Bal

(26 dio)

SVJETLO U TAMI

Stutua bez nekog velikog keza, cudnih tackica na licu s ravnim pogledom bez imalo "nizbrdica" je predstavljala mene od ramena pa do glave.

Zatvorim oci... otvorim ih brzinom svjetlosti... nista se ne desava I dalje je sve isto.

Sve sam pokusala ali I dalje sam ovdje, na sta ja zapravo licim? Usporedjivanje sa statuom mi je pokazalo samo jedan dio tijela, kako da objasnim sebi sta predstavlja druga polovica?

Staru zenu koja sjedi u kolicima, bespomocna da ista uradi... Zar to moze predstavljati mene, zapitala sam se?

Ne, nisam toliko stara, ja sam jos uvijek mlada ?

Sta sam ja onda?

Mozda neko stablo koje se presamitilo od bola, jel to uopste moguce usporediti sa mnom?

Zar se stablo moze presamiti ovako, pa cak I uz pomoc velikog uragana? Ne bih bas rekla.

Zelja da saznam sta sam zapravo u ovom trenutku me je navela na jedan zid koji nikako ne mogu srusiti, kao da se nalazim u rusevinima koje sam sama prouzrokovala. Tu se negdje kriju odgovori ali su daleko bas kao I nada u meni.

Znam da su tu negdje, ali stanje u kojem se nalazim mi ne dozvoljava da ih pronadjem, tjera me da se iscrpim sve sto posjedujem da me potpuno dokrajci. Svakim danom osjecam da se u meni siri nesto sto samo ceka trenutak kada ce ga me potpuno izjede.

"Sta je to?" -  Bespomocno zapitkujem sebe

Misli Matilda mislii... uzaludno nesto pokusavam ali ne mogu nemam snage, sve je nestalo, ja cu nestati zajedno sa tim prije ili kasnije.

..." Ne govori tako Matilda, moras izdrzati." - čudan glas mi prodje u mislima.

"Ko je to?" - upitam 

"Tvoja druga strana, moja prijateljice, tvoja jaca strana u ovom trenutku?" 

"Ja nemam prijatelje, sama sam ."

"Ne nisi sama, tu sam sa tobom , oduvjek sam bila , samo me je tvoja tamna strana pobjedila ni sada ne mogu dugo biti tu sve sto si slabija, ona jaca."

"Kako moja mracna strana, pored tebe tu je jos neko?"

Ti predstavljas tu mracnu stranu, samo nisi toga svjesna nekada budes nesto sto sto predstavlja pravi pakao za sve.Ne mozes se sama izboriti, vjera je ono sto te samo moze spasiti, vjera da ces se izlijeciti I da ces ustati jos jaca sa jos vecom nadom.

Nikada se necu izlijeciti, ne mogu vjerovati jer znam da mi to nece pomoci, koga uopste briga za mene?

"Zar se ne sjecas zasto si uopste probudila taj pakao u sebi?" - upita me.

"Ne..."

Pokusavas uraditi nesto sto je sumanuto, za mene je sumanuto jer ja nisam tako hrabra kao ti ali ti mozes to uraditi I hoces ! Ne mogu ti reci , ne mogu te navoditi, moras to sama otkriti. Kada to otkrijes, ja vjerujem da ces se izdici iz pepela bas kao feniks.Sada moram da idem, ne odustaj I bori se.

...

"Da ne odustajem, da budem hrabra, da vjerujem... mogu li ja to uopste ovakva?"