Njegove rijeci,stvarale su nejasnocu u meni, u mom srcu. Svako slovo ostalo je urezano kroz moje misli, njegova bolna sjecanja navela su me na duboko razmisljanje iz kog se necu moci tako lako izvuci. Drzim pistolj, ne zelim oklevati ali sada kada znam istinu ne mogu pomoci sebi, ja to ne mogu uraditi. Obrazi su mi pocrvenjeli od uzbudjenja, njegov pogled koji iscekuje moj sledeci korak navodio me je da spustim oruzje I mu se bacim u zagrljaj. Volim ga, osjecam to u sebi I bojim se da ce svaki moj naredni postupak biti pogresan. Bojim se predrasuda u mojoj glavi, ne mogu se odbraniti od njih. Kada pomislim da sam sve mogla rjesiti, onako u nekom kratkom periodu koji je uslijedio, sada je sve drugacije. Kao kesten, zarobljena sam u ljusturi obavijena cudnim podljama. Bol, ljubav, patnja, sigurnost obavijeli su moje tijelo u obliku tih podlja, mogu se lako ubosti ali tesko je pobjeci od njih.
" Sta sada, ocekujes da ti se smilujem samo zato sto si otvorio dusu I napokon odgovorio na sva moja pitanja ? " – cvrto sam drzala pistolj trudeci se ne posustati, ostaviti utisak da sam dovoljno jaka da donesem odluku. Naravno, to je bila gnusna laz koju sam izlozila, ali ako to ne uradim pokazacu da sam slaba I ranjiva.
" Zasto mislis da ocekujem da mi se smilujes? Nisam neko ko ce sebe stiti ako je ocigledno kriv " – branio se drsko I bezobrazna, bar se meni tako ucinili kroz njegove rijeci koje je izgovarao sve grublje I grublje.
" Umukni, neces tako razgovarati sa mnom " – dodirnula sam svoju kosu mrseci je od velike nervoze. Ako mi stvar izmakne kontroli necu moci da ostanem ovakva, sto vise razgovaramo on dobija sansu da me savlada I da nadjaca motiv zbog kojeg smo se nasli u ovoj situaciji.
" Volim te, to moras znati " – prekinuo je moje razmisljanje, na trenutak sam mu povjerala, zazvucao mi je iskreno. " Matilda glupaco, sta to radis " zaustavila sam se u pravom trenutku, ne zelim uopste da od mene pravi budalu.
" Postedi me, ne zelim da to slusam " – namrstila sam se podizuci desnu obrvu.
" Kako ocekujes da povjerujem u takve gluposti ? " - posmatrala sam ga sa zaljenjem, gdje mu je dostojanstvo ? Pored svega on se usudjuje da mi kaze, "volim te" I da se osmjehne. Mislim da se vise nikada necu zaljubiti, ovo iskustvo mi je bilo dovoljno da moje misli skrene sa teme ljubavi do kraja mog zivota.
" Stvarno to mislim, ne zelim manipulisati tobom , nisam htjeo da te povrijedim" – spustio je glavu, nije me smjeo pogledati ni u oci . Toliko o njegovoj hrabrosti, sada spoznajem njega I njegovu narav koja mi ni malo ne prija.
" Sada razmisljas o tome, gdje si bio kada mu odveli stavljuci lance oko mog tijela? Jesi li tada razmisljao kako sam se ja osjecam? Strah me je skoro savladao, rana na mome srcu nije mogla zarasti dok sam trunula u "celiji" koju si ocigledno izgradio za mene"
" Molim te.. " – prekinuo me je.
" Nisam gotova ! Da li si mozda razmisljao o meni kada sam te gledala kako ljubis Emily meni ispred nosa? Kada me je onaj monstrum udario, da li si osjetio bol koju sam ja tada osjetila? Mislim da nisi, ispratio si me pogledom ne obaziruci se na moje glasne jauke koji su proilazili iz mene"
" Prestani... " – drao se na mene.
" Kako uopste imas prava da mi kazes da me nisi zeljeo povrijediti? " – poceli smo se nadvikivati.
" Nije moja krivica, koliko puta ti to moram reci " - nastavio je svadju prevcrcuci ocima, ljutito me je gledao kao da ce me svakog trenutka udariti.
" Da nisam mozda ja kriva? " – napravila sam korak napred . Proganjala sam ga pogledom, oci su mi sijale od ushicenja, ruke kao da su sada postale potpuno pod mojom kontrolom. Mislim da je mojim mukama dosao kraj.
" Nisi ti kriva? " – uzvratio mi je gledajuci mi tuznim pogledom koji mi dovoljno govori, sada je uhvacen u sopstvenim lazima.
" Ko je onda kriv? Nisi ti kriv, nisam ja kriva ? " – mirnim tonom sam ga upitala. Iscekivala sam njegov odgovor, ali posustao je bas kao sto sam I ocekivala. Nema argumenata da nastavi dalje, zarobljen je I sada moze osjetiti ono sto sam ja osjetila tokom mojih dana ropstva.
" Ko je kriv ? " – ponovila sam pitanje, iscekivanjem njegovog odgovora necu nista postici. Njegovo cutanje je za mene pokazatelj da sam u pravu.
" Preklinjem te, razumi me " – pao je na koljena drzeci se za glavu. Pogazio je svoje rijeci,kada se njegov zivot treba okoncati postaje najslabiji I gubi svoju ljudskost padajuci nisko. Ocekuje da cu mu oprostiti, ali ja nisam kao oni. Ja ne prastam izdaju, nemam vise snage da prastam. Njegove rijeci su za mene samo nabacane lazi , prljave lazi kojima se sluzio kroz najtezi period mog zivota.
" Oce, ako ovo gledas nadam se da ces me razumjeti, nisam ona ista djevojcica koju si naucio da je prastanje glavna ljudska vrlina. Ne mogu preci preko sebe, ne zelim vise patiti I biti necija lutka koju ce iskoristavati. Oprosti mi oce"
Podigla sam ruku u kojoj mi se nalazio pistolj, pogledala sam Nikolasa koji me nije prestao moliti. Ispruzila sam ruku drzeci je mirno bez trzaja. Nanisanila sam Nikolasa I opalila sam svoj poslednji metak pravo u njegove grudi. Pogledala sam ga kako pada na zemlju, okruzila ga je krv koja se neprestano sirila po njegovom tijelu a ubrzo je poplavila cijeli pod.
Okrenula sam glavu hodajuci prema vratima, spustila sam pogled prema podu ispustajuci suze, krupne suze koje su se slivale niz moje lice padajuci na pod . Uhvatila sam bravu, otvarajuci vrata novog zivota, slobode za koju sam se izborila na ovaj ili onaj nacin. Zivot me nije mazio, ne vidim sebe vise u ovom svijetu, zelim zauvjek pobjeci sa ove stanice. Pogresan put odveo me je u velike avanture koje su se nazalost zavrsile ljudskim zrtvama, neki od njih su bili moji prijatelji kao sto je bila Amber dok su neki bili ljubav sa nestretnim zavrsetom poput Nikolasa.
" Boze, molim te oprosti mi sve moje grehe, odvedi moje prijatelje u raj I pobrini se da nikada vise ne pate u zivotu " – pogledala sam ka nebu otvarajuci novu stranicu svog zivota...
___________________________
- Zeljeo bih da se zahvalim svima, jako mi znaci sto ste ovu pricali citali u ovako velikom broju.
Nadam se da vas kraj nije razocarao, mozete napisati sta ste vi ocekivali ali zavrsilo se ovako i vise povratka nema.
HVALA VAM PUNO. <3
YOU ARE READING
Bal
Mystery / ThrillerJedan bolan trenutak ti može preokrenuti život, kada se najmanje nadaš tama te se dočepa i pretvori tvoj život u pravi pakao. Bol, patnja i tuga sakupili su se u Matildi koja je zbog ubistva svoga oca krenula na dug i težak put osvete. •1 in Mistery...
