Bal

( 28 dio )

Prijateljstvo ili Ljubav.

... Lezala sam na kraju kreveta, Nikolas mi je dodao casu hladne vode, ispila sam je velikom brzinom, iz "cuga". Pogledala sam Nikolasa koji je par koraka bio udaljen od mene, sjedio je na stolici, zabrinuto me je gledao cupkajuci lijevom nogom u pod. Nervoza je bila ocita.

" Jesi li dobro?" – upitala ga osmjehujuci se.

" Ja bih tebe to trebao pitati, nisam ni siguran sta se tamo uopste I dogodilo " – odgovorio mi je.

" Ne mogu ni ja to znati, ali sam srecna sto sam uspjela da se oslobodim iz tog pakla" – trudila sam se da napravim srecnu facu.

" Auto, je li to... " - krenuo je govoriti.

" Da to je taj auto, zato sam i onako iskocila iz kolica, njegova pojava me je vratila u zivot, ne bih se bas kladila da se obradovao kada me je vidjeo na nogama" – nasmijala sam se.

" Zasto je bio pored bolnice, zasto te je posmatrao ?" – zacudjeno me je zapitao.

" On je ocito psihopata, koja me pokusava izazvati ... e pa to mu je uspjelo. Ponovo sam ona stara, I osjecam da ce njegova igra uskoro biti gotova" – odgovorila sam mu trudeci se da mu skrenem paznju da se osvjesti I da moramo nastaviti.

" Sta mozemo uraditi ? Nece sam doci do nas " – zbunjeno me je pogledao.

" Za pocetak ce nam trebati neko sa cim cemo biti sigurni, a to je pistol a zatim mi dolazimo po njega " – punim glasom sam mu odgovorila.

" Pistolj, kako mislis da mi dolazimo po njega ? " – izbezumljeno me je pogledao.

" Ne zelim da te vise uvlacim u ovo, ja cu sama voditi ovaj rat ako ti mislis da sada trebas odustati " – postavila sam mu ultimatum.

" Zar sumnjas u mene? Obecao sam ti da te necu ostaviti I da cu sa tobom biti do kraja, ako ti treba pistolj dobices taj prokleti pistolj " – grubim glasom mi je odgovorio.

" Izvini, nisam htjela da izgleda da sumnjam u tebe, samo sam previse napeta u ovom trenutku " – napravila sam tuznu facu.

" Izvini ti sto sam povisio ton, pokusacu sada da pozovem jednog prijatelja da nam sredi to sto nam treba " – uvjerljivo mi je odgovorio.

" Sta da nam sredi " – zbunjeno sam ga pitala "

" Matilda, pa pistol, zar je moguce da me to pitas " – zacudjeno me je pogledao.

" Samo te testiram, nisam zaboravila naravno, mala sala" – nasmijala sam.

" Sta bih ja bez tebe ? " – ustao se sa stolice kucajuci broj na telefonu.

" To se I ja pitam " – povikala sam dok se on kretao ka terasi.

"Halo"... zapoceo je razgovor, uspjela sam cuti samo po neku rijec koju je izgovarao. Nisam ni zeljela da se trudim da ga bolje cujem, jer imam povjerenja u njega I znam da je on sada jedina osoba koja mi moze pomoci. Kada sam mu postavila ultimatum, znala sam da me nece iznevjeriti ali sam morala to uraditi,kako bih bila mirnija.

...

Nakon dugog razgovora, zaculo se to zavrsno I neizbjezno

" Hvala ti, necu ti ovo zaboraviti ".

Nikolas mi se ubrzo pridruzio, sa osmjehom se kretao ka krevetu , a kada je skoro bio tu ishitreno je skocio I uzdrmao citav krevet zajedno sa mnom.

" Jesi li ti normalan, uplasio si mi ?" – nisam mogla skinuti osmjeh sa lica.

" Morao sam, ti znas da se ja volim nasaliti sa tobom " – sa osmjehom je odgovorio.

" Dosta sale , hajde da malo ozbiljno razgovaramo " – pokusala sam biti ozbiljnija ali se I dalje moglo vidjeti kako se smjeskam.

" Zao mi je nisam uspjeo" – napravio je tuznu facu.

" Kako nisi uspjeo, pa cula sam te kako si se zahvalio " - zacudjeno sam ga pogledala.

" Pa ti to mene prisluskujes, sumnjas u mene " – poceo se ponovo smijati.

" Daj nemoj to raditi, ovaj put sam bas ozbiljna, jesi li sredio ili nisi ? – upitala sam ga.

" Sve je sredjeno, veceras cemo preuzeti sve sto treba " – pogledao me je njegovim prelijepim okicama.

" Hvala bogu, pa si progovorio, kao znak zahvalnosti... - u tom trenutku sam zagrlila.

Izgledao je pomalo iznenadjeno, mislim da nije to ocekivao,to je bio dug zagrljaj. Sve sto sam vise sa njim polako mi je sve vise blizi srcu, njegov osmjeh mi moze uljepsati dan I osjecam da mi je on veliki oslonac. Sada ne znam da li je to ljubav ili jako cvrsto prijateljstvo, vremenom cemo saznati.

-2V2