvala E. ?" E. ? Dopušta joj da ga zove prvim slovom njegova imena ? To je tako .. stvar koju rade najbolji prijatelji. Oni stvarno jesu najbolji prijatelji, nisu li ? Vjerovatno ga je poznavala bolje nego ja. Gledala sam za Jane dok se penjala uz stepenice. Njen smiješno kratki šorc je bio skroz uzak na njenoj zadnjici. Zašto mora nositi takvu odjeću ? Živjela je sa muškarcem, odraslim muškarcem. Zar je nije bilo sram ? Očito je bila veoma zadovoljna svojim tijelom, čim ga je tako pokazivala naokolo. Zastenjala sam. Ona će biti smrt za mene. Jednostavno znam. A najgori dio je što ću se morati izboriti s tim jer je ona njegova najbolja prijateljica.
" Jules '" Evanom grubi glas me vratio u stvarnost "jesi dobro ?" pogledala sam prema njemu i vidjela da se mršti. Njegove slatke guste obrve su se gotovo spojile u jednu. Zašto je sve u vezi njega bilo tako savršeno ?
" Da, uredu sam " pokušala sam se nasmijati.
" Stenjala si " istakao je
" Jesam ? "
Sranje ! Sranje ! Moram prestati razmišljati na glas.
" Da " presavio je ruke na grudima " želiš mi nešto reći ?"
" Ne, definitivno, apsolutno i očito ne "
Evan se počeo smijati. Zvuk smijanja je odjeknuo dnevnom sobom. Njegov smijeh je bio hrapavo sexy. Prestao se smijati i gledao me, dobro se zabavljajući.
Uvukao je donju usnicu "ti zaista ne znaš lagati, zar ne ?!"
Otpuhnula sam frustrirano "izgubljen sam slučaj"
Prišao mi je polahko "To je jedna od stvari koje volim kod tebe" stavio mi je pramen kose iza uha "mrzim ljude koji lažu". Štipnuo me za nos. Vrisnula sam, odmaknuvši se od njega "Hoćeš mi reći što te muči ili ću to morati izvuči iz tebe ?"
Podigla sam obrve "molim ?"
"Čula si me, peachy girl" zadrhtala sam. Čuti njegov nadimak e uživo je bilo puno ljepše i osobnije nego čitati to u porukama. Evan se zlobno nasmiješio. Bio je veoma raspoložen za zezanje. Pomicala sam se unazad sve dok nisam zaglavila između kauča. "zašto bježiš, kukavice ?"
"Nisam kukavica " odgovorila sam.
Podigao je obrvu i igrao se sa prstenom koji je imao na svom kažiprstu "onda se ne pomiči" oboje smo kružili oko kauča.
Protresla sam glavom "neću"
" Zašto nećeš ? Bojiš se ajkule ?" zezao me, smijući se "ne grizem" podigao je dva prsta u znak mira "barem ne jako" namignuo mi je, a koljena su mi počela klecati.
Uperila sam prst u njega "ne prilazi mi, dark poetu"
" Onda mi reci što te muči i možda ću razmisliti da te ne škakljim do smrti " slegnuo je ramenima, izgledajući bezbrižno. Njegova tamna kosa se razbježala na sve strane.
" Ništa me ne muči, uredu sam " lagala sam, glumeći osmijeh od milion dolara
" Pogrešan odgovor" skočio je prema meni zbog čega sam ispustila krik i ubrzano se povukla unatrag. Izbjegla sam njegove ruke u milimetar "brza si" dao mi je kompliment i zlobno se nasmijao. Osjećala sam se kao maleni jelen kojeg je jurio veliki lav. Bio je grabljivao i nisam imala šanse protiv njega. Ali nisam mu mogla reći istinu, zar ne ?
" Ne lažem " ubjeđivala sam ga i dalje kružeći oko kauča. Evan je pogledao dolje, smiješeći se zlobno. Podigao je pogled i njegove tamne oči su se susrele sa mojim plavim čineći da se istopim. Moje grlo je bilo suho. Počeo je dizati rukave.
