Bal

(9 dio)

NOVA ODLUKA

Sjela sam na klupi, sunce koje je obasjavalo nebo sa svojim snaznim zracima, kao da je sve vise I vise crpjelo iz mene svu preostalu snagu, nisam ni mogla pogledati nebo, jer bi mi se odmah zavrtjelo I osjetila bih kao da cu se onesvjestiti. Ocev glas me je dozivao, u prvim trenucima nisam cula nista, sunce je bilo toliko jako da me je potpuno osamutilo. Kada sam malo bolje naculila usi,cula sam ga, taj prekrasan glas koji mi daje snagu. Mozda je vrijeme da odmoris, ne mozes nastaviti ovako, nemoj da s tvrdoglava, njegove rijeci su mi govorile da u ovom trenutku ne mogu uciniti nista korisno ako se potpuno ne predam umoru. Pruzila sam se na klupi, neudobnoj klupi koja je bila toliko topla da ju je sunce stoplilo svojim zracima koji su koliko mi se cinilo najvise obasjavali klupu. Oci su mi se sklapale, svaki put kada bih otvorila pa brzo otvorila oci, ne bi nista vidjela, sve je ispred mene bilo zamagljeno.Uporno sam pokusala da se oduprem suncu, ali je bilo uzaludno, sto sam vise pokusavala sve se vise gubilaa. Ubrzo sam se potpuno predala suncu, nisam imala vise snage pokusavati, potpuno sam se osjecala iscrpljeno.Utonula sam u san, kao kada ste izmedju zivota I smrti I borite se da prezivite a na kraju samo izgubite snagu I padnete u dubok san...

Protljavam oci, gledam ka nebu mrak se polako spustao, pokoravajuci  I poslednji tracak svjetlosti  koji je bio na zemlji, dan I noc se uvjek smjenjuju ukazivajuci nam njihovu ravnopravnost , zavisno od godisnjeg doba koje dolazi.

Ustajem lagano,gledam da li ima ljudi oko mene ali sve je pusto,ova klupa je usamljena bas kao I ja.

"Ne, nisi usamljena, zapamti  da cu uvjek biti tu." - zacula sam njegov tihi umiljati glas.

Da, to je glas mog oca koji mi daje podrsku.Ali  jednostavno ne razumijem ponekad sebe, nekada se osjecam usamljeno toliko da ne mogu cuti nikog a vec u drugom trenutku cujem svoga oca kako me doziva govoreci mi da je tu uz mene. Ovo vise nisam ja, niti cu se ikada ponasati kao nekada,u zivotu te jedan trenutak moze potpuno unistiti ili spasiti, u mom slucaju ocevo ubistvo je ubilo svaku srecu, lijepu zelju ili dobru misao u meni.Kad pomislim da sam nekada imala sve, a sada sam ostala bez iceg u meni budi nejasnocu. Novac mi je bio sve,kako sam bila samo glupa, nisam nista primjecivala sem novca, sada shvatam da mi je zapravo porodica najvaznija I da mi novac u trenutku moze donjeti veliku srecu koja ce me na kraju skupo kostati.

"Sta sada da radim? " Od prevelikog razmisljanja I zakljucivanja, kao da sam poceo gubiti smisao svega sto trebam uraditi.Robert laze, ali ne mogu to dokazati tek tako, moram ga natjerati da prizna. Mozda moram zatraziti pomoc, pokusacu kontaktirati jednog svog dobrog prijatelja kojem ionako takvi poslovi nisu problem, oduvjek je isao na sve ili nista u zivotu bas kao sada I ja. 

"Zazalices Roberta, dolazim po tebe! " - sada sam se ja osmjehivala, samo je to bio onaj podli smijeh .