8.

5.6K 298 22
                                    

TIFANI

Ostatak dana sam provela u igranju mačke i miša sa Konradom; nije mi se dopadalo što sam ja bila plen, ali nekako sam se držala. Neprestalno sam sebi tražila razna zaduženja, samo da bih bila što dalje od njega i nekako mi je to polazilo za rukom sve do ovog trenutka.

Prvi ples mladenaca je bio nešto čemu sam morala prisustvovati, a Konrad nije gubio svoje dragoceno vreme. Pokušam da ga ignorišem praveći se da ga ne čujem od muzike, ali on pribriži svoje usne mom uhu.

"Znam da me čuješ, ali meni ovo još više odgovara." -Zbog njegovog glasa i blizine osetim jezu kako se spušta duž moje kičme.

"Konrade, potrudi se da makar izgledaš normalno pred svim ovim ljudima." -Ne okrećem se ka njemu, jer ne želim da prihvatim činjenicu šta njegova blizina čini mom telu.

"Porušiću ja te zidove koje si izgradila oko sebe, imaću te za sebe." -On se nasmeje, a ja i dalje osećam njegov topli dah na vratu.

"Zar zaista misliš da si jedini muškarac koji me želi?" -Uzvratim mu toliko tiho da samo on može da me čuje.

"Nisam, ali sam jedini pred kime ćeš pokleknuti." -Samouvereno mi odvrati.

Ispijem svoje piće do kraja, jer sam upravo dobila poriv da ga udarim pred svim ovim ljudima.

Gledam kako jedna po jedna deveruša započije ples sa svojojm pratnjom široko se osmehujući, dok se ja ovde raspravljam sa prepotentnim muškarcem koji odlično zna šta mi njegova blizina radi.

"Jesi li za ples?" -Namigne mi.

"Sa tobom nikada." -Kratko odgovorim.

Odmaknem se od Konrada i slatko se osmehnem Janinoj majci koja mi je prilazila. Ona i moja majka su nekada bile nerazdvojne, dok se oni nisu preselili na drugi kraj države zbog posla. Nikada nisam razgovarala sa majkom o tome, ali gotovo sam sigurna da se i dalje povremeno čuju.

Ukoliko je to slučaj svakako ću od majke ponovo dobiti jednu dužu pridiku kako se jedino njena ćerka nije udala i da ona neće doživeti da šeta unučiće; a onda će neizostavno krenuti da nabraja sve moje vršnjakinje koje su decu dobile odmah nakon završetka srednje škole.

"Tifani dušo, pa šta čekaš? Samo ti još uvek nisi zaplesala..."

"Bojim se da nemam partnera." -Odglumim tugu, ali žena nije bila ni malo naivna.

"Pa kako to, lepa si i zgodna, nećeš valjda jedino ti odbiti da plešeš."

"Znate da ne poznajem nikoga ovde, nemojte se zamarati time..." -Osmehnem joj se u nadi da će odustati.

"Šta kažeš da ti ja nekoga pronađem?" -Pita bez toga da i sačeka moj odgovor.

"Stvarno nema potrebe za time..."

"Konrade, vidim i ti si sam. Moraš se složiti sa mnom da je Tifani pored moje ćerke najlepša i najelegantnija prisutna dama." -Okrene se ka njemu, a ja tačno shvatim čiju je ličnost moja prijateljica nasledila.

"Sigurno da jeste." -Konrad me još jednom odmeri od glave do pete.

"Taman kum i kuma mogu plesati zajedno, nema smisla da jedino vas dvoje stojite po strani..." 

"U pravu ste, gospođo." -Zavodnički se nasmeje Janinoj majci na šta se ona praktično istopi od sreće; a ja na listu njegovih osobina koje me iritiraju dodam i dvoličnost.

"Gospođice, mogu li dobiti ovaj ples?" -Okrene se ka meni i ispruži ruku.

Poželim da ga oteram dođavola, ali čisto iz pristojnosti pristanem ne želeći da pružim Janinoj majci povod da se još više umeša u moj ljubavni život.

Put do mog srca 🔚حيث تعيش القصص. اكتشف الآن