" Ne ostavljaš mi baš izbor " rekao je zamišljeno.
" Šta to - ah " skočio je ponovo prema meni. Ovaj put njegova ruka me uhvatila, ali savila sam se i srećom ponovo ga izbjegla. Pokušao je ponovo i ponovo sve dok nismo trčali oko kauča.
Zaustavili smo se tek onda kada više nismo mogli disati.
" Ovo je bilo zabavno, ali zar ne misliš da je vrijeme da te uhvatim ?" pogledao je prema kauču koji nas je razdvajao i vidjela sam njegovu namjenu. Skočit će i ja ću biti smrvljena. Spremao se da skoči i ja sam se okrenula.
Trči !
Trčala sam uz stepenice najbrže što sam mogla. Čula sam kako psuje iza mene. S obzirom koliko sam smotana, veoma brzo i dobro sam se popela uz stepenice.
Adrenalin je čudo. I čini čuda, stvarno.
" Jules ! " čula sam kako uzvikuje, bio je prilično blizu. Ušla sam u hodnik ne mareći za buku koji pravimo. Jane me samo mogla poljubiti u zadnjicu. Bila sam plijen koji je pokušavao spasiti svoj život. Ugledala sam vrata Evanove sobe i prilično gadno sam ih gurnula da se otvore. Zatvorila sam ih za sobom i naslonila se leđima na njih. Tama oko mene me progutala. Zaboravila sam da je Evanova soba bila sva crna. Nisam mogla vidjeti ništa, čak ni svoje ruke kada sam ih primakla licu.
Što sada ?
Prekidač mora biti negdje u blizini, zar ne ? Čula sam njegove korake kako ulaze u hodnik. Nije se činilo kao da žuri. Naravno, znao je da će me uhvatiti. Taj arogantni gad ! Neću odustati bez borbe. Bit ću jelen kojeg će taj lav teško uhvatiti. Julie Ann Jones nije lahak plijen.
Stvarno moram prestati gledati Animal Planet !
Pomaknula sam se od vrata pokušavajući hodati u mraku. Čekala sam da mi se oči priviknu na tamu, nadajući se da ću tada možda i vidjeti nešto. Gdje su dovraga prozori kada ti trebaju ? Sunce je bilo na drugoj strani kuće tako da ništa od sunčevih zraka kroz zastore.
Moj mobitel ..
Daa ! Pogledala sam u svoj nepostojeći džep zaboravljajući da nosim haljinicu. Htjela sam se našamarati. Ostavila sam svoju malenu torbicu dolje, zajedno sa mobitelom u njoj.
Osuđena sam na propast.
Žao mi je što sam te napustila Animal Planetu, ali izgleda da sam postala samo još jedan lahki plijen.
Čula sam korake kako se približavaju i uspaničila sam se, ali stvarno sam se uspaničila. Očajnički sma trčala po sobi sve dok nisam udarila glavom od nešto. Dodirnula sam ga ; drvo. To su bila vrata. Gurnula sam da ih otvorim i ušla unutra baš kada je Evan otvorio vrata svoje sobe. Osjetila sam odjeću oko sebe i pretpostavila da je to ormar.
" Znam da si ovdje " njegov glas je dopirao iz sredine sobe " Ostavila si svoj slatki miris svuda okolo Mrs. Strawberry" zakopala sam se još dublje u odjeću "mogu upaliti svjetlo i pronaći te, ali ovako je zanimljivije. Pustiti ću tvoj miris da me navodi. "
Moj miris ?
