3.

6.1K 273 18
                                    

TIFANI

Moj život se definitivno poigrava sa mnom, jer sam upravo videla čoveka koji je bio moja prva ljubav. Svako u životu ima neki greh zbog koga se kaje, a moj ima nekih trideset i dve godine i stoji ispred vrata. Još uvek je bezobrazan, drzak, neopisivo privlačan i izgleda kao da sa lakoćom lomi ženska srca.

Na licu sam mu videla da ga život nije mazio, jer je postao dosta ozbiljniji i staloženiji; nije bilo ni traga od onog nestašnog mladića koji je svakodnevno znao da me iznenadi. Godine su ga dosta promenile, ramena su mu bila dosta šira, a kosa kraća da bi odavao utisak profesionalnosti. Opuštene majice na brtele i šorceve, zamenilo je crno poslovno odelo ukombinovano sa belom košuljom koja je savršeno ocrtavala te izvajane mišiće. Ali ono po čemu sam ga odmah prepoznala bile su te oči boje mora koje su krile mnoge tajne.

Sve ove godine sam čeznula za njima i pitala se šta li je sa njim, a on je postao uspešan muškarac zbog koga sam primila poziv i od direktora bolnice. Moj Konrad se u potpunosti promenio, a ja sam se plašila da me prepoznao; ne bih to podnela, jer način na koji sam se ponela prema njemu i ostavila ga i dalje su u meni budili osećaj beskrajne krivice.

Imala sam mnoga pitanja, ali ne verujem da ću i na jedno od njih dobiti odgovor.

"Doktorka?" -Tinejdžer koji je ušao u moju ordinaciju mi se obratio, prekidajući sva moja razmišljanja.

Duboko udahnem pre nego što ponovo postanem u potpunosti profesionalna.

"Izvinite, šta Vas muči?" -Izvinem se dečku koji me podseća na mlađu verziju njegovog starijeg brata.

"Molim Vas, bez tog persiranja, pruža mi dodatni osećaj nervoze."

Posvetim punu pažnju njegovom pregledu i nalazima koje mi je pružio. Bio je u potpunosti zdrav mladić i nisam videla razlog zbog kog nije bio spreman za operaciju, te sam sastavila izveštaj i potpisala ga.

"Mogu li da ti postavim jedno pitanje?" -Pogledam u plavokosog dečka.

"Ukoliko i Vi meni odgovorite na jedno." -Osmehne mi se.

Ovaj odgovor mi izmami iskreni osmeh jer me priseti na ono letovanje od pre deset godina, znači zavodnik je na brata. Ne mogu da kažem da sam iznenađena, jer dečko ima sve ono za čime devojke njegovih godina žude.

"Čini mi se kao poštena nagodba."-Nasmejem se. -"Otkud mladom momku kao što si ti ovako ozbiljna povreda lakta? Ove povrede se obično leče fiksacijom, a komplikacije se obično dešavaju kod dugododišnjih tenisera."

"Vidim da uopšte niste upućeni u novine u sportu, ali i ja je imam upravo zbog razloga koji ste prethodno naveli."

Bio je u potpunosti u pravu, ako me šta u životu nije zanimalo to su bila sportska takmičenja. Bila sam antitalenat za sve sportove i samim tim se nisam ni trudila da pratim bilo kakve sportske turnire.

Ko je zapravo ovaj dečko ispred mene?

"Odakle poznajete mog brata?" -Zainteresovano me pogleda.

"Molim?" -Iskreno se iznenadim njegovim pitanjem.

"To je pitanje na koje ja želim odgovor."

"Pogrešno si shvatio, verujem da me tvoj brat pomešao sa nekime." -Previše brzo odgovorim.

"Nisam ubeđen u to, ali hajde sada." -Slegnuo je ramenima uz široki osmeh.

"Drago mi je što smo se upoznali Metju, nemoj da se brineš to je samo rutinska procedura. Tvoj doktor je moj dobar prijtelj." -Kažem pružajući mu moj izveštaj i nalaze koje mi je prethodno dao.

Put do mog srca 🔚Where stories live. Discover now