Ponovo, da li je on vampir ? Iskreno sam se nadala da nije. Ne da ne bi bio zgodniji od Edwarda Cullena, ali krv i ja se nismo slagale baš najbolje. Obično bi mi pozlilo od same pomisli na to. Uzimajući to u obzir, imati momka vampira i nije nešto što bi mi odgovaralo. Čula sam ga kako udiše miris i kako se približava vratima. Bože ! Pronaći će me ! Pomaknula sam se unazad pritiskajući leđa na vješalice iza mene, a to je bila velika pogreška. Zašto ? Jeste li ikada gledali posljednje odredište ? Ako niste, to je film u kojem se najmanje sitnice i maleni događaji spajaju i dovode ljude do smrti. Ovo je bila tipična scena iz posljednjeg odredišta. Kada sam se pomaknula, vješalice su se pomaknule za mnom i kutija puna praha koja je stajala na vrhu ormara se počela micati. Kutija je pala pored mene prouzročivši tup udarac. I naravno udarac je otvorio kutiju i sav prah se rasuo po ormaru. Kada mi je ušlo u nos, znala sam da sam otkrivena.
Nemoj kihnuti. Nemoj kihnuti.
A-chooo !
Toliko o ne kihanju. Moj polažaj je bio otkriven. Otvorila sam vrata ormara i potrčala prema vratima sobe, ili je to barem bilo ono što sam mislila da ću uraditi.
Snažna ruka me zagrlila oko struka "Moja si" Evan je šapnuo pobjednosno, povukavši me sebi u zagrljaj.
" Ne " počela sam se divljački migoljiti u njegovim rukama. Neću se predati bez borbe. Evan me povukao još jače uz svoje tijelo, smijuljeći se zlobno u moje uho.
" Nisi valjda mislila da ću te pustiti da odeš ? " naježila sam se osjetivši njegov dah na vratu.
Borila sam se "Pustii me ! Ovo nije fer ! " smijao se, vukući me nazad sa njim.
" Zašto nije fer ?"
" Bila je kutija puna praha u tvom ormaru. Morala sam kihnuti - "
" Stvarno misliš da nisam znao da si u ormaru ? " okrenuo me prema sebi. Pretpostavljam da smo gledali jedno u drugo, ali jedva sam mogla razlikovati njegovu siluetu od svoje u ovom mraku "disala si veoma glasno "
" Nisi nikako mogao čuti moje disanje "
Gurnuo me unatrag "Zašto nisam ?" nogom sam dotaknula njegov krevet. Stjerao me u kut s njim. Podigla sam ruke i glupavo ga pokušala odgurnuti. Očigledno, nije se ni pomaknuo "dajem ti zadnju šansu da mi kažeš što te muči "
"Dobro sam. Ništa me ne mu-" gurnuo me još jače. Pala sam na leđu osjećajući mekani krevet pod sobom. Krenula sam ustati, ali on se popeo na mene. Jednom svojom rukom ne pridržavao moje obe iznad moje glave.
" Posljednje riječi ?" rekao je, približavajući se. Osjećala sam njegov dah na usnama.
" Nemoj to raditi ?" rekla/molila sam. Čula sam ga kako se smije.
" Bolje ti je da počneš pričati " njegova slobodna ruka se spustila do mog stomaka. Iščekivanje me ubijalo. Bio je odličan u škakiljanju. Nisam imala šansu da kažem bilo šta kada su se njegovi prsti spustili na moja rebra. Vrisnula sam i počela se smijati.
" Ne" Evan me nemilosrdno škakljio. Nije mi davao priliku ni da udahnem zraka " Molim te. Nemoj " migoljila sam se ispod njega "Evan ! Molim te ! " zaustavio se na sekundu. Naše teško disanje se miješalo u mraku.
" Jesi spremna za priznanje, peachy girl ?" glas mu je bio hrapaviji nego inače. Počela sam razmišljati o izboru koji imam. Mogla sam lagati ponovo, ali to me zaista nigdje ne bi odvelo. Evan je moju šutnju shvatio kao ne i počeo me ponovo škakljiti.
" AH! Ne ! Uredu ! Uredu ! Priznat ću " molila sam ga, migoljeći se ispod njega kao divlja anakonda. Prestao je, moje srce je kucalo prebrzo. Oboje smo bili zadihani. Shvatila sam da mi je haljinica podignuta do kukova, a Evanove noge su bile između mojih. Osjetila sam se otkriveno i nekako uzbuđeno. Toplina njegovog tijela je polahko prelazila na moje. Što mi se dešava ?
To se zovu hormoni, draga moja.
Mogla sam čuti glas moje mame.
" Dragi Bože " Evan je uzviknuo, njegov nos je dodirivao moj "osjećaš li to ?" znam da je mislio na energiju između nas
" Da " klimnula sam. Nekako, znala sam da se suzdržava "Evan ? "
" Da ? " prošao je usnama preko mojih
" Poljubi me " nisam ni završila rečenicu, a već me ljubio. Poljubac je bio oštar, pun strasti. Povukao je moju donju usnicu, otvorila sam usta kako bi njegov jezik mogao proći. Pustite me da vam kažem nešto, momak se odlično ljubi. Najbolje od svih, mada nije da sam se puno puta poljubila. Naši jezici su se mješali, a od uzbuđenja sam se naježila od glave do pete. Pritisnuo je svoje tijelo još jače uz moje, zagnjurivši me u krevet. Njegove mekane usne su napustile moje usne i spustile se do mog vrata.
" Mirišeš tako dobro " šapnuo je u moj vrat. Osjetila sam nešto tvrdo na svom boku i sigurna sam da sam crvena kao paradajz. Sreća pa su svjetla ugašena. Zadrhtala sam kada se njegov jezik spusti na moj vrat. Bože kako je dobar osjećaj. Pritisnula sam svoje tijelo još više uz njegovo, čeznući da me još ljubi. Mama je bila upravu. Hormoni nas pretvore u ljude koji ne razmišljaju. Sve o čemu sam mogla razmišljati je kako nam odjeća smeta. Željela sam osjetiti njegovu kožu na mojoj. Željela sam više. Trebalo mi je više. Kada su me njegove usne ponovo poljubile, poljubac je bio još više agresivan i posesivan. Njegova slobodna ruka se spustila do ruba moje haljine. Njegovi prsti su nježno dodirnuli moj bok, što je bila sušta suprotnost načinu na koji me ljubio. I tada sam osjetila. Odmaknula sam se.
" Evan, vibriraš " rekla sam jedva dolazeći do daha
" Znam. Izvini. Samo si tako dobra " šapnuo je, pokuđavajući me ponovo poljubiti.
" Ne " okrenula sam glavu u stranu " Ti stvarno vibriraš, bukvalno " naglasila sam posljednju riječ. Evan se prestao micati. Oboje smo osjetili vibraciju koja je dolazila iz donjeg dijela.
"Oh, to je moj mobitel " objasnio je, spuštajući se. Nisam si mogla pomoći. Počela sam se nekontrolisano smijati. Evan je pokušavao izvući mobitel iz džepa. Ali dok ga je izvadio, prestao je vibrirati. Svjetlo ekrana nas je obasjalo "Helen je" podignula sam se pomoću svojih laktova "Izvini, moram je ponovo nazvati "
" Naravno, uredu je " rekla sam iskreno. Sišao je s kreveta, birajući njen broj " Možeš li molim te upaliti svjetlo ?" zamolila sam, pomalo dezorijentirana. Soba je imala takav uticaj. Nekoliko sekundi nakon tog svjetla su se upalila. Zaslijepila su me na trenutak. Sjela sam i protrljala oči. Osjećala sam se kao da sam se tek probudila iz sna, nevjerovatno sparnog sna. Smijala sam se kao budala, dok sam posmatrala Evana kako kruži po sobi pričajući na telefon. Ne trebam ni reći kako je zgodan, to se podrazumjeva. Kosa mu je razborušena, a obrazi pomalo crveni. Usne su mu otečene, čineći ih ukusno crvenim. A ta tetovaža ... stvarno je izgledala dobro sa majicom koju je nosio. Izgledalo je kao da će razgovor sa Helen potrajati. Svađali su se oko nečeg. Pogledala sam ispod ljubičaste satenskog pokrivača. Evanov laptop je tamo.
Interesuje me što je na njemu, izvadila sam ga i otvorila. Istog trena pozadina laptopa se pojavila. Imao je običnu crnu pozadinu, što je i podsjećalo na njega. Nisam ništa drugo ni očekivala. Ušla sam u dokumente tražeći neke od njegovih djela. Otvorila sam oči u čudu kada sam vidjela dokument pod nazivom "Poeme za Jules" kliknula sam da se otvori. Wow .. veliki broj dokumenata se pojavio pred mojim očima. Napisao je veliku količinu poema za mene. Grudi su mi se stezale, dok sam listala po dokumentima. Pokušala sam otvoriti jedan, ali bio je zaključan. Svi su bili zaključani. Pogledala sam u Evana. Okrenut je leđima i skroz koncentrisan na poziv. Izašla sam iz dokumenata i ušla u slike. Mnogo slika njega i njegove mame. Izgledala je tako mlado i puna života. I opet, postojao je folder pod nazivom "Jules", imao je moje slike ?
Otvorila sam i ugledala mnogo slika sa Skype poziva. Na jednoj sam se stidljivo smijala, na jednoj sam se crvenila, a na jednoj sam pokrivala lice. Bilo ih je mnogo, ali ono što mi je zagrijalo srce su bili nazivi slika : Njen prelijepi osmijeh. Njeni slatki crveni obrazi. U nekom drugom slučaju smatrala bi ovo jezivim, ali bila sam zaljubljena u ovom čovjeka. A saznanje da sam mu se sviđala i prije nego smo bili u vezi je izazvalo da moje srce kuca samo za njega. Bio je lud za mnom onoliko koliko sam i ja bila luda za njim.
" Šta radiš ?" Evanov glas me prestrašio. Podigla sam pogled i ugledala ga kako me gleda upitno.
Zatvorila sam laptop "samo sam.." oblizala sam usne "Samo sam se divila izgledu laptopa. Stvarno je lijep" Vratila sam ga natrag na krevet.
" Aha " rekao je, ne izgledajući kao da je povjerovao u priču, ali popustio je. Sjeo je pored mene "Helen želi da idem na porodično okupljanje. I ne brojim više koliko puta sam izbjegao to, ali ona inzistira."
"Porodica tvoje mame ?" upitala sam, buljeći u njega
Uozbiljio se "Porodica mog tate"
"Oh" rekla sam, shvatajući zašto je promjenio raspoloženje. Nije više bio onaj zaigrani Evan "Zašto se održava to porodično okupljanje ?"
" Moji deda i baka slave zlatnu godišnjicu " stavio je ruku preko mog ramena povukavši me do sebe. Spustila sam glavu na njegovo rame.
"Kada si ih vidio posljednji put ?"
"Prije šest mjeseci "
"Prošlo je dugo vremena" prokomentarisala sam dok je trljao moju ruku.
"Jest, ne želim baš biti u kontaktu sa njima. Odbijam njihove posjete, pozive i e-mailove. Slali su svakog mog ujaka da me pokuša nagovoriti da ih posjećujem svaki vikend. Svaki put sam odbio. "
Progutala sam knedlu "Jesi li bio blizak s njima prije nego .... se sve desilo ?"
"Jesam, bio sam im najdraži " nostalgija u njegovom glasu mi je slamala srce
" Evan .."
"Nemoj"
Podigla sam glavu kako bih ga pogledala. Mrzim vidjeti onaj slomljeno-srce pogled u njegovim očima. Bile su tako prelijepe da bi imale toliku količinu tuge u njima.
" To što se desilo nije njihova krivica " Evan je izbjegao moj pogled i tužno se nasmijao
" Misliš da ja to ne znam ? To svi govore : Helen, moji ujaci, čak i moj psihijatar. Ne mogu podnijeti da budem blizu njih. Znam da nisu odgovorni za ono što je moj otac uradio, ali ne mogu. Jedan dio mene ih krivi. Ne mogu to promjeniti. A moj deda izgleda isto kao on. Ne možeš ni zamisliti. Postoje mnoge stvari preko kojih neću moći preći, a oni su jedna od tih stvari. " uzdahnuo je.
" Hej " držala sam ruke na njegovom licu, tjerajući ga da me gleda " Ti to možeš. Vjerujem u tebe i tu sam. Nisi više sam. Ne moraš se nositi sa svime sam. Imaš mene. Ne idem nigdje, uredu ?"
Evan mi se približio "Jules, postoje stvari koje ne znaš o meni i one bi te vjerovatno otjerale "
"Ništa me neće otjerati. Tvrdoglava sam, sjećaš se ?" oboje smo se smijali kao budale, gledajući jedno drugom u oči.
" Predobra si za mene "
" Nemoj to govoriti. Nije istina. Upotpunjujemo jedno drugo. Ti si pjesnik tame, a ja sladunjavi pisac. "
Zakikotao se "Veoma sladunjav " zakolutala sam očima
Evan je uzdahnuo, naslanjajući svoje čelo na moje "Što da radim ?"
"Trebaš ići " rekla sam iskreno
" Ta misao mi baš i ne pomaže "
" Da li bi bilo lakše ako bih ja išla s tobom ?"
Evan je izgledao šokirano "uradila bi to za mene ? "
"Naravno"
"Morat ćeš se boriti sa pitanjima moje bake, mog dede, moji ujaka "
Napravila sam grimasu "Pa kada tako kažeš to izgleda prilično loše"
"Ne moraš -"
"Ići ću s tobom i završeno" rekla sam mu, dodirujući njegove usne. Nasmijao se zahvalno.
"Hvala ti " Iskrenost u njegovom glasu me nasmijala "Pa" počeo je nakon male stanke "htjela si mi reći što te muči"
"Oh ne" rekla sam bacajući se na krevet
"Oh da. Hajde pričaj"
"Stvarno nije bitno"
"Jules" Evan je rekao ozbiljno. Zastenjala sam, podižući se da sjedem.
" Ja samo ... zašto mi nisi rekao za Jane ranije ?" upitala sam stidljivo
Evan je protrljao lice " Potpuno sam zaboravio na to. A i nisam znao kako bi reagovala na nju. Nisam želio da se osjećaš neprijatno "
"Živi u tvojoj kući " rekla sam ozbiljno "kada si mi mislio reći ?"
" Vremenom "
"Vremenom ? Imaš li još neke prijatelje za koje ja ne znam ?"klimuno je "Mislila sam da nemaš prijatelja "
"Imam neke prijatelje iz srednje škole i pored njih Jane"
"Koliko dugo ste prijatelji ? "
"3 godine. Upoznao sam je u grupi za potporu "
" Grupa za potporu ? "
Evan me pogledao krajičkom svog oka "Da, bio sam u jednoj poslije onog što se desilo "
"Aha, razumijem. A zašto je Jane bila tamo ?"
"Imala je gadnu prošlost."
"Što joj se desilo ?"
"Nije moje da pričam, Jules" protrljao je lice "Kako god, neće biti dugo ovdje. Ovo je samo privremena stvar" nadam se.
"Uredu."
Evan me pogledao upitno "Uredu ?"
"Vjerujem ti" rekla sam mu iz dubine svog srca "ali, moraš mi obećati da neće više biti iznenađenja kao ovo, molim te."
"Obećajem " nagnuo se i poljubio me u čelo.
Ostatak vremena smo samo pričali o svakodnevnim sitnicama. Odmarala sam glavu na njegovim grudima dok mi je on pričao o svom poslu. Uživala sam ovako provoditi vrijeme s njim. Poslije nekog vremena, ustala sam i rekla da ću mu počistiti ormar. Bilo je praha svuda. Rekao je da će otići do toaleta, ali kada je ustao mobitel mu je ponovo zavirirao.
Pogledao je u ekran i namrštio se "Jason je " to je čudno. Protresala sam maleni tepih iz ormara. Evan se javio, a zatim mi pružio mobitel "za tebe je " uzela sam mobitel, gledajući za Evanom dok je izlazio iz sobe.
"Da ?"
Nastupila je pauza, a zatim sam čula Laurin glas sa druge strane poziva "Jules?" nešto ne valja.
"Hej, šta se desilo ?"
"Stvarno mi je žao što te ometam, ali nisi se javljala na svoj mobitel, a Joson je imao Evanom broj pa - "
"Lau, ušuti" zaustavila sam je u brbljanju, znam da je planirala puno brbljati "Fokusiraj se ! " ponovo sam protresla tepih pokušavajući istresti sav prah iz njega. Glasno sam kihnula. Lau je rekla nešto, ali nisam je čula.
"Slušaš li me ?"
"Čekaj. Samo da izađem iz ormara "
"Oh super. Sada si i nastrana ?"
"Šta ? Ne. Nisam mislila tako . Samo sam ... nebitno. Šta se dešava ?"
"Imamo situaciju " šapnula mi je tiho
"Situaciju ? "
"Da, šifra H ili kako god ti Jason označavate uzbune "
"Nemamo šifru H " zar ne ?
Lau je uzadhnula iznervirano "Možeš li se skoncentrisati ?"
" Ti si ta koja blebeće. Samo mi reći što se dešava. Jesi dobro? "upitala sam je zabrinuto
"Ok. Radi se o Jasonu i Shaneu"
"Šta s njim ?"
"Pijani su "
"Šta ? Pa 6 poslijepodne je. "
"Pričaj mi o tome. Uništili su se. "
"Prošla su tri sata od kako ste me ostavili. Kako se uništi alkoholom za 3 sata ?"
"Očito oni"
" Je li to i moguće ?"
" Moguće je. Miješali su tekilu, vodku i Jack Daniels "
"O čemu su zaboga razmišljali ? Radni dan je "
"Ne znam. Ali ne mogu voziti ovakvi. Možeš li pitati Evana da prenoćimo kod njega ? "
"Uredu, pitat ću. Gdje je Jordan ? "
"A šta misliš ko brine o njima sada ? "
"Lau " čula sam Jordana kako se dere u daljini
" Uredu. Znaš šta ? samo ih dovedite ovamo. Sigurna sam da Evanu neće smetati "
" OK. Moram ići. Shane će se pobiti s nekim. "
"Šta ? O Bože !" stavila sam ruku na čelo, zabrinuto " Ok, vidimo se uskoro "
Razmišljaju li ovi momci ? Napiti se u sred sedmice, stvarno ? Dok sam silazila niz stepenice, shvatila sam .
Jason je pijan. Uništio se od alkohola, a bio je sa Jordanom i Lau. Bože dragi ! Što ako im prizna sve ? Što ako kaže šta osjeća prema Lau ? Ne bi to bilo neprijatno, nikako .. A Shane .. zadnji put kada se napio, rekao mi je da me voli. Očekivala sam da ovaj dan bude stvarno dobar.
Ali naravno, to je previše da tražim. Moj kretenski najbolji prijatelj se morao napiti danas zajedno sa drugim arogantnim kretenom.
Samo Bog zna šta me očekuje kada dođu. Imam osjećaj da neće biti ništa dobro.
"Jules ? Jesi to ti ? U kuhinji sam. Pravim kafu. " Evan se derao iz kuhinje. Uzdahnula sam i stala pored vrata.
" Nadam se da praviš jaku kafu. Dva pijanca su na putu za ovamo"
Dva pijanca sa slomljenim srce.
Oh radosti.
Ema :
4198 riječi ! Ljudi moji dva dana prevodim ovaj nastavak ! Huh.
Ohoho, svašta se dešava. Da li će Shane ponovo priznati Jules da je voli ili će sada i pokušati nešto ? Poljubiti je ?
Hoće li Jason priznati ljubav Lau ? To baš i ne bi bilo dobro...
Šaljeem vam puno poljubaca